[IZVJEŠTAJ] Trodnevnica i proslava župnog blagdana u Župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu

[IZVJEŠTAJ] Trodnevnica i proslava župnog blagdana u Župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu

Priprema vjernika za župni blagdan započela je trodnevnicom koja je svojim sadržajima poticala i produbljivala vjeru te tako posvješćivala u vjernicima onu ljubav koju je sam Petar gajio za Isusa.

26. lipnja 2024. prvi dan trodnevnice na temu Liturgija u razvoju i životu župne zajednice

Predvodio velečasni Hrvoje Zovko, magistar liturgijskih znanosti i župnik u Župi Uzvišenja Svetog Križa  Kravarskom

Na početku misnog slavlja uslijedio je pozdravni govor našeg župnika, velečasnog Branka Koretića, a potom je velečasni Hrvoje Zovko u uvodnom dijelu misnog slavlja istaknuo  red  kao važan dio čovjekova života.

Predmolitelj misnog slavlja u svojoj homiliji objašnjava Božju riječ. Vezano uz prvo čitanje  progovara o nalaženju izgubljenog. Često je riječ i o našem zaboravljenom odnosu s Bogom. Tako Božja riječ ide ususret čovjeku kako bi se obnovila ona područja njegova života u kojima se čovjek udaljio od Boga . Riječ je o obnavljanju saveza s Bogom. Savez je razmjena osoba, a ugovor je razmjena stvari bez osjećaja. Ako smo dovoljni sami sebi, tada nema mjesta za Boga. Važno je dopustiti da u mom životu bude Bog, dopustiti da bude njegova volja. Činiti dobro zato što je dobro i čini me bližim Bogu. To je ljubav.

Nakon svete mise uslijedila je kateheza  o svetoj misi, odnosno liturgiji. Voditelj započinje katehezu uvođenjem u jezik liturgije. Objašnjava  važnost svetog u čovjekovu životu. Sveto je  ono što je odvojeno od svakodnevnog života. Tako je za Izraelce riječ o Bogu  koji vjeruje narodu i djeluje konkretno. Židovi počinju slaviti ključne događaje kao što je Pasha, odnosno povijest spasenja. U kršćanstvu Bog postaje čovjek: on se rađa kao dijete,  umire i uskrsne.  Sveta misa nije prisjećanje, nego aktualizacija: nije riječ o ponovnom Isusovu umiranju, nego našem ulaženju u taj trenutak. Čovjek nije sretan što je čovjek i zato je Bog postao čovjek da bi čovjeka doveo Bogu.

Uvodni obredi svete mise sadrže ulaznu procesiju do oltara, odavanje časti oltaru i znak križa. Gospodin s vama je pozdrav  koji uvodi u zajedništvo i raspoloženje za slavlje. Međutim, sveta misa počinje puno ranije osobnom pripremom svakog vjernika koju čine : osobno čitanje Božje riječi i razmišljanje o njoj te ispit savjesti.

Pozdrav „Mir vama“  odnosi se na trenutak Kristova obraćanja svakom od nas.

Slijedi pokajnički čin. Gospodina ne zanimaju čovjekovi grijesi, nego sam čovjek. Nakon toga nema više iznošenja jednine ( osim u Vjerovanju), nego množinskog oblika obraćanja Bogu što je znak zajednice koja zajedno slavi Gospodina.

Povik: „Gospodine, smiluj se!“ – izraz je oduševljenja za Gospodina. Slijedi zborna molitva  kojom završava uvodni dio. Osim zborne molitve, postoji darovna molitva u trenutku prinošenja darova i popričesna molitva.

Drugi dio je Služba riječi. Bog se obraća svom narodu čitanjem Božje riječi, a čitač posuđuje svoj glas Bogu. On je interpretator Božje riječi.

Slijedi čitanje evanđelja. U liturgiji postoje tri ciklusa: ciklus A u kojem se čitaju Matejeva evanđelja, ciklus B u kojem su Markova evanđelja i ciklus C u kojem su Lukina evanđelja. Ivanova se evanđelja čitaju o Božiću, Uskrsu i određenim svetkovinama. Prema evanđelju odabire se prvo čitanje iz Starog zavjeta, a drugo čitanje je vezano uz Pavlove poslanice  koje su moralne upute.  Pri čitanju evanđelja slijedi zaziv: „Gospodin s vama!“ Na taj zaziv narod odgovara: „I s duhom tvojim!“ Time se moli da Božja riječ bude dostojno naviještena. Potom slijedi tumačenje Božje riječi.

Za vrijeme  molitve Vjerovanja na riječ utjelovio se, svećenik se nakloni.

Slijedi treći dio: Euharistijska služba. Prema Lukinom evanđelju koriste se glagoli  vezani uz Isusovo djelovanje: uzeti, izreći, razlomiti i davati.

U prinosu darova je i prikupljanje milostinje. To je čovjekova osobna žrtva i darivanje za drugoga. Sam Isus je darovao čitavog sebe za tebe i mene.

U trenutku molitve: „Molite braćo i sestre da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu“ prinosimo na oltar naše živote, naše rane i našu obitelj.

Slijedi euharistijska molitva u kojoj se ostvaruje  susret zemaljske i nebeske crkve.

Sveta misa određuje i određeni položaj ljudskog tijela. Tako sjedenje ukazuje na čovjekovu poslušnost, klečanje na poniznost, a stajanje na spremnost.

Na tajnu vjere narod izgovara tri važne činjenice koje obilježavaju život vjernika: tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.

Pružanje mira je znak davanja Kristova  mira drugome, ali i primanje Kristova mira.

Lomljenje kruha je trenutak Isusova predanja na križu i Isusova realna prisutnost u euharistiji. Tada se odvija transsupstancijacija.

Na kraju slijedi otpust i blagoslov  koji nas upućuje: idite, sada počinje vaša misija!

 

27. lipnja 2024. drugi dan trodnevnice na temu Caritas – ljubav osposobljuje  pojedinca za ugradnju u službu i život zajednice

Predvodio fra Tomislav Glavnik, ravnatelj Hrvatskog Caritasa

Sveto misno slavlje predvodio je fra Tomislav Glavnik zajedno s našim župnikom, velečasnim Brankom Koretićem.

U uvodnom dijelu misnog slavlja predvoditelj postavlja pitanje: što je moja cigla uzidana u crkvu? Tako se stavlja naglasak na djela, a ne na riječi.

Fra Tomislav Glavnik u svojoj homiliji spominje važnost Isusovog govora na Gori. Isus govori kao onaj koji ima vlast. Tako povezuje važnost čovjekova djelovanja: u kraljevstvo će Božje onaj koji vrši Očevu volju. Gdje je naša volja? Tko sluša Božju riječ  prispodobit će se mudru čovjeku koji gradi na čvrstoj stijeni. Čvrsta stijena je Isus. Sveti Petar pokušao je graditi i na pijesku i na kamenu, brinući više za svoj život.

Petar je zanijekao Isusa, ali milost Božja veća je nego njegov grijeh. Juda je izdao Isusa. On nema volje i orijentiran je samo na sebe.

Petra izdaje njegov govor: on dolazi iz Galileje u Judeju. No njegov govor je i čitav njegov život. Tako se postavlja pitanje: kakav je naš govor u životu, kako svjedočimo, u što vjerujemo? Stoga je potreban ispit savjesti i poslanje: kako se mogu bolje ugraditi u našu župnu zajednicu. Važno je svakodnevno odlučivanje za Krista. Moramo ostati povezani sa stijenom bez velikih riječi s dobrim djelima i svjedočanstvima.

Što nam je činiti? Odgovor je vidljiv u trenutku Isusova pitanje Petru:  “ Ljubiš li me?“ Pitanje je postavljeno tri puta i ono znači spremnost umiranja za Isusa. To isto pitanje Isus postavlja i nama.  Bilo da živimo ili umiremo, Gospodinovi smo.

Nakon misnog slavlja uslijedila je kateheza o Caritasu. Fra Tomislav Glavnik postavlja pitanje: kako je župa živa? Život župe vidljiv je u molitvi, činjenju žrtve, činjenju dobra, evangeliziranju kroz susrete. Stranca i sirotu treba pomoći.

Caritas  je svjedočanstvo susretom, kanal koji je spreman nešto dati onome koji nema. Problem današnjeg društva  očituje se u lošem odnosu prema mladima i starim, te općenito prema obitelji. Nikako nije preporučljivo povlačenje u vlastitu sigurnost. Humanitarac daje, a karitativac donosi i podiže u duhu i tijelu. Župa bez Caritasa osuđena je na propast, a  darivanje samog darivatelja ispunja radošću. Važno je biti što radosniji kršćanin.

 

28. lipnja 2024. treći dan trodnevnice na temu Duhovnost – zdravi duhovni razvoj za radosno i plodonosno zajedništvo 

Predvodio  don Damir Stojić, kapelan Hrvatskog vojnog učilišta

Sveto misno slavlje predvodi don Damir Stojić zajedno s našim župnikom, velečasnim Brankom Koretićem. Na početku misnog slavlja velečasni Branko Koretić pozdravio je don Damira Stojića i zahvalio mu na njegovu  dolasku.

Predvoditelj misnog slavlja u svojoj se homiliji osvrnuo na političke okolnosti vremena koje sadrži prvo čitanje Druge knjige  o Kraljevima, a vezano je uz 6.stoljeće prije Krista i babilonsko uništavanje i razaranje Jeruzalema. Sliku tog uništenja Jeruzalema don Damir je usporedio s našim Domovinskim ratom i padom Vukovara. Tragedija je to kralja Sidkije koji gleda ubijanje vlastitih sinova, a potom doživljava osakaćivanje očiju i vlastitu smrt. Posljednja rečenica prvog čitanja  je vrlo znakovita i važna: „ Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji  kao vinogradare i ratare.“ Mali ljudi izgradit će Jeruzalem, a mesijansko razdoblje će doći kad Mesija dade novo vino. Bog nije zaboravio svoj narod. Kad se čovjek osjeća neznatnim, Bog djeluje upravo preko malih ljudi.

Tumačeći evanđelje, don Damir naglašava pogubnost gube u ono vrijeme jer su gubavci bili izolirani. Posebno je bolna izoliranost od nesudjelovanja u hramskoj liturgiji gdje se moglo primiti oproštenje grijeha. U ispovijedi smo očišćeni od gube grijeha. Bog svojim dahom daje čovjeku dušu i istim ga dahom čisti u sakramentu ispovijedi.

Predvoditelj se osvrnuo i na sv. Ireneja,  sveca današnjeg dana. Irenej je živio u 2.st. i djelovao kao biskup u Lyonu. Suprotstavio se sekti gnostika koji su tvrdili kako su tjelesno i materijalno zlo i kako ih se treba kloniti. Bog je ljubio svijet jer ga je stvorio, a kruna stvaranja je čovjek. Tijelo je sveto, ali ga mi zloupotrebljavamo. Ono je hram Božji: Isus je svojim tijelom posvetio ono što je tjelesno i uzašao na nebo u tijelu. Bog je uzeo muško tijelo i utjelovio se u ženskom tijelu. Tako  Marija postaje tabernakul.

Nakon misnog slavlja uslijedila je kateheza  na temu Zdrava duhovnost. Don Damir Stojić navodi sedam Zdravu duhovnost čini sedam elemenata:

  1. Prebivanje u molitvi – molitva nije samo traženje, nego ona je hvala, zagovor i adoracija. Važno je doći Gospodinu i prebivati s njim.
  2. Klanjanje s osvrtom na broj Zvijeri (666). Hebrejski nema superlativa, stoga se ista riječ ponavlja tri puta. Broj šest je simbol  stvorenog  Tako kralj Salomon ustraje u izgradnji Hrama i prisiljava ljude na rad i na Dan Gospodnji. Vezano uz današnju sliku svijeta, čovjek se odvja od Boga  i izostavlja svetu misu. Time ne obnavlja savez s Gospodinom.
  3. Opraštanje se odnosi na trenutak prekida saveza s Bogom nakon čega je potrebna ispovijed.
  4. Bliskost Mariji očitovana je u povratku Isusu preko Marije.
  5. Božja riječ je ona koja napaja dušu. Osobito je poticajno čitati evanđelja i psalme.
  6. Zajedništvo potiče Isus u Velikosvećeničkoj molitvi: „Ostanite jedno kao što smo Otac i ja jedno.“ Zajedništvo je važno u župi, a euharistija čini zajedništvo.
  7. Pobožnost svecima i oslanjanje na njih. Oni nas zagovaraju i nose svoja djela u nebo.

Nakon kateheze uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Osobito je bila dirljiva don Damirova molitva za župu, župnika, naše časne sestre, kao i za svako srce potrebno Božje milosti.

 

29.6.2024. proslavu blagdana sv. Petra i Pavla i zaštitnika župe i Grada Ivanić Grada sv. Petra apostola 

Središnju misu i procesiju predvodio Giorgio Lingua,  apostolski  nuncij u Republici Hrvatskoj

Proslava župnog blagdana započela je svečanom procesijom s kipom sv. Petra  u koju su bile uključene sve aktivne skupine naše župe, aktivne udruge našeg  grada i povijesne postrojbe Lijepe Naše.

Sveto misno slavlje predvodio je apostolski  nuncij Gorgio Lingua s našim župnikom velečasnim Brankom Koretićem. Na početku misnog slavlja velečasni Branko Koretić zahvalio je nunciju na dolasku i svemu što čini za Crkvu.

Nuncij  se u svojoj homiliji  osvrnuo na  Herodove progone kršćana. Herod se boji Isusa, čak i nakon njegove smrti. Stoga želi stati na kraj kršćanima te slijede progoni kršćana: pogubio je Jakova, prvog jeruzalemskog biskupa. Nakon toga ispituje javno mnijenje i  uviđa da se to sviđa Židovima pa daje uhititi i Petra. Herodu je važno mišljenje mase. Bez obzira na progone, kršćanska zajednica i dalje raste u Jeruzalemu i širi se svijetom. Progoni kršćana nastavljaju se kroz tri stoljeća pa su tako poznati mučenici iz rane Crkve: sv. Dujam, sv. Kvirin, sv. Vlaho i  sv. Vid.

Danas je teško biti kršćanin jer živimo u vremenu konzumizma i hedonizma, u vremenu u kojem se odbacuju tradicionalne vrijednosti i kada je ugrožena obitelj.

Nuncij nam postavlja pitanje: kamo idemo?  Prva crkva je još uvijek uzor. Ne smijemo se bojati, već herojski ustrajati na nepokolebljivosti vjere. Danas je osobito važna potreba za snažnim svjedočenjem koje treba biti temeljeno na strpljivosti i poniznosti. Nuncij se protom služi  slikom iz Prve poslanice Korinćanima:  „Lude svijeta izabra  Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.“

Isus nikoga ne prisiljava, on poziva: dođi i vidi! Kamo? Nuncij tu sliku povezuje s našom župom: „Dođi k nama u Župu sv. Petra  i vidi kako se ljubimo kao prvi kršćani.“

Pitanje koje danas Isus postavlja učenicima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“,  postavlja i nama danas. Tko je meni Isus?  Odgovara li moj odgovor onom što ja živim i vjerujem? Ako osjećamo da je Isus živ, ne bi li naše srce trebalo gorjeti kao što je gorjelo učenicima na putu u Emaus? Nije dovoljno zajedno moliti, već biti  ujedinjeni  ljubeći jedni druge.

Nakon završenog misnog slavlja  u duhu zajedništva i ljubavi, uslijedilo je druženje u župnom dvorištu uz okrepu Petrovim ribicama.

Pripremila: Mirjana Banković-Malečić