„Liturgija nam govori da je Bog na prvom mjestu. Kad usmjerenost na Boga nije odlučujuća, sve ostalo gubi svoju orijentaciju.” Papa Benedikt XVI
Razumijevajući neprocjenjivu ulogu liturgije i liturgijskog života kako vjernika tako i zajednice, župnik vlč. Branko Koretić pozvao je prof. fra Antu Crnčevića da u srijedu, 26. ožujka 2025. održi predavanje u župi sv. Petra apostola u Ivanić Gradu s temom: Duh liturgije i liturgijska duhovnosti.
U vremenu korizme, kada se približavamo Uskrsu i najljepšim obredima Velikoga tjedna radosno i sa zahvalnošću na odazivu prof. Crnčevića najavljujem predavanje, koje predstavlja priliku da u našoj župnoj zajednici čujemo i dublje razumijemo kako slaviti i živjeti liturgiju-ne samo kroz liturgijske obrede nego i u svakodnevnom životu, kazao je župnik. Na početku euharistijskog slavlja ne štedeći riječi, župnik je vjernicima predstavio prof. Antu Crnčevića, njegov život i djelovanje. Kazao je kako je fra Ante Crnčević jedan od najuglednijih europskih liturgičara-svećenik i teolog iznimnog znanja i bogate liturgijske prakse, poznat što na jasan, konkretan, lijep i dubok način uspijeva približiti otajstvo i ljepotu liturgije suvremenom čovjeku. Prof. dr.sc. Ante Crnčević svećenik je i član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Za svećenika je zaređen 1993. godine. Diplomski studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a studij liturgijskih znanosti na Papinskome liturgijskom institutu (Pontificio ateneo Sant Anselmo) u Rimu, gdje je doktorirao 199. godine. Od 2000. do 2002. djelovao je kao vanjski suradnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na istome je bio zaposlen od 2002.-2024. Godine 2020. izabran je na radno mjesto redovitog profesora. Bio je pročelnik Katedre liturgike (2007.-2024.) te predstojnik Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Sudjelovao je na više znanstvenih kompetitivnih i institucijskih projekata, izlagao na nizu međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova, objavio četiri knjige i niz znanstvenih i stručnih radova liturgijske tematike. Pročelnik je Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj konferencije, te urednik časopisa „Živo vrelo“.
Prof. fra Ante protumačio je i u smislu značenja ukorijenio pojmove poput participacija, pričest, simbol, leitourgia. Kazao je kako je liturgija javno djelo zajednice vjernika, što proizlazi iz grčke riječi ‘leitourgia’, koja izvorno znači ‘javni rad’ ili ‘službu za zajednicu’. Kršćanska liturgija nije privatna molitva pojedinca nego zajedničko djelo cijele Crkve, u kojem svaki vjernik aktivno sudjeluje. Sudjelovanje u liturgiji znači imati stvaran udio – latinski ‘participare’ – što znači ne biti samo promatrač, nego sudionik koji doprinosi zajedničkom slavlju. Kako bi što dublje i jasnije pokazao smisao i značaj liturgijskog slavlja napose euharistije, fra Ante je pročitao i detaljno protumačio evanđelje o putu učenika u Emaus na kojemu učenici susreću uskrslog Isusa Krista. (Lk 24,13-24). Upitao je na koji način mi danas možemo stvarno susresti Krista u liturgiji, kako ga možemo prepoznati i doživjeti njegovu prisutnost tijekom slavlja? Ovaj odlomak iz Evanđelja nam upravo daje odgovor: Krista susrećemo i prepoznajemo upravo u euharistijskom činu lomljenja kruha – u središtu svake liturgije. Susret učenika s Isusom na putu u Emaus jasno je povezan s našom današnjom misom. Put u Emaus simbolizira putovanje vjernika na misu. Isusovo tumačenje Pisma dvojici učenika odgovara prvom dijelu mise – službi riječi. Kasnije, lomljenje kruha kojim učenici prepoznaju Isusa jasno odgovara euharistijskom dijelu mise. Na kraju, kao što učenici žurno odlaze u Jeruzalem da svjedoče o uskrsnuću, tako i mi, nakon pričesti, izlazimo iz crkve da naviještamo evanđelje svijetu. Profesor je istaknuo kako je središte i vrhunac liturgije euharistijska žrtva, u kojoj se na otajstveni način ponazočuje Kristova žrtva na križu. Liturgija nije tek puko prisjećanje na prošle događaje; ona je stvarno sudjelovanje u Kristovom djelu spasenja koje se neprestano događa u životu Crkve. Euharistija je istinsko slavlje Kristove prisutnosti među nama i njegovog predanja za naše spasenje. Njegova je žrtva jedinstvena, savršena i neponovljiva. U euharistijskom slavlju, ta ista žrtva biva nam učinjena prisutnom na sakramentalan način. Ona prelazi granice vremena i prostora, omogućavajući svim generacijama vjernika da se sjedine s Kristovim otkupiteljskim djelom. U kršćanstvu, sam Bog, u osobi Isusa Krista, prinosi samoga sebe kao žrtvu za nas. Mi ne prinosimo žrtvu Bogu, već primamo plodove Kristove jedine, savršene žrtve kroz pričest, čime postajemo dionici Božjeg života. Nadalje Pričest nije samo simbolično blagovanje. Ona je istinsko, duhovno i fizičko sjedinjenje s Kristom. Primajući euharistiju, vjernici primaju samog Krista, njegov život, njegovu snagu i njegovu milost. U tom činu postajemo jedno s Kristom, ali također i jedno međusobno, kao zajednica vjernika, kazao je fra Ante. Istina je da liturgija, a osobito euharistija, oblikuje Crkvu kao zajednicu. Zanimljivo je i tumačenje liturgijskog prostora koje nam je izložio u predavanju. Liturgijski prostor također nije tek građevina ili mjesto okupljanja, nego posebno uređen prostor koji izražava duboko značenje i simboliku zajedništva s Bogom. Oltar simbolizira Kristovo žrtveno predanje, svijeće predstavljaju Kristovo svjetlo, voda simbolizira krštenje i novi život, a tamjan simbolizira molitvu koja se uzdiže prema Bogu. Važno je da ove simbole ne tumačimo previše detaljno tijekom slavlja, već da im omogućimo da izravno progovaraju kroz molitvu, tišinu i zajedničko iskustvo.
Na kraju, zaključno fra Ante je kazao kako nas liturgija oblikuje kao pojedince i kao zajednicu. Ona nije tek oblik našeg osobnog duhovnog života, već je i izvor našeg zajedničkog identiteta i jedinstva u Kristu. Kroz liturgiju postajemo svjesni da smo dio veće zajednice vjernika, povezani zajedničkom vjerom, nadom i ljubavlju.
Stoga, upućujemo molitvu s dubokom željom da predavanje i riječi koje smo imali prigodu čuti obistine se i zažive u životu svakog vjernika i cijele župne zajednice. Bogu hvala na Njegovoj ljubavi očitovanoj po darovanosti osoba, talenata, sve ljepote i duhovnog bogatstva što proizlazi iz otvorenosti srdaca ljudi Njegovom Duhu i vodstvu.
