Biskup Košić krstio Katju, peto dijete obitelji Martić

Biskup Košić na krštenju Katje iz obitelji Martić u Ivanić-Gradu, 15. studenoga 2026. – fotografija 90

Sisački biskup Vlado Košić krstio je u nedjelju, 15. studenoga 2026., u župnoj crkvi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu malu Katju, peto dijete u obitelji Pere i Azre Martić.

Biskupa je, kako je to i uobičajeno, na početku misnog slavlja pozdravio domaći župnik vlč. Branko Koretić, izrazivši radost zbog još jednog krštenja u župnoj zajednici. Župnik je naglasio kako u Ivanić-Gradu imamo više obitelji s troje ili više djece te da uskoro ponovo očekujemo biskupov dolazak kako bi u jednoj obitelji krstio peto i šesto dijete (blizanke). Zahvalio je biskupu na dugogodišnjoj podršci obiteljima s više djece, kao i Sisačkoj biskupiji koja ih prati konkretnom pomoći i brigom.

Biskup je misno slavlje započeo pozdravom obitelji novokrštenice Katje, ali i svim nazočnim vjernicima, upućujući na činjenicu da je 33. nedjelja kroz godinu te da nam je još ostala nedjelja Krista Kralja i dolazi nam došašće, koje nas uvodi u susret velikim blagdanima, a oni nam donose otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, koji je došao radi nas i radi našega spasenja.

Biskupova poruka o darovima i obitelji

Samu homiliju biskup je započeo ponajprije tumačenjem poruke današnjeg evanđelja, koje nam govori o talentima. Naglasio je kako svi mi primamo određene talente i darove. Nemamo svi sve, ali svi imamo ponešto. Međutim, bez obzira na dar, ukoliko ne vježbamo, navedeni darovi se neće razviti. Gospodin, dakle, nagrađuje one koji s njim surađuju i razvijaju svoje darove – množe talente.

U nastavku homilije biskup se dotaknuo prvog čitanja iz Knjige Mudrih izreka te na zanimljiv način na evanđeosku poruku o talentima nadovezao važnost vrsne žene i to postavljanjem pitanja „tko će naći ženu vrsnu?“. Vrsna žena je ona koja je marljiva i ima talente te svojim rukama uređuje sve za svoju obitelj. Vrsna žena je oslonac svome mužu, ali jednako tako ima srca za potrebite ponajprije gladne i siromahe. Zato žena zaslužuje svaku pohvalu, a plod njezinih ruku i obitelji jesu i njezina djeca, koja su kao plodovi na granama masline. Tamo gdje je puno djece, tamo dolaze i pravi plodovi obitelji, ali ti plodovi postaju i plodovi društva i Crkve u cjelini. Treba se stoga radovati ovakvim slavljima kao što je današnje, a kojima podlogu imamo i u Svetom pismu, koje izrazito lijepo govori o obitelji i onim ženama i muškarcima koji se posvećuju i koji imaju želju za djecom, koji se brinu za obitelj. Kada imamo obitelj kao što je ova danas, trebamo uistinu biti Bogu zahvalni.

Biskup je iskazao radost što će uskoro imati ponovno priliku doći u Ivanić-Grad kako bi u jednoj obitelji krstio peto i šesto dijete (blizanke), našalivši se da će doći ako ga se pozove. Naglasio je kako pritom nije riječ samo o demografskom pitanju ili brojnosti djece, nego prije svega o svjedočanstvu vjere, nade i povjerenja u Boga, od kojega svaki život dolazi kao dragocjeni dar.

U konačnici napomenuo je kako smo sve bliži adventu te nam zadnje nedjelje govore o posljednjem sudu, a sama poslanica Solunjanima nas poziva na budnost. Gospodin će doći iznenada, ali ne bismo trebali stati i ne raditi ništa ili pak gledati u nebo i čekati kad će Gospodin doći. Naprotiv, mi moramo biti budni na način da stalno djelujemo na dobro i da budemo spremni na susret s Gospodinom.

Trebamo dakle ne zakopati svoje talente, nego neprestano raditi i umnažati ono što nam je darovano. To je poruka za sve nas. Život koji smo primili nije dovoljno samo kada zato dođe vrijeme, Bogu vratiti. Naprotiv, mi svoj život trebamo obogatiti, nešto u njemu umnožiti, što će obogatiti i obradovati druge ljude, bilo na radnom mjestu, bližnje, susjede… Samim tim trebamo biti oni koji svjedoče Krista, koji dolazi, kako bi u konačnici mogli na zadnjem sudu posvjedočiti da smo bili uzor drugima, umnožili talente, što Gospodin koji dolazi svakako od nas i očekuje.

Kršćanski odgoj i zajednička molitva

Prije same molitve Oče naš biskup je roditelje, kao i djedove i bake, podsjetio na njihovu odgovornost u kršćanskom odgoju djece, pozvavši ih da vlastitim primjerom, zajedničkom molitvom i sudjelovanjem u euharistiji svoje dijete uvode u život vjere. Posebno ih je potaknuo da malu Katju, kada počne govoriti, nauče moliti Očenaš te je prate na putu prema primanju ostalih sakramenata i zrelom kršćanskom životu.

Zaželio je na kraju da mala Katja raste u Božjoj milosti, vjeri, zdravlju, mudrosti i svakom dobru, na radost svojih roditelja, obitelji i cijele Crkve. Sve je na kraju obilježeno i zajedničkom fotografijom biskupa, župnika s obitelji i kumovima male Katje.