Mješoviti zbor i crkveno pjevanje

Stanovnici Ivanić-Grada od nekada su bili skloni glazbi pa tako ne čudi da su već u staroj crkvi u Tvrđi postojale orgulje te da je bilo uobičajeno nedjeljno pjevanje i ujutro i popodne.

Na tu tradiciju su vjerojatno utjecali stanovnici Tvrđe koji su bili u velikoj mjeri došljaci iz zapadnijih zemalja, ali i učitelji škole koja je u Tvrđi postojala već 1750. godine. U vrijeme ukidanja Vojne krajine i stjecanja prava grada, u razvijajućem se gradiću rasla je i razina opće kulture. Dokumenti spominju osnivanje knjižnice, postojanje glazbenih sastava, organiziranje plesova i glazbenih zabava, a početkom 20. stoljeća osnovano je i pjevačko društvo Posavac koje je obilježilo gotovo jedno čitavo stoljeće glazbenog stvaralaštva u Ivanić-Gradu.

Iz zapisa župnika Cimermanovića znamo da su učitelji u Ivaniću redovito bili i orguljaši te su vodili i crkveno pjevanje. Zbog reformi koje su utjecale i na školstvo u novoj državi SHS, učitelji su sve manje prihvaćali tradicionalnu službu orguljaša i župnik je morao iznaći drugo rješenje.

Poduzetni župnik Stjepan Cimermanović već je godine 1922. orgulje i crkveno pjevanje povjerio mladoj i nadarenoj Zdenki Kapelac, djevojci iz Ivanić-Grada koja je uspješno pokrenula crkveno pjevanje. Osnovala je i mješoviti zbor te ga vodila na veliko oduševljenje vjernika koji su govorili da se u crkvi nikad do tada nije tako lijepo pjevalo. Mlada glazbenica sve je to vodila s velikim entuzijazmom i u potpunosti besplatno.

No, Cimermanović je želio pitanje riješiti na dulje vrijeme te je predložio prikupljanje sredstava za plaću orguljaša. Kako mještani u raspravi godine 1923. nisu prihvatili njegov prijedlog, župnik je zabranio svako sviranje i pjevanje u crkvi…

Na kompromis se čekalo pune dvije godine i tek je u ožujku 1925. utvrđena redovna plaća za orguljaša, a Ivanić-Grad je postao prva župa u nadbiskupiji koja je ovako riješila pitanje zapošljavanja orguljaša.

No, Cimermanović s njima ipak nije imao sreće… Od trojice mladih orguljaša, proizišlih iz tada poznate Bervarove orguljaške škole u Celju, dvojica umiru (jedan zbog bolesti, drugi nesretnim slučajem) već nakon nekoliko mjeseci službe u Ivaniću… Treći orguljaš, Stjepan Toplak iz Prekmurja, također Bervarov student, 1926. prihvatio se vođenja zbora i orgulja te je crkveno pjevanje doveo do visoke razine izvođenja višeglasnih kompozicija. No, Toplak je uskoro otišao na dalje usavršavanje u Zagreb, a crkveno se pjevanje vjerojatno opet vratilo općepoznatim pučkim pjesmama. Pitanje orguljaša riješio je tek Cimermanović nasljednik, župnik Ivan Šimunović[1] koji je u župu doveo redovnice, sestre Kćeri milosrđa koje su preuzele skrb za crkvenu glazbu, za orgulje i crkveno pjevanje. Njihov se rad i zalaganje za crkvenu glazbu nastavlja i danas.

Razdoblje neposredno poslije II. Svjetskog rata nikako nije bilo sklono niti Crkvi niti uključivanju vjernika u djelovanje Crkve. Prema zapisima župnika Pavla Pašićeka (1962-1978) koji je i sam proveo 16 godina na robiji u Staroj Gradiški, tek se iza 1966. situacija pomalo počela mijenjati….Župnik Pašićek bio je skroman, vrlo pobožan, strpljiv, ali i vrlo obrazovan svećenik. Njegov je nasljednik Josip Ćorić u Spomenici zapisao: „Svojom uzornom svećeničkom osobom i primjerenom izobrazbom bio je znak u ohlađenoj sredini za vjernike i nevjernike.“

Čini se da je župnik Ćorić (1978-2017) nastavio njegov put. Upornim radom i smirenim pristupom te dobrim savjetom, a ujedno vizijom razvoja uspio je pokrenuti novi život u župi i u crkvi. Uz brojne radove na obnovi crkve i župnoga dvora pokrenuo je i župni Caritas, uključio se i u šire kulturne djelatnosti župe i grada te otvarao strpljiv i srdačan dijalog s vjernicima i nevjernicima, pa čak i s izrazitim protivnicima kršćanskog nauka. Upravo u njegovo je vrijeme ponovno oživjelo višeglasno crkveno pjevanje uz redovit angažman svjetovnog orguljaša, posebno u vrijeme nakon osamostaljenja države Hrvatske i završetka Domovinskog rata.

Skrb za redovitu pratnju liturgije na orguljama te vođenje mješovitog zbora u posljednjem deceniju 20. stoljeća u potpunosti je preuzeo maestro Berislav Kezele, dugogodišnji „spiritus movens“ glazbenog života u Ivanić-Gradu i jedan od prvih profesora glazbe u ivanićkoj glazbenoj školi, svestrani pijanist, orguljaš, aranžer, voditelj puhačkog orkestra, novog sastava velikog mješovitog pjevačkog zbora Posavac, muškog komornog vokalnog sastava, čovjek iznimne energije, velikog znanja i životne vedrine. Upravo njemu ide zasluga da je, u dosluhu sa župnikom Ćorićem, u crkveni mješoviti zbor doveo velik dio vrsnih pjevača iz mješovitog i muškog komornog zbora „Posavac“ te krenuo uvježbavati provjereni višeglasni repertoar kvalitetne crkvene glazbe mnogih velikih hrvatskih i europskih skladatelja. Sastav iskusnih pjevača uvježbana glasa, istančanog sluha, sigurne intonacije i muzikalne interpretacije koji su već u početku naučeni na zahtjevne četveroglasne kompozicije u potpunosti je promijenio zvuk i ulogu crkvenog zbora, dok su solističke dionice preuzimali najbolji pjevači među kojima je posebno mjesto zauzimao prerano preminuli Stanko Petrović i njegov nezaboravni, baršunasti bas-bariton…

No, vrijeme prolazi svakom živom stvoru i maestro Kezele je, gotovo istovremeno kao župnik Ćorić, pod kraj 2017. godine iz zdravstvenih razloga odustao od službe crkvenog orguljaša i voditelja mješovitog zbora. Prazninu je popunila neumorna časna sestra Leticija Antalašić koja, unatoč godinama koje joj pomalo pune deveto desetljeće života, pjesmom i pratnjom na orguljama ili harmoniju crkvom širi osjećaj stabilnosti, vedrine i snage Božjeg nadahnuća u nebrojene sate posvećene glazbi u Božjem hramu.

Unatoč dobroj volji, sastav mješovitog zbora župe sv. Petra Apostola u Ivanić-Gradu zbog prirodnog tijeka života sve se više osipa i zbor je spreman za prihvat novih, mlađih članova. Malo prije Božića, upravljanje zborom preuzeo je mladi voditelj i orguljaš Josip Matker. Prije nekih dvadeset godina, prvim koracima kroz glazbene ljestvice i partiture vodio ga je upravo njegov prethodnik, prof. Berislav Kezele. Mladenačka energija, ljubav prema glazbi i upornost novog voditelja već ubiru prve plodove i nakon obostranog prilagođavanja, zbor redovito održava vježbe, a uz kombinacije novog i starog repertoara oblikuje se novi zvuk mješovitog zbora. Možda će i ova kratka informacija potaknuti pjevače mlađih generacija da se pridruže našem zboru koji sve više osjeća potrebu za prilivom novih, mladih glasova. Kvalitetnih glasova kakvi se danas razvijaju kako u zboru mladih tako i u dječjem zboru naše župe. S najmlađima rade iskusne voditeljice, prof. glazbe Zdenka Družinec i prof.Branka Bubalo Paliska, vrsna voditeljica mješovitog pjevačkog zbora Milka Trnina koji je kroz dva desetljeća rada više puta dokazao da se i pjevači iz Ivanića uz kvalitetno vodstvo mogu svrstati među vrhunske ansamble europske vokalne glazbe.

I zato, dragi ljubitelji crkvene glazbe dobroga sluha, javite se – i ako nemate veliko iskustvo i dobro poznavanje glazbene teorije! Najkasnije u jesen kad započinju pripreme za novi program pjesama očekujemo prijave novih članova. Za pjesmom obogaćenu liturgijsku godinu, pod zaštitom sv. Cecilije i sv. Petra Apostola…

[1] Nažalost, uz ime dr. Ivana Šimunovića veže se i sramotna priča o njegovoj likvidaciji po presudi Vojnog suda, u kolovozu godine 1945. Za njegov se grob ne zna, a tek je nedavno podignuta spomen ploča na pročelju župnoga dvora, u sjećanje na njegovu mučeničku smrt.