Na početku slavlja obreda Velikog Petka komentator je vjernike uveo u obredna događanja ovoga svetoga dana, potičući tekstovima na sabranost i promišljanje. U uvodnoj riječi istaknuo je riječ – vjera. Naša je vjera da je Isus trpio, lišio se svoje božanske moći da bi pokazao beskrajnu ljubav prema čovjeku.
Nakon uvoda uslijedio je dolazak svećenika i njegova prostracija pred oltarom. Čin potpunog predanja Gospodinu. Trenutci duboke sabranosti, svete tišine i Božje prisutnosti koje svaki vjernik u svom srcu na poseban način osjeća.
Ovo je jedini dan kad nema svete mise. Postoji služba riječi s naglaskom na čitanje Isusove muke. U čitanju Isusove muke po Ivanu sudjelovali su čitači.
Župnik Branko je u homiliji vjernicima postavio pitanje: Zašto križ i patnja? Odgovor nije u logici svijeta, nego Božjeg promisla. Isus ne bježi, a učenici bježe. Križ dijeli naše strahove jer netko je već nosio križ i prošao tim putem. Veliki petak nije posljednja riječ. Nada nije uništena, ljubav nije poražena. Isusovo pitanje s križa upućeno je u svakom trenutku svakome od nas: Vjeruješ li da te ljubim? U tom vjerovanju vidljivo je da križ nije samo patnja, on je ljubav darovana nama.
Nakon homilije slijedi sveopća molitva koju predvodi moderator vodeći vjernike kroz geste i slušanje i odgovor na zazive. Potom je uslijedio snažan trenutak liturgije Velikoga petka – klanjanje križu. To je jedan od najpotresnijih i najljepših čina u cijeloj godini. Njemu je prethodio trenutak kad svećenik razotkriva križ izgovarajući: Evo drvo križa, a narod odgovara Dođite, poklonimo se. Mnoštvo vjernika prilazilo je križu ljubeći Isusovo tijelo te svojim poklonom izrazilo poklonstvo Isusovoj ljubavi. Dojmljiv i ohrabrujući utisak na prisutne ostavila je strpljivost, sabranost i poštovanje s kojim su vjernici pristupali križu. Nakon bogatih i milosnih obrednih čina Velikog Petka, svećenici, ministranti i vjernici su se razišli u tišini. Poslanici Milosrđa su sa župnikom, časnom i suradnicima ostali u crkvi pripremajući Božji grob.
