Blagdan Svih svetih je jedan od blagdana koji prethodi adventskom vremenu. Mnogi ga zbog toga nazivaju „Malim Božićem“. Koga se prisjećamo za blagdan Svih svetih? U narodu je uvriježeno tog dana obilaziti groblja pokojnika i prisjećati se svega onog što su nam ti pokojnici riječju ili djelom učinili u svojoj dobroti za svog ovozemaljskog života. No, blagdan Svih svetih ima dublje značenje. Tko su sveti? Oni koji su svojim životom i djelima nastojali slijediti Boga i utjecati se njegovoj providnosti. Koliko je to teško i zahtjevno, svatko može iskusiti iz vlastitog života. To znači da smo svi pozvani na svetost čineći ona dobra koja nam propisuje Crkva. Ako u tome svakodnevno uspijevamo, već smo na putu svetosti.
Duhovna je obnova vođena pod geslom: „ Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.“
Svaki je dan trodnevnice započinjao molitvom krunice, potom svetom Misom i razmatranjem. Posljednjeg dana trodnevnice nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje .
Prvog dana trodnevnice velečasni Odilon govorio je o Knjizi Postanka i stvaranju čovjeka, odnosno o zajedništvu muškarca i žene. Starozavjetna žena Eva stvorena je od Adamova rebra. Ovdje nije riječ o muškarčevoj nadmoći ,nego o zajedništvu i povezanosti muškarca i žene. Čovjek je biće zajedništva, kako s drugim čovjekom, tako i s Bogom. Velečasni Odilon postavlja pitanje : Kako živimo obiteljski život?
Čovjek nema snagu od samog sebe, nego od Boga. Mi smo dragocjeni u Božjim očima. Stvoreni smo prema Božjem naumu upravo takvima kakvi jesmo. Prema tome, mi smo jedinstveni. U svom životu trebamo vezati svoj život uz Boga. Često nismo sretni u svom životu jer živimo od tuđih povreda i tuđih riječi, odnosno važno nam je mišljenje drugih.
Velečasni Odilon govorio je o braku, o važnosti ljubavi bračnih partnera koja dolazi ispred ljubavi prema djeci. U životu je potrebno uočiti bitno, a bitno je biti čovjek, što znači biti svet. To možemo ostvariti življenjem od Božje riječi. Što znači imati Boga u sebi? O tome govori prvi psalam kad otkriva dobre i zle putove. Poruka prvog psalma je dinamika ljudskog života:
- Ne slijediti savjeta opakih
- Ne stajati na putu grešničkom
- Ne sjedati u zbor podrugljivaca.
Velečasni Odilon završava prvi dan trodnevnice mišlju: jedini smisao mog života je čime ću doći pred Gospodina.
Drugog dana trodnevnice velečasni Odilon na sv. Misi uključuje brak, međusobno prihvaćanje supružnika i njihovu bezuvjetnu ljubav.
Tijekom razmatranja bilo je riječi o životnim situacijama koje nas nadilaze i time stvaraju određene životne probleme. Važno je postaviti pitanje poput Blažene Djevice Marije : kako se ja mogu nositi s ovim, a ne zašto mi se ovo događa? To su pitanja koja imaju smisao, ali nemaju odgovor. Potrebno je sve prepustiti Bogu jer Bogu ništa nije nemoguće.
U promišljanju o nadolazećim blagdanima, velečasni Odilon razmatra o crtici na nadgrobnim spomenicima koja je postavljena između godine rođenja i godine smrti. Crtica predstavlja sažetak života jedne osobe. Važno je upitati samog sebe: čime ja ispunjavam svoju crticu? Koji su važni datumi u mom životu? I na kraju, koliko računam na Boga u svom životu?
Velečasni Odilon je na kraju razmatranja drugog dana trodnevnice progovorio o svom životnom
putu , o svom životu u Beninu, o siromaštvu i nemogućnosti školovanja. Veliki je poticaj dao svima nama svojom životnom radošću i tvrdnjom kako u svom životu ne bi ništa mijenjao.
Trećeg dana trodnevnice u našoj su se crkvi sabrali mladi iz naših okolnih župa : župa Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Kloštar Ivanića i župa Uzvišenja Svetog Križa iz Križa. Mladi su svojim pjevanjem unijeli radost slavljenja.
Kroz propovijed na svetoj misi velečasni Odilon progovara o ulasku u kraljevstvo Božje na uska vrata. To možemo ostvariti malenošću i poniznošću. Ako nastojimo tako živjeti, ne bismo se trebali iznenaditi kad dođemo pred Boga. Velečasni Odilon zaželio je da se svi jednom nađemo u Božjem kraljevstvu. Neka nas Gospodin vodi u toj težnji!
Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje predvodio velečasni Odilon. Klanjanje je bilo uočnica blagdana Svih svetih. Promišljanje o grobu koji je sadašnjost, prošlosti koja se odnosi na na naša sjećanja i osjećaje vezane uz pokojnika i budućnost koja je Božja milost.
Molimo za naše pokojne, zahvaljujmo Bogu na njima, a sami živimo sveto kroz ljubav prema bližnjima u svojoj malenosti i poniznosti kako bismo i sami zavrijedili Božju milost.
Naše je trodnevno druženje završilo, a potom je uslijedilo zajedništvo u župnom dvorištu uz pečene kestene, vatru i druženje. Molimo da radost zajedništva s Bogom i ljudima bude trajno prisutna u našoj župi i čitavoj Crkvi. (Pripremila:Mirjana Banković-Malečić)
