U razdoblju od 16. do 20. srpnja 2018. godine nekolicina je naših župljana hodočastila u Poljsku u organizaciji Turističke agencije Taubek Tours d.o.o. te pod duhovnim vodstvom našega župnika, vlč. Branka Koretića.
Prva postaja hodočašća bio je grad Trnava u Slovačkoj gdje se u lijepo uređenoj uršulinskoj crkvi nalaze zemni ostaci sv. Marka Križevčanina. Posjet grobu našega sunarodnjaka mnoge je ispunio divljenjem i zahvalnošću jer je iz današnje perspektive zapravo teško govoriti o mučeništvu; ljudi suvremenog doba teže blagostanju i nastoje izbjeći križ. I mnogi katolici teško prihvaćaju življenje po Božjim zapovijedima te biraju prividno lakši put, stoga je primjer sv. Marka Križevčanina uzor svima onima koji će se između lakšeg i težeg puta uvijek odlučiti za onaj pravi put.
U predvečernjim satima prvoga dana putovanja stigli smo u poljski grad Czestochowu u kojem se nalazi marijansko svetište Jasna Gora. Predmet štovanja u bazilici Rođenja Marijina slika je Crne Gospe u čijem otkrivanju i pokrivanju hodočasnici imaju priliku sudjelovati u jutarnjim i večernjim satima. U tim se trenutcima pjeva i moli na poljskom, a jedinstvo Crkve očituje se u tome što, iako se u potpunosti možda ni ne razumiju riječi molitve ili pjesme, smisao ljubavi i poštovanja prema Majci Božjoj koji iz tih riječi proizlazi, jednostavno ne može promaknuti.
Sljedećega dana posjetili smo glavni poljski grad, Varšavu, koja nas je zapanjila i iznenadila prostranstvom svojih trgova i skladom tradicionalne i suvremene arhitekture. Imali smo priliku posjetiti i crkvu svetoga Križa u kojoj se nalazi srce Frederica Chopina koji je, prema legendi, na samrtnoj postelji prošaptao: Kada umrem, sahranite mi srce u Poljskoj. Kao što je srce velikog skladatelja koji je umro u Francuskoj pripadalo Poljskoj, tako su tih dana i naša srca iz Poljske još jače pripadala Hrvatskoj i ponosno, iz velike udaljenosti, kucala zajedno s vatrenim srcima naših nogometaša.
Uz Varšavu posjetili smo i Krakov, nekadašnji glavni grad Poljske, gdje smo se nakon kratke šetnje uz obalu rijeke Visle popeli do dvorca Wawel s čijih se zidina pruža zaista prekrasan pogled na cijeli grad, na rijeke turista koji šeću gradom ili su se odlučili za turističku vožnju kočijom. Nakon kratkog pregleda katedrale spustili smo se u centar grada. U samom centru posjetili smo staru franjevačku crkvu u kojoj je jedan detalj svima plijenio pažnju – bila je to klupica u kojoj je najčešće molio sveti Ivan Pavao Drugi. U toj se crkvi, valja još spomenuti, čuva i vjerna kopija Torinskog platna.
Nedaleko Krakova nalazi se rudnik soli Wieliczka koji je još 1978. upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Rudnik doseže dubinu od 327 metara, a dug je preko 300 km. Za javnost je otvoren tek mali dio rudnika, točnije oko 3 i pol kilometra. No, kroz ta tri kilometra posjetitelj ima zaista štošta za doživjeti. Neke su od najpoznatijih atrakcija u rudniku brojne crkve od kojih je najljepša, ujedno i najveća podzemna crkva na svijetu, crkva sv. Kinge koju su samo tri rudara isklesala iz žive kamene soli. Čovjek na jednom takvom mjestu ostaje zapanjen ljepotom ljudske kreacije koja može stvoriti veličanstvena djela i to bez posebnih strojeva ili tehnologije, ali zato uvijek uz Božju blizinu i pomoć jer mi smo, rekao je Isus, sol zemlje, mi joj dajemo okus i čuvamo je da ne obljutavi.
Nezaobilazna hodočasnička postaja na našem putovanju bile su i Wadowice, mjesto u kojemu se 18. svibnja 1920. rodio Karol Jozef Wojtyla. Njegova rodna kuća nalazila se odmah pokraj crkve u Crkvenoj ulici pod brojem 7. Na tom se mjestu danas nalazi muzej koji dnevno prima i do 5000 posjetitelja. Moderan i interaktivan pristup prikazu obiteljskog života od mladenaštva do smrti, uz mnoštvo obiteljskih i osobnih fotografija i predmeta, pomogao je hodočasnicima doživjeti Papu na pomalo drugačiji način, omogućio je pogled u njegov svakodnevni život i ispunio nas ponosom što se tamo nalazi i dio hrvatske zemlje te fotografije iz posjeta našoj domovini. Više informacija o muzeju može se naći i na službenoj internetskoj stranici.
Na našemu putovanju u Poljskoj imali smo priliku i čast posjetiti i svetište Božanskog Milosrđa, mjesto na kojem se Isus objavio s. Faustini. Riječi su nedovoljne kako bi izrazile sreću što smo boravili na mjestu u kojem se otkriva milosrdna osoba Boga puna ljubavi prema cijelomu svijetu. Doći na takvo mjesto i osvijestiti si da je Bog onaj koji nas ljubi i koji je dao svoj život radi svakoga čovjeka, uistinu je veliki blagoslov. U blizini je tog svetišta i svetište Ivana Pavla Drugog u kojemu se nalaze mozaici velikog umjetnika naših dana, patera Marka Rupnika. U Sisačkoj se biskupiji njegov mozaik može vidjeti u crkvi Svete Marije Kraljice Mira u Sisku, a susret s njegovim radom na jednom ovakvom mjestu dokaz je da smo svi mi dio jedne velike, lijepe i zajedničke priče.
Posebnu snagu na početku svakoga dana hodočasnicima je pružala sveta misa te riječi vlč. Branka kojima se u svakome trenutku trudio osvijestiti u čovjeku u čemu je razlika između življenja i životarenja te kojima je poticao na prirodnost kao na osnovni preduvjet zdravoga odnosa čovjeka s Bogom, s drugim ljudima i sa samim sobom. (Osvrt priredile: Darija Jajčević, Petra Koretić, Marija Kovačić, Nikolina Mesić,
Ljiljana Picig, Mateja Škledar, Marija Zaloker)
