Posljednji dan Svetog trodnevlja u župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu, započeo je poklonom Kristovu grobu i Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tijekom cijeloga dana, od jutarnjih sati do 17 sati vjernici su imali prigodu milosnog trenutaka kad su mogli svojom molitvom i zahvalnošću boraviti u Božjoj blizini, kraj Isusovog groba i pred Presvetim. Svakog su se sata izmjenjivale različite župne skupine koje su svojim molitvama i meditacijama usmjeravale vjernike u molitvi i ujedno bile čuvari Kristova groba.
Zajednička molitva brojnih župnih skupina ali i osobna molitva svakog vjernika koji je toga dana prignuo koljeno pred Isusovim grobom, ne u očaju, već s nadom, bila je divan uvod u najsvetiju noć u godini. Vazmeno bdijenje je u našoj župi započelo u 20 sati i to Službom svjetla. Pri prvom sumraku svečano i dostojanstveno, ispred vrata naše župne crkve, upaljen je i blagoslovljen oganj-mala vuzmica na kojoj je potom upaljena uskrsna svijeća. Uz trostruki usklik “Svjetlo Kristovo” u rukama našeg župnika, uskrsna svijeća kao simbol našeg uskrslog Krista, unesena je u tamu crkve, te je svojim plamenom, prenoseći se od svijeće do svijeće u rukama vjernika, preuzela tamu i osvijetlila ne samo crkvu, već i duše okupljenih vjernika. Po otpjevanom hvalospjevu Uskrsnoj svijeći, uslijedila je Služba riječi. Slušajući bogatstvo biblijskih čitanja, podsjetili smo se na Božje djelovanje kroz povijest spasenja, od stvaranja svijeta do Kristova uskrsnuća. Svečano je odjeknula „Slava“, i iščekivana zvona, a zatim i evanđelje koje naviješta pobjedu života nad smrću.
U homiliji je župnik Branko posebno istaknuo duboko značenje ove svete noći kao pobjede svjetla nad tamom. Govorio je o značaju uskrsne svijeće kao snažnom znaku Kristove prisutnosti među nama, naglašavajući da je naša vjera živa i djelatna. Podsjetio je kako smo, poput Abrahama, i mi često suočeni s kušnjama, ali da se ne trebamo bojati ni strahovati jer Bog uvijek vodi i prati svoj narod. Posebno je naglasio kako ove noći Isus dolazi ususret našim strahovima i brigama, pronalazi naše duše i donosi nadu. Ovo bdijenje nazvao je „bdijenjem nad bdijenjima“, jer Krist dolazi nama – grešnima i slabima – nudeći nam priliku za novi život.
Uslijedila je Krsna služba tijekom koje je blagoslovljena voda. Poseban i dojmljiv čin za ovu župnu zajednicu bio je obred podjeljivanja sakramenta krštenja, a primile su ga dvije odrasle osobe i troje djece školske dobi. Uz njih su svi okupljeni vjernici obnovili svoja krsna obećanja, potvrđujući svoju vjeru i pripadnost Kristu.
Vrhunac slavlja bila je euharistija kojom smo ispunjeni radošću proslavili Kristovo uskrsnuće i zajedništvo u njegovoj ljubavi.
Na kraju misnog slavlja župnik je uputio uskrsnu čestitku svim okupljenim vjernicima. Potom je uslijedio blagoslov hrane. Okrijepljena duha i tijela poslani smo i pozvani slijediti uskrslog Krista.
Vazmeno bdijenje kao i sveto trodnevlje, u našoj župi proslavljeno je svečano i dostojanstveno. Svaki trenutak bio je pomno, s pažnjom i smislom osmišljen stoga je sve vodilo svetom i pobožnom sudjelovanju i dubokom proživljavanju ovih najsvetijih dana u liturgijskog godini katoličkih vjernika. Činilo se da je svaki član ove župne zajednice davao najbolje od sebe. Posebno su se istaknuli ministranti koji su gotovo besprijekorno, sa srcem i dostojanstvom, izvršavali svoje zadaće i obveze tijekom obreda i misnih slavlja.
Sa zahvalnošću i ponosom u srcu u svoj život nosit ćemo Kristovu poruku ljubavi, da nakon očaja tame dolazi svjetlo, nakon muke Velikog petka – uskrsna nedjelja, a nakon smrti – novi život s Kristom i u Kristu.
