U hrvatskom narodu postoji lijepa tradicija da nakon Božića, blagdana Isusovog rođenja, svećenici po želji vjernika blagoslivljaju njihove domove i obitelji. U Starom zavjetu nalazimo jedan prekrasni blagoslov:
“Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva, neka Gospodin lice tvoje obasja i milostiv ti bude, neka Gospodin pogled svoj na tebe svrati i mir ti donese.“
Isus je blagoslivljao djecu (Mt 10,13-16) i apostole pri Uzašašću (Lk 24,50-30). Blagoslovio je kruhove i nahranio mnoštvo (Mk 6,34) kao i kruh na Posljednjoj večeri (Mt 26,26-30).
Blagoslivljamo svoju kuću, osobe, hranu i vjerske predmete. Što je zapravo blagoslov? Može se jednostavno reći: u teškoćama života, olujama i burama, blagoslov je jedro i sidro, svijetlo u noći, tvrđava zaštite… Zapravo blagoslov je dar Božje milosti. Božja ruka nad čovjekom. Prisutnost u kojoj se hrabrije korača i osluškuje glas koji govori: “Ne boj se, ja sam te stvorio, moje si ljubljeno dijete, volim Te.“
Blagoslov je sam dar, izraz darivanja i samo darivanje. Darivanje D/dobra. Bog blagoslivlja i iz njegovog blagoslova proistječe život, samo dobro, sve dobro. Blagoslivljati znači izreći Bogu hvala zbog njegove darežljivosti i priznati da je on izvor svakog dobra, moćan, dobar, svemogući Bog, Gospodar neba i zemlje. Kršćanska povijest jest povijest blagoslova: blagoslov baštinimo od oca Abrahama, patrijarha, preko Isusa Krista do onih blagoslovljenih koji vjeruju u Njega. Blagoslov je dar, dar Gospodina Isusa Krista, dar Duha Svetoga kako bi onaj tko prihvaća dar primio i živio puninu života, istinsku radost i neprolaznu sreću. Stoga, tko bi mogao odbiti takav dar-blagoslov?
U župi sv. Petra apostola u Ivanić Gradu, blagoslov je primilo 1518 obitelji, međutim neke se obitelji još naknadno prijavljuju. Župnik, vlč. Branko Koretić uputio je župljanima zahvalno pismo po završetku blagoslova.
“Dragi župljanke i dragi župljani po završetku redovitog blagoslova obitelji u našoj župi od srca zahvaljujem Bogu, a potom i svima vama koji ste nas tijekom ovih dana lijepo, otvoreno i dostojanstveno dočekali te otvorili vrata svojih domova za molitvu i Božji blagoslov. U 11 dana blagoslova uz mene vašeg župnika, obitelji je blagoslivljalo još 6 svećenika i trajni đakon: don Ivo Borić, vlč. Kristijan Pezić, vlč. Dario Stanković. Vlč. Josip Pavletić, vlč. Josip Žagar te trajni đakon č. gosp. Ivan Pejić. Uz pratnju 21 ministranata i mladih kojima od srca zahvaljujem na njihovoj neumornoj spremnosti, služenju i strpljivosti kao i svima vama koji ste ih tom prigodom darivali. Posebno zahvaljujem obiteljima koje su nas počastile objedom pokazujući toplinu, gostoljubivost i ljubav prema našoj župi. Ove godine od ukupno 2011 obitelji koje primaju blagoslov, blagoslovili smo 1518, prošle 1413 što je 100 obitelji više nego lani, a ovogodišnji odaziv i sudjelovanje u zajedničkoj molitvi bilo je vidljivo veće nego ranijih godina. To me ispunja radošću i ponosom. Međutim 493 obitelji nisu bile kod kuće i nisu primile blagoslov. Još ima prostora za razvijanje svijesti i pravovremenog javljanja da se neće biti kod kuće ili prijave za naknadni blagoslov. Prenosim vam lijepe dojmove svećenika koji su istaknuli kako su ljudi s radošću i spremno dočekivali blagoslov sa svijećom, Biblijom i blagoslovljenom vodom na stolu i zajedno molili za svoje obitelji. Iskreno zahvaljujem i na obiteljskom daru koji ste tom prigodom darovali za našu Župu. Vaš dar potreban je za obnovu naše župne crkve i redovito funkcioniranje župe, te omogućuje pastoralni i karitativni rad tijekom cijele godine. Neka vas sve prati Božji blagoslov mir i radost u vašim domovima tijekom cijele godine.
Sa zahvalnošću i molitvom, vaš župnik Branko“
Napominjemo da obitelji koje nisu primile blagoslov jer nisu bile kod kuće ili iz drugih razloga, mogu se javiti za naknadni blagoslov po dogovoru. Prijave su moguće u župnom uredu ili nakon svetih misa.
U blagoslovu i pratnji Župnika bili su i bogoslovi iz Benina, koji studiraju u Zagrebu, a tijekom praznika borave u našoj župnoj zajednici, Tiku Habibu Freddyju Yénoukounmèu i Semassi Akowanou Enagnonu Louis. Iako su hladnoću zime i snijeg doživjeli prvi puta u životu, hrabro su i s izrazitom radošću sudjelovali u ovoj pastoralnoj djelatnosti kako su sami rekli, shvaćajući je kao dar novog iskustva i prigodu za upoznavanje hrvatskih vjernika, njihovih životnih prilika, vjere i kulture. Njihove dojmove koje su i pisano izrazili prilažemo:
»Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.« Ps 127, 1 »U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući’.« Lk 10, 5
“Upravo u ova dva retka nalazim biblijske temelje izvanrednog iskustva blagoslova obitelji ili blagoslova domova, kako se to voli reći u Hrvatskoj. Doista, ako Gospodin ne gradi kuću, domaća Crkva – obitelj – uzalud se trudi. Ali, kako bi Gospodin mogao graditi kuću ako Crkva, koja je „univerzalni sakrament spasenja“ (usp. Lumen Gentium 48), ne izvršava nalog koji je primila od Isusa: „Idite… u koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući’“? Iz te perspektive, sretan sam zbog ovog posebnog iskustva proživljenog u župnoj zajednici svetog Petra apostola u Ivanić-Gradu koje mi pomaže da se osjećam kao kod kuće. Prvo, bila je to prilika za mene da doživim obogaćujući susret s Božjim narodom kroz svaku obitelj koja nam je otvorila svoj dom. Ovaj obogaćujući susret promatram kroz poziv pape Franje, blažene uspomene, koji je tijekom svoje službe poticao svećenstvo da stvara „Crkvu koja izlazi“, sposobnu „namirisati ovce“, odnosno osjetiti njihovu radost i žalost, osposobljenu doprijeti do njihovih okolnosti, kakve god one bile.
Drugo, to je bila prilika za pastoralnu praksu. Ovo iskustvo mi je omogućilo da donekle shvatim pastoralne izazove s kojima se Crkva u Hrvatskoj suočava. Mogao sam vidjeti kako ljudi mole i kako žive svoju kršćansku vjeru, prihvaćenu u potpunosti ili djelomično, kod kuće, izvan službenih zgrada crkve. U svakom slučaju, zahvalan sam Gospodinu za ovo novo i radosno iskustvo. Zahvaljujem župniku Branku Koretiću što me je pozvao da ga pratim u blagoslovu.
Hvaljen Isus i Marija! Freddy“
Luis je napisao:
“Blagoslovljene kuće, kušana srca: kad milost kuca na vrata…
Ići od vrata do vrata kako bi se blagoslovile obitelji u Ivanić-Gradu bilo je mnogo više od običnog pastoralnog obilaska. Ti su susreti otvorili put prema raznolikim, često suprotstavljenim obiteljskim stvarnostima, u kojima se Božja milost očituje u svakodnevnom životu. Iza nekih vrata vidljivo je materijalno blagostanje, no ono ne isključuje nutarnje krhkosti ni tihe samoće. Drugdje se odmah osjeća oskudica, ali je ona često praćena toplinom gostoprimstva i dubokom ljudskošću koja nadilazi siromaštvo materijalnih dobara. Posebno snažno pogađa samoća starijih osoba koje često žive same. Njihova radost u trenutku blagoslova rađa se ponajprije iz prisutnosti, slušanja i zajednički provedenog vremena, otkrivajući duboku potrebu za priznanjem i odnosom.
U središtu tih stvarnosti, velikodušnost ostaje zadivljujuća. Čak i u oskudici, neki s jednostavnošću i otvorenošću daruju ono što imaju, svjedočeći o unutarnjem bogatstvu koje se ne mjeri posjedovanjem, nego sposobnošću darivanja.
Ovi susreti podsjećaju da blagoslov nikada nije jednosmjeran čin: onaj koji blagoslivlja također prima, pouku čovječnosti i obnovljenu sigurnost da Bog i dalje kuca na vrata, ondje gdje su srca, iako kušana, ostala otvorena.
Akowanou Enagnon Louis Semassa”
6. siječnja na blagdan sv. Tri Kralja, nakon svečane euharistije u 10 sati, koju je slavio vlč. Branko Koretić u koncelebraciji s vlč. Ivom Borićem, uz veliku prisutnost vjernika blagoslovljena je župna dvorana sv. Josipa, župna kuća i samostan sestara Kćeri Milosrđa. Nakon blagoslova uslijedio je zajednički i radosni agape. Bogu hvala na daru svećeništva, svećenicima koji po milosti sakramenta sv. Reda nastavljaju Kristovo poslanje ovdje na zemlji, udjeljujući svim vjernima i onima otvorenog srca dare od Božje punine, Božjeg dara i bogatstva, Božji blagoslov.
Blagoslovljeni da blagoslivljamo, molimo i dobro činimo. (Usp. Lk 6,27-38)
