Naši su se župljani 29. studenog 2025. uputili na dvodnevno hodočašće u Austriju. Na put su krenuli u ranim jutarnjim satima kako bi stigli obići sve lokacije predviđene programom koji je, u suradnji s našim župnikom vlč. Brankom Koretićem, pripremio gospodin Tihomir Golub. Rano ustajanje mnogima je pritom poslužilo i kao nenametljiv, ali postojani podsjetnik na ono što nas očekuje u adventu – na jutarnje svete mise zornice te na poziv na budnost koji prati dane priprave za Božić.
Razgledavanje smo započeli u Salzburgu, svojevrsnom ulazu u austrijsku regiju Salzkammergut, u kojoj se nalaze i ostala odredišta našega hodočašća: St. Gilgen, Mondsee, St. Wolfgang, Bad Ischl i Hallstatt. Snježni alpski vrhovi i prostrana jezera, koji su se pred našim očima pokazivali u punini svoje ljepote kako se magla postepeno povlačila, podsjećali su nas i na simboliku duhovnog života i Gospodinova dolaska, na njegovo svjetlo koje razgoni sve naše životne tame. Ti prizori ispunjali su nas i mirom i sviješću o vlastitoj malenosti pred snagom prirode te nas podsjećali na misao iz Knjige Mudrosti (13,5): Prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. Doista, ako je sve oko nas toliko lijepo, teško je ne zapitati se koliko tek mora biti lijep Onaj koji je sve to stvorio.
U svim smo spomenutim mjestima imali priliku obići i adventske sajmove koji su probudili naša osjetila mirisima i okusima lokalnih specijaliteta, uspoređivali smo koje je mjesto ljepše okićeno, gdje je intenzivniji sjaj lampica, prisjećali se prizora i pjesama iz filma Moje pjesme, moji snovi, koji je sniman na nekim od lokacija koje smo obišli, uživali u delicijama carske slastičarnice, posjetili mjesto na kojem je car Franjo Josip I. zaprosio bavarsku vojvotkinju Sisi. Sve te svjetovne ljepote i radosti, iako privremene, pružile su nam, često vrlo potreban, odmak od svakodnevnice i potaknuli na zahvalnost za darove života. Ipak, priprava za Božić ne može se svesti samo na uživanje u onom izvanjskom jer ta je priprava prije svega duhovna; stoga je vrhunac oba dana, i subote i nedjelje, bila sveta misa koja nas je povezala s istinskim značenjem adventa.
Svetu misu u subotu slavili smo u svetištu Maria Plain nedaleko Salzburga, a u nedjelju u St. Wolfgangu, u crkvi svetoga Wolfganga. U svojim je propovijedima naš župnik vlč. Branko Koretić istaknuo da je Bog taj koji vodi povijest, koji je Gospodar svega i koji će uvijek, u svim životnim nedaćama, imati posljednju riječ. Naglasio je i da bdjeti ne znači živjeti u strahu, nego živjeti budno, svjesno i zahvalno, sa srcem otvorenim za Boga i za ljude. Također, potaknuo nas je da ne dopustimo da razdoblje adventa prođe nezapaženo pored nas: Gospodin ne želi da ga susretnemo nespremni, ne zato što želi suditi, nego zato što nas ljubi. Budnost nije strah, nego ljubav. Onaj tko ljubi, čeka; a onaj tko čeka, priprema se.
Na ovom smo putovanju, na koje smo se uputili kako bi svatko od nas poravnao ponajprije svoje vlastite krivudave staze, bili usmjereni i jedni na druge. Učili smo se obziru u sitnicama svakodnevice – pri ulasku i izlasku iz autobusa, tijekom zajedničkih obroka, u međusobnom slušanju i uvažavanju, kao i u dogovorima oko organizacijskih pojedinosti kako bi se mogle slaviti svete mise zornice. Zahvaljujući tim jednostavnim gestama, strpljenju i pažnji, raslo je i naše zajedništvo. Tako je hodočašće, osim što nas je vodilo na nova mjesta, još snažnije oblikovalo našu međusobnu povezanost i učvrstilo ono što nosimo jedni u drugima.
Pripremila: N. M.
