Drage i poštovane obitelji! Dragi župljani – Sretan Vam i blagoslovljen Božić!
Neka Vas Gospodin blagoslovi i osposobi da postanemo dar jedni drugima.
Riječ tijelom postade i nastani se među nama. (Iv 1, 14)
Da bismo razumjeli ovu rečenicu potrebno si je posvijestiti Marijinu duhovnost i Marijin unutarnji stav otvorenosti i povjerenja prema Bogu i njegovoj riječi.
Nakon što je prihvatila svoj: ,,Neka mi bude!” Marija pohranjuje Božju Riječ u svoju nutrinu. Riječ koja joj je naviještena postade dio nje. Ona je nosi s poniznošću i poštovanjem.
Dopustila je da je Riječ koju je primila i pohranila, promijeni. Ona se njome hranila. Iz susreta s anđelom rodila se u Mariji sposobnost za druge i drugačije susrete. Postala je svjesna dara koji je u sebi nosila. Ona s povjerenjem i otvorenošću živi zajedništvo s Riječju. Taj život s Riječju mijenja i njezin odnos prema drugima. I danas tijekom pandemije, kada vlada velik strah, potrebno je svima više ohrabrenja i više nade da ćemo jednom pronaći put za izlazak iz ove krize. Vjerujem da je kršćanskim vjernicima u svako doba, pritisnutima različitim tegobama koje prate svako vrijeme, arkanđelov pozdrav Nazaretskoj Djevici: »Ne boj se!« i sve što je taj poziv nagovijestio uvijek donosilo veliku utjehu.
Papa nas poučava da čovjek i društvo mogu izići iz krize ili bolji ili lošiji, ali nikako isti. Uz molitvu uvijek postajemo bolji ljudi i bolje društvo.
Evanđelje je opisuje Mariju kako odlazi u pohod rođakinji Elizabeti.
Ona zna da su za pravi susret potrebni: vrijeme, zalaganje, spremnost na žrtvu, otvorenost, nada, prihvaćanje. Ona putuje radi susreta, ali ne samo fizičkog. Putuje nošena duhom koji je ispunjen porukom o važnosti osobnog susreta iz kojeg se rađaju i drugi susreti. Marijin i Elizabetin susret plod je duhovnog susreta s Bogom.
Evanđelje pokazuje njihovu različitost, ali i njihovu povezanost koja ih vodi u susret, to je upravo Božja Riječ i Božji naum spasenja. Božje spasenje vodi sve ljude istom cilju. Kroz različite putove, često nepomirljive ljudske sudbine, dolaze istom cilju – dolaze k Bogu. Marija i Elizabeta, tako različite, bile su povezane djelovanjem Božjim. Upravo su stoga mogle prepoznati posebnosti kojima je svaka bila prožeta. Među njima nije bilo zavisti, ni nadmetanja, nego su njihova stanja bila izvor blagoslova Božjeg.
Ta unutarnja povezanost, rođena iz otvorenosti Božjoj spasenjskoj Riječi, stvara novu mrežu ljubavi koja povezuje radosnu ljubav. Elizabetina skromnost dodaje: ,,Odakle meni to…? Elizabeta se iskreno čudi, ali ona vidi i dublje, ona hvali nadasve Marijinu vjeru: ,,Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
To je blaženstvo vjere kojim će i završiti evanđelja, riječju Uskrsloga Tomi: ,,Blaženi koji ne vidješe, a vjeruje” (lv 20,29). A Marija je nazvana novim imenom: „Ti si sama Vjera!” Vjera je otvorenost Bogu, prihvat Boga, sebedarje Bogu. Vjerom se Bogu stavljamo posve na raspolaganje za djelo spasenja: za sebe i za druge. I stoga je vjera temeljna krepost Božjega dolaska. Novi život je blagoslov neba, dar Božji. (Zato se trudnica zove ženom u blagoslovljenom stanju). Odatle ono duboko poštovanje prema tajnom životu i radost zbog novog
života. Ivan zaigra u utrobi majke! Zašto se Elizabetino dijete u utrobi zaigralo? Ono je dijelilo radost svoje majke, ali i osjetilo da je Marija donijela Mesiju, Božjeg Pomazanika, u svojoj utrobi. A i zato, jer dijete u utrobi majke reagira, osjeća, zapaža, pamti. Jer, ono je već život, osoba, čovjek Kako bi bilo lijepo kad bi svaki čovjek tako iskreno pristupao drugome i s takvim povjerenjem prihvaćao drugoga. S toliko radosti i pažnje, kao što je to slučaj kod Elizabete i Marije. Tada bi sigurno bilo manje rastrojenih bića, manje psihičkih bolesnika, manje izgubljenih slučajeva. Zato, jer svaki čovjek u sebi nosi upisano u povijest svoga života i to razdoblje od devet mjeseci pod srcem majke.
Papa Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici Otkupitelj čovjeka piše: ..Ako u ovom teškom i odgovornom razdoblju povijesti Crkve i čovječanstva opažamo kako je osobito potrebno obratiti se Kristu koji je snagom otajstva otkupljenja Gospodar svoje Crkve i Gospodar povijesti, uvjereni smo da nas nitko ne zna uvesti u božanske i ljudske dubine toga otajstva kao što zna Marija.” Što dublje ulazimo u otajstvo Marije, produbljujemo otajstvo Krista Isusa. A u Mariji i po Mariji, u Isusu prepoznajemo tko smo mi, koje je naše dostojanstvo i poziv. Mi tako živimo neprestano Isusovu prisutnost. Jer On je Emanuel – Bog s nama. Krist se utjelovio u našu povijest; pozvao nas je da se i mi utjelovljujemo u ovo naše vrijeme, da ispunjavamo Božji naum sa svijetom i da poput Marije donosimo svima s kojima se susrećemo istinsku radost. Dakle, što si od Boga tako divno i lijepo primio u srcu, to moraš i s drugima podijeliti. Zato neka svatko od onoga nebeskoga što u srcu nosi i drugima podari. Nije uzalud u svim narodima koji se na Isusa Krista pozivaju, koji su, ako više i ne vjeruju, ipak dionici
kršćanske kulture, običaji da se za Božić međusobno daruju. To međusobno darivanje postaje nesebično na toj crti kršćanskog uvjerenja da sve što smo od Boga primili, što je tako duboko nas obradovalo i druge obraduje. U tom smislu još ove Božićne dane upotrijebimo da pripremimo cijelo svoje biće kako bi radost bila stvarna, kako bi što istinitije zasjala u nama i oko nas.
Došao je da život imamo u izobilju da ga imamo. Prihvatimo Život…
Dragi župljani, neka Vam je sretan i blagoslovljen Božić i božićni blagdani, radosna i uspješna Nova 2022. godina.
Vratimo se Gospodinu Bogu svome. Molimo se sa smislom. Živimo sa svrhom. U ovom izazovnom vrem enu pandem ije, straha, ali i ne zaboravim o i NOVIH MOGUĆNOSTI.…vrlo je važna Duhovna sposobnost primanja, za koju je potrebno: Ustrajnost u molitvi; Pouzdanje; Poniznost; Poslušnost; Nutarnji mir; Živjeti u sadašnjem trenutku; Nenavezanost i Zahvalnost.
Božić 2021 – Božićno pismo obiteljima i raspored blagoslova obitelji u crkvi
Božić 2021 – Molitve za blagoslov obitelji
Božićno pismo župljanima 2021. - cjelovito