HVALA TI, HVALA KRISTE, JER SI NAM ŽIVOT DAO!
Župna misa 14. svibnja 2023. u našoj župi bila je vesela, svečana i emotivna. Šezdeset i osmero djece pristupilo je po prvi put Svetoj Pričesti i time potvrdilo i ojačalo svoju osobnu vjeru u živoga Boga.
Na početku mise i uvodnog govora i pozdrava župnika, vlč. Branka Koretića, jedna od mama prvopričesnika zamolila je u ime roditelja da se djeci omogući primanje sakramenta. Potom su i djeca izrekla svoje molitve za duhovnu otvorenost primanju sakramenta i vidljivosti plodova blizine Isusa u njihovim životima.
U propovijedi je župnik iznio nekoliko važnih poruka. Prva je bila namijenjena djeci, a ispričao ju je u vidu priče o kiparu koji kleše svoj kamen te kako kamen kroz vrijeme dobiva nezamislivo lijep i jasan oblik lava i što izaziva čuđenje kod djece koja su na početku vidjela samo veliki kamen i mislila su kako bi to kamen mogao postati lav. Usporedio je to i s nama ljudima; puno toga se u našim životima događa, a da ni ne znamo kako je to Bog zamislio. A znamo da Bog čini sve dobro onima koji ga ljube (Rim 8,28). Nastavio je prepričavajući biblijske priče o Joni i Noi, naglašavajući kako se Bogu ne može pobjeći, ali i kako kad slušamo Boga, u svijetu često izgledamo kao ludi; ali to je put spasenja i put Života.
Slijedom misli sv. Ivana Zlatoustog koji je pisao tekstove o odgoju djece, nastavio je s usporedbom odgoja djece i izradom spomenika napominjući da je lakše isklesati kamen jer umjetnik ima svoju viziju i trudi se realizirati ju u čemu se koristi svojim vještinama, ali odgojiti djecu; s njihovim osobnostima i izazovima koji dolaze iz društva, puno je veće umijeće. Uputio je poruku roditeljima da je današnji dan dan u kojem slave koliko su ljubavi djeci dali i neka ih dalje podučavaju, ponajviše svojim primjerom, kako ljubiti. Ljubiti Boga i bližnjega svoga. Završio je porukom da ljubav uvijek puno daje, ali i prima i da je to obećanje koje nam je dano od Boga čije je riječ istinita i kojom se trebamo nadahnjivati i na njoj temeljiti svoj vjernički život.
U nastavku mise roditelji su palili svijeće na Uskršnjoj svijeći te upaljene svijeće davali djeci. Tada su djeca obnovila svoja krsna obećanja, ali sada izrečena osobno i u osobnoj vjeri, a ne kao na krštenju, u vjeri kumova. Djeca su molila molitvu vjernika te prinijela na oltar darove, između ostalih, i pisma roditelja u kojima su njihove želje i molitve za djecu. Vrhunac svete mise bilo je primanje Svete Pričesti, na radost svih okupljenih. Misa je završila blagoslovom i porukom župnika da svi, ovako duhovno okrijepljeni budemo bolji i duhovno jači. Budući je druga nedjelja ujedno i Majčin dan, prvopričesnici su svojim majkama darovali bijele ruže.
Ovakvi nas događaji uvijek podsjete i na naš odnos s Bogom i potrebu njegove blizine s jedne strane, a s druge strane, njegove dostupnosti nama u prilikama kruha i vina te važnosti sakramenta euharistije. Župna se zajednica raduje s našim prvopričesnicima i njihovim obiteljima te plodovima molitvi koje dolaze iz iskrenih dječjih duša.