Duhovna obnova povodom blagdana Svih svetih – “Vjerujem u život vječni”

Duhovna obnova povodom blagdana Svih svetih – “Vjerujem u život vječni”

Blagdan Svih svetih često unosi  tugu i sjetu u ljudski život kroz sjećanja na one koji su nas napustili. Kako bismo dublje uronili u značenje ovog blagdana, kao i onog što donosi život nakon smrti, naša se župa pripremala dvodnevnom duhovnom obnovom na temu “Vjerujem u život vječni”. Duhovnu je obnovu predvodio izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ, svećenik i profesor pastoralne teologije u Rijeci.

28.10. 2021. Prvi dan duhovne obnove

Prvi dan duhovne obnove započeo je pozdravnim govorom našeg župnika, velečasnog Branka Koretića, upućenog dr. Nikoli Vranješu. Uslijedio je uvod u misno slavlje promišljanjem  dr. Nikole Vranješa o čovjekovu ostvarenju kroz prihvaćenost od drugih u obitelji, Crkvi ili na radnom mjestu. Misno slavlje je predvodio dr.Nikola Vranješ uz sudjelovanje župnika Branka Koretića i bogoslova Josipa Bulata.

Prvog je dana duhovna obnova bila orijentirana na temu Kako shvatiti stvari prije umiranja. Vezano uz tu temu, dr. Vranješ osvrnuo se na poimanje svetosti kao savršenog zajedništva s Bogom. Vezano uz evanđelje dana, apostoli Šimun i Juda Tadej, živjeli su patnju, glad, križ i smrt. Kako vjerovati Bogu koji dopušta bolest, patnju i smrt? Dr.Vranješ se poziva na knjigu pape Franje Radost ljubavi u obitelji u kojoj papa prikazuje pobunu vjernika protiv Boga kad se dogodi bolest. Isus je odgovor na naša pitanja: on je pravi Bog i pravi čovjek.

Čovjek je svojom slobodnom voljom dopustio ulazak zla u svoj život. Posljedice toga su nesavršenost, bolest i patnja. Postavlja se pitanje: koja je alternativa? Da bi Bog mogao urgirati, trebao bi izbrisati ovaj svijet i stvoriti novi. Bog to ne čini jer ljubav ne uništava, nego stvara. To je učinio Krist na križu i ta je žrtva ljubavi važnija od svih bolesti. To pokazuje smisao našeg života. Važno je živjeti s pripremom da nas jednog dana više neće biti i shvatiti ovo vrijeme kao priliku za posvećenje. To možemo ostvariti u zajedništvu s Bogom trošeći život na dobro.

Kod odlaska voljenih važno je ne vraćati se na prošle događaje i iskustva vezana uz tu osobu. Duša pokojnika nalazi se kod Boga, stoga je treba pustiti i ne vraćati se u prošlost. Važno je živjeti za ponovni susret u nebeskom kraljevstvu. Osobe na nebesima žele da se posvetimo dobrom i radosnom životu.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje predvodio dr. Vranješ zahvaljujući na ovom susretu jer mi smo bića susreta. Najbolji je susret s Bogom, a on se ostvaruje slavljem euharistije i klanjanjem. Za ovaj smo susret potaknuti predvoditeljem klanjanja koji nas je usmjerio da u ovom svetom trenutku ostavimo svoje brige jer svakom je danu dosta njegova zla. I dalje, pozivajući se na riječi Svetog pisma, kaže predvoditelj: „Pusti da mrtvi pokapaju mrtve. Idi i navješćuj evanđelje!“ Time nas potiče da se ne opterećujemo nebitnim stvarima u svom životu.

Marija Magdalena želi samo doživjeti susret s Isusom, ali je važnije navješćivati Isusa svaki dan svojim životom. Vapijućim pozivom uvedeni smo u bliski odnos s Isusom : „Dotakni me, Isuse, i vodi! Danas ti zahvaljujem što mi daješ svaki put nešto od svjetlosti svoga Duha. Uđi u moju žalost! Pomozi da žalujem, ali da ona (žalost) ne postane crni ponor.“ Život je veći od smrti i on ne prestaje. Smrt nema moć uništiti život. Svi se trebamo vratiti nebeskom Ocu. Ovdje imamo poslanje (misiju): da budemo dar i blagoslov drugima jer to je naša priprema za nebo.

Dr. Vranješ nas kroz klanjanje vodi usmjeravajući nas pitanjima: Što ja mijenjam svojom žalošću i što postižem? Žalost je prikazana i u Svetom pismu. Isus je tugovao zbog smrti prijatelja  Lazara. Isus ga je uskrisio, ali je isti taj Lazar jednog dana morao ponovno umrijeti.

Dr. Vranješ se poziva na riječi pape Franje ističući kako nije smisao uništiti život, nego da Krista i Duha Svetoga unesemo u svoju žalost. Tada će ona postati manje snažnom i mijenjati nas. Dopustimo Isusu da uđe u našu žalost, u naše gubitke, u naše raskinute odnose i pokušajmo Isusovim očima gledati u te odnose.

Naša nam vjera govori kako je smrt susret s Gospodinom. Stoga je važno posvetiti se onome što će nas na tom posljednjem susretu odvesti Bogu. Taj put pripreme nije ništa drugo doli rast u ljubavi. Biti osoba ljubavi najbolja je priprava za smrt. Tada i drugi osjećaji postaju zreliji. Svi sveti kao da su jedva čekali smrt jer su znali da je to jedini pravi put: susret s Isusom.

 

29.10.2021. Drugi dan duhovne obnove

Drugi dan duhovne obnove nastavljen je temom Kako živjeti nakon smrti voljene osobe. Dr. Vranješ nas pritom usmjerava kako je važno živjeti život s radošću bez obzira na tugu. Misno slavlje predvodio je dr.Vranješ uz sudjelovanje našeg župnika, velečasnog Branka Koretića i bogoslova Josipa Bulata.

Dr. Vranješ je u svojoj homiliji istaknuo kako je važno živjeti ispunjeni životom jer to je svjedočanstvo za Boga. Nakon odlaska voljenih važno je naći mir koji se nalazi ustrajnom molitvom. Voljena osoba ne treba našu patnju, stoga je važno prihvatiti osobu koja nas je napustila onakvom kakva je sada, a ne kakvom je bila. Važno je biti u istini, ne skrivati je i prihvatiti je. Dok zakapamo, potiskujemo i to rađa patologiju i poremećaj. Proces žalovanja treba proći, ali ne smije trajati godinama. Ne smijemo stalno misliti ili spominjati osobu koja nas je napustila jer time se navezujemo na prošlost. Ta osoba postoji, ali ne na isti način. Važno je okrenuti pogled prema eshatološkoj budućnosti gdje nas ta osoba čeka. Do tog trenutka preostaje nam naše vrijeme na zemlji koje trebamo oplemeniti strpljivošću i razboritošću: moliti za pokojne, ali i za sebe da možemo ostati na putu kršćanskog života i tako biti znak ovom svijetu.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio dr. Vranješ.  Klanjanje je susret s Bogom i Bog nas poziva kako bi nam darovao samog sebe.

Dr. Vranješ navodi razloge Božje objave čovjeku: da Bog objavi čovjeku Isusov dolazak i da nas otkupi. Tajna Kristova života jest Uskrs, a ne križ. Križ je sredstvo koje vodi do Uskrsa. On je znak koji je preuzet tek u 5. stoljeću jer on je bio simbol sramotne smrti. Križ treba prihvatiti, a ne učiniti smislom života. Nikako nije poželjno od patnje činiti religiju svog života. Bog je Bog živih, a ne Bog mrtvih, stoga molimo za osobe koje su žive u Bogu. Kršćanska vjera ne opterećuje, nego ispunjava radošću i mirom.

Dr. Vranješ se poziva na riječi pape Franje: „Ako prihvatimo smrt, možemo se pripremiti na nju.“ Što više sazrijemo ovdje, to ćemo više lijepih stvari donijeti na nebesku gozbu. Važno je spoznati da je smrt privremeni prijelaz iza kojeg slijedi nešto veće što nam se neće oduzeti. Istina o vječnom životu očituje se u spoznaji da se život ne može ubiti, nego se on mijenja. Kao što gorušičino zrno bačeno na zemlju umire, tako se pred Bogom stvara nešto novo. Bog nas potiče da širimo radost, ljubav i milosrđe i da zrijemo u ljubavi. Neka nas ovi sveti dani u tome nadahnjuju. Tako ćemo biti sretniji i blagoslov svima kojima nas Gospodin šalje.

Pripremila: Mirjana Banković-Malečić