Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u četvrtak 29. svibnja 2025., izaslanstvo hrvatskih obitelji otputovalo je u Rim gdje je od 29. svibnja do 1. lipnja sudjelovalo na Jubileju obitelji, djece, djedova i baka te starijih osoba.
Delegaciju su činili troje predstavnika Hrvatske biskupske konferencije te predstavnici obitelji iz četrnaest hrvatskih (nad)biskupija, uključujući 16 bračnih parova, od kojih su neki djedovi i bake, te ukupno 14 djece u dobi od 2 do 21 godine. Delegaciju su predvodili Petar-Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK-a za život i obitelj, vlč. Branko Koretić, član Vijeća HBK-a za život i obitelj te Povjerenik za pastoral braka i obitelji Sisačke biskupije, uz stručno vodstvo gospođe Nataše Bulić. Sisačku biskupiju predstavljala je obitelj Bartolić, supružnici Anica i Domagoj iz Ivanić-Grada sa svoje četvero djece (u dobi od 2 do 12 godina).
Program Jubileja obuhvaćao je raznolike aktivnosti: hodočašća do Svetih vrata rimskih bazilika uz mogućnost zadobivanja potpunog oprosta, brojna duhovna i kulturna događanja te međunarodni simpozij o udruživanju obitelji, ali i središnje nedjeljno euharistijsko slavlje koje je predvodio novoizabrani papa Lav XIV.
Euharistijsko čudo u Orvietu
Na putu prema Rimu, hodočasnici su prvoga dana posjetili Orvieto, grad koji je nekoć bio dio Papinske Države. Ondje su hodočastili u katedralu iz 13. stoljeća, posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije, u kojoj se čuva relikvija poznata kao “corpus corporale”, a koja svjedoči o euharistijskom čudu kada je tijekom mise iz hostije potekla krv Spasitelja. Upravo je taj događaj potaknuo papu Urbana IV. na uvođenje svetkovine Tijelova za cijelu Crkvu.
Duhovnom pripremom te osobito svetom misom u jednoj od kapela ove katedrale, vlč. Koretić posebno je naglasio stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji i važnost normalnosti vjere i obitelji kao temelja vjere, “domus Ecclesiae” – kućne Crkve. To je bio snažan poziv svim obiteljima na dublje duhovno sazrijevanje i svjesnije, prisutnije proživljavanje svih milosti koje su pratile hodočasnike na ovom putovanju.
Bazilika svetog Petra, sveta vrata i snaga zajedničke molitve
U petak 30. svibnja, hodočasnici su započeli dan hodočašćem prema Svetim vratima bazilike sv. Petra. Na Trgu Pia preuzet je jubilejski križ i, uz molitvu i pjesmu, uputili su se prema bazilici. Bio je to poseban trenutak jer su obitelji koje su hodočastile, osim osobnih molitava, u svojim srcima nosile i molitve obitelji iz cijele domovine. Tijekom ovog hoda prema Svetim vratima, hodočasničke obitelji su u svojim nakanama prikazivale sve izazove, teškoće, strahove i probleme u kojima se nalaze hrvatske obitelji, obitelji njihovih biskupija, moleći da ih dragi Bog ujedini i osnaži.
Prolazak kroz Sveta vrata i molitva ispred groba Svetog Petra bio je trenutak duboke osobne i zajedničke molitve, susreta s Nebeskim Ocem – snažno doživljen u srcima svih hodočasničkih obitelji. Bio je to trenutak milosti, ne samo zbog fizičke blizine središtu katoličke vjere, nego i zbog simbolike zajedničkog prolaska kao obitelji, kao predstavnika svojih biskupija, s unutarnjim pozivom da u teškim vremenima obitelji budu i ostanu svjetlo i nositelji nade.
Uz stručno vodstvo gospođe Nataše, tijekom ovog i svih drugih trenutaka hodočašća, hodočasnici su imali priliku osvijestiti povijesni, ali i teološki kontekst početaka Crkve u Rimu i svijetu, ali i ponovno osvijestiti temeljne istine vjere i, u milosti prisutnosti na ovom svetom mjestu, obnoviti nadu u Uskrsnuće.
Susret sa svetošću obitelji – relikvije Male Terezije
U poslijepodnevnim satima uslijedio je posjet crkvi Santissima Trinità dei Monti, gdje su se svi prisutni utjecali zagovoru svete Male Terezije, njezine sestre i njezinih roditelja. Povodom Jubileja, u crkvu su bile donesene upravo njihove relikvije iz Francuske, što je mnogima bila neočekivana i posebno dirljiva spoznaja i milost.
Tijekom molitve i blagoslova koje su obiteljima dijelili svećenici, snažno se osjetila Božja prisutnost i mir. Posebno je dojmljiva u ovom ambijentu bila priča o svetoj obitelji Louisa i Zélie Martin, roditelja svete Male Terezije, koji su proglašeni svetima i koji su u svom životu prošli kroz brojna iskušenja, ali i primili i bili nagrađeni mnogim milostima – te su zajedno, kao supružnici, proglašeni svetima. Iz njihove svetosti odgojena je i sveta Mala Terezija, a na njezinu putu i sestra Leonia Martin. Njihova priča bila je nadahnuće i poticaj svim obiteljima da i u teškoćama života mogu niknuti biseri svetosti – što je poseban poziv da živimo svetost – i u svakodnevnim (normalnim) ali i onim zahtijevnijim okolnostima života.
Djeca su se s posebnim oduševljenjem uključila u program koji je bio pripremljen za njih, a mnoge je ganulo vidjeti kako u jednostavnosti i iskrenosti žive vjeru i postaju punopravni dio hodočasničke zajednice.
Hrvatska misa na Dan državnosti – molitva za Domovinu
Večer toga dana, na sam Dan državnosti Republike Hrvatske, zaključena je svetom misom u crkvi sv. Jeronima, Hrvatskog papinskog zavoda, gdje su hodočasnici zajedno s hrvatskim svećenicima koji studiraju u Rimu zahvalili na svim primljenim milostima, te su posebno molili za domovinu Hrvatsku i njezine obitelji.
Obitelji i budućnost Crkve – međunarodna konferencija
U subotu 31. svibnja, dio hodočasnika pohodio je baziliku sv. Marije Velike te prošao kroz njezina Sveta vrata, dok je drugi dio delegacije sudjelovao na međunarodnom seminaru „Obiteljske mreže za budućnost Crkve“ na rimskom Sveučilištu LUMSA. Na ovom skupu sudjelovala je i predstavnica iz Sisačke biskupije, gospođa Anica Vrlec Bartolić, koja je kasnije, zajedno s delegacijom HBK, prenijela doživljaje i poruke ostalim hodočasnicima.
Tijekom konferencije istaknuta je važnost međusobnog povezivanja obitelji, suživota generacija i zajedničke borbe protiv usamljenosti i duhovnog siromaštva.
Posebno je odjeknula misao iz Knjige Propovjednika: „Bolje je dvojici nego jednome: imaju dobru plaću za svoj trud. Jer ako jedan padne, drugi će podići svoga druga. A teško onome koji je sam kad padne – nema nikoga da ga podigne!” (Prop 4,9-10). U kontekstu obitelji ta poruka postaje još snažnija – kad je jedna obitelj sama, teško je, ali kad je uz nju još jedna ili više, sve postaje lakše i radosnije. Obitelji trebaju djelovati zajedno, vođene Duhom Svetim, kako bi donijele plodove u Crkvi i društvu.
Govornici su naglasili kako se sve važne i trajne društvene promjene moraju temeljiti na obitelji, jer ako se obitelj zanemari ili oslabi, društvo gubi snagu i orijentaciju. Zato je jasno poručeno: ekonomija je tu radi čovjeka, ne čovjek radi ekonomije; društvo i sve njegove organizacije moraju se graditi oko obitelji, a ne da obitelj bude prisiljena prilagođavati se njima.
Brak i obitelj nisu ograničenje slobode, već autentični poziv na odgovornost, zajedništvo i generativnost – darivanje života, odgoj djece i prenošenje vjere i temeljnih vrijednosti.
Crkva je pozvana biti mjesto susreta, a obitelj prostor milosrđa, vjere i nade – gdje se ljubav svakodnevno utjelovljuje u malenim gestama, riječima ohrabrenja i djelima nježnosti.
Poseban naglasak stavljen je na važnost uloge roditelja, i očeva i majki, u oblikovanju kršćanskog identiteta djece, te na potrebu da obitelji budu uzajamna podrška – duhovno, emocionalno i konkretno. Istaknuto je da Crkva i društvo imaju odgovornost ne samo štititi, nego i osnaživati obitelji, posebno u kontekstu izazova suvremenog svijeta koji često stavlja naglasak na individualizam, kratkotrajnost i prividnu autonomiju bez odnosa.
Snaga obitelji nije u njezinoj savršenosti, nego u spremnosti da ustraje u ljubavi i povjerenju. Kao što je više puta ponovljeno tijekom konferencije – obitelj nije trošak, već najdublja investicija u budućnost naroda i Crkve.
Susret s Družbom Kćerima Milosrđa i Festival obitelji
U poslijepodnevnim satima hodočasnici su zajedno slavili svetu misu u generalnoj kući Družbe Kćeri Milosrđa. Susret je bio ispunjen posebnom radošću jer upravo u toj kući djeluje vrhovna uprava ove družbe na čelu s vrhovnom predstojnicom Družbe M. Fides Babić, a uz nju i nekoliko sestara iz Hrvatske, među kojima je i s. M. Darija Lukić, vrhovna tajnica Družbe, koja je prethodno djelovala u matičnoj župi obitelji Bartolić i vlč. Branka Koretića – u Ivanić-Gradu.
Misa je bila posebno posvećena najmlađima, a djeca su vedrinom i spontanošću pokazala koliko vjere i radosti može donijeti zajedništvo oko oltara. Neki su roditelji posvjedočili da je u srcima djece možda već tada zasijano sjeme budućeg duhovnog poziva. Posebna zahvalnost izražena je vrhovnoj predstojnici M. Fides Babić i sestrama koje su stvorile ozračje doma i duhovne blizine u svetom gradu, a osobit dojam hodočasnicima ostavio je posjet radnoj sobi bl. Marije Propetog Isusa Petković, uz tople i sadržajne crtice koje su sestre podijelile o životu, radu i vjeri naše blaženice.
Večer je obilježio Festival obitelji ispred bazilike sv. Ivana Lateranskog. Tisuće hodočasnika iz više od 120 zemalja okupile su se u molitvi, pjesmi i svjedočanstvima. Bila je to dodatna prilika za međusobno upoznavanje i povezivanje obitelji, osobito djece, koje je spontano uspostavilo prijateljstva i starijih hodočasnika iz grupe gdje smo dijeleći radost vjere međusobno podijelili i iskustva i nadanja. Službeni program festivala je zaključen zajedničkom molitvom krunice.
Obitelj – budućnost narodâ: euharistijsko slavlje s papom Lavom XIV.
Središnji trenutak cijelog Jubileja bila je svečana euharistija u nedjelju 1. lipnja na Trgu sv. Petra, koju je predvodio novoizabrani papa Lav XIV., a na kojoj se okupilo gotovo 100 tisuća hodočasnika iz cijelog svijeta.
Papa je u homiliji (cijeli tekst) govorio o važnosti zajedništva u obitelji, ulozi starijih osoba koje „čuvaju korijenje“ te o obitelji kao prostoru milosrđa i pouzdanja – njegove riječi bile su snažne, konkretne i duboko poticajne.
„Primili smo život prije no što smo ga mogli poželjeti. (…) Čim smo se rodili, trebali smo druge za život… Svi živimo, dakle, zahvaljujući odnosu… (…) Brak nije ideal, nego norma ili princip, mjera istinske ljubavi između muškarca i žene: posvemašnje, vjerne i plodne ljubavi. (…) Današnji svijet treba bračni savez kako bi se upoznalo i prihvatilo Božju ljubav te kako bi se, njegovom snagom koja ujedinjuje, nadvladalo sile koje razgrađuju odnose i društva.”
Govoreći o ulozi obitelji u suvremenom društvu, Papa je bio jasan: „Iz obitelji se rađa budućnost narodâ. (…) „U obitelji se vjera prenosi zajedno sa životom, s koljena na koljeno: dijeli se poput hrane za stolom i čuvstava srca.”
Roditeljima i djeci poručio je:
„Potičem vas da svojoj djeci budete primjer dosljednosti… A vi, djeco, budite zahvalni roditeljima…”
Obraćajući se na kraju bakama, djedovima i starijim osobama, Papa im je toplo preporučio „da budno paze na one koje vole, s mudrošću i suosjećanjem, s poniznošću i strpljenjem koje sijede vlasi sa sobom nose.”
Upozorivši na snagu ljubavi koja sjedinjuje, Papa je pozvao: „Ovdje smo da budemo ‘jedno’ kao što Gospodin želi da budemo ‘jedno’… različiti, a ipak jedno, mnogi, a ipak jedno…”
Ovi poticaji posebno su dojmili hodočasnike jer, u vremenu sumnje u temeljne vrijednosti, obitelj može i mora biti znak i svjetlo nade i budućnosti.
Zbog velikog broja hodočasnika na Trgu sv. Petra, nisu svi uspjeli primiti svetu pričest, no posebna milost bila je što je jedna od mlađih hodočasnica, ujedno ovogodišnja prvopričesnica, uspjela pristupiti pričesti, što je za njezinu obitelj i ostale hodočasnike bio poseban dar Božje providnosti.
Loreto – tišina koja govori
Nakon euharistije na Trgu svetog Petra u Rimu, hodočasnici su se uputili u mjesto Loreto. Ondje se naime, čuva dio kućice iz Nazareta, kuće svete nazaretske obitelji.
Za mnoge hodočasnike, upravo je posjet Loretu bio vrhunac duhovnog iskustva. Tišina, molitva i osjećaj svetosti duboko su dotaknuli srca prisutnih. Posebna je milost bila što se prvi posjet crkvi taman dogodio tijekom svete pričesti, pa je i ostatak hodočasnika tada uspio primiti svetu pričest, a koraci su se nakon toga nastavili prema kapelici Svete Obitelji u samoj katedrali. Obitelji, a posebno djeca, spontano su prilazila svetim zidovima, osluškujući tišinu, gdje su jedni druge, onako dječje poticali i šaputali: „Prisloni uho – ovi zidovi čuli su najveće Tajne.“ Mnogi su te milosne trenutke opisali kao trenutak u kojem je „vrijeme stalo“.
Ponedjeljak, 2. lipnja, bio je zadnji dan hodočašća – nakon stručnog vodstva po svetištu uslijedila je završna i zahvalna sveta misa u jednoj od kapelica katedrale u Loretu, koju je predvodio vlč. Branko. U ozračju uzvišenosti liturgijskog euharistijskog slavlja, pjesmama, zahvalnošću i dirljivim nagovorima i propovijedi osjetila se duboka prisutnost Crkve – i zemaljske i nebeske. Mnogi su posvjedočili kako su tada svi darovi, sve emocije i milosti prikupljene tijekom hodočašća duhovno sakupile na jednom mjestu te su osjetili duboki poziv da, u jednostavnosti svakodnevice, služe Bogu i prenose primljenu ljubav dalje – u svoje biskupije, u svoje obitelji.
Osobna svjedočanstva – plodovi hodočašća
Na povratku, svaka je obitelj ostalim hodočasnicima prenijela svoje osobne dojmove i proživljena iskustva, a to je poslužilo i kao osnova za snimljenu radijsku emisiju „Vjeruj u obitelj“ (snimka emisije), koja je emitirana na Hrvatskom katoličkom radiju. U ovim svjedočanstvima posebno je bilo lijepo čuti koliko se ova grupa hodočasnika, premda naizgled toliko različita, povezala i ujedinila u vjeri te osjetila kolike su iznimne milosti i darovi primljeni tijekom ovog hodočašća.
Bilo je lijepo čuti kako je svakog pojedinačno posebno dotaknula neka druga, možda i najmanja crtica s ovog hodočašća, i koliko su nas upravo ta dijeljena iskustva dodatno povezala u Duhu. Obitelji su posebno istaknule darove zajedništva, vjere i molitve, a moglo se čuti i poticajnih iskustava koja su hodočasnici, možda i nesvjesno, svojom dobrotom, Božjom providnošću ili gestama podijelili drugima.
Zahvala voditeljima – Crkva koja hodi zajedno
Na kraju hodočašća hodočasnici su izrazili osobitu zahvalnost onima koji su ih vodili i podržavali. Na čelu cijele organizacije bio je Petar-Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK-a za život i obitelj. Njegovo nenametljivo, ali pouzdano vodstvo bilo je trajna prisutnost i oslonac tijekom svih dana. Njegova pažnja prema detaljima i osjetljivost za potrebe svake obitelji stvorili su okruženje otvorenosti i brige za druge, sigurnosti i povjerenja – čak i u izazovima svakodnevice s djecom ili potrebama starijih.
Gospođa Nataša Bulić, sa svojim iskustvom, mirnoćom i dubokim eruditskim razumijevanjem duhovne i povijesne baštine mjesta koja su pohodili, pomogla je hodočasnicima da svaki trenutak dožive sabranije i otvorenije. Njezina toplina i jasnoća vodile su ne samo korake, nego i srca.
Vlč. Branko Koretić, duhovni voditelj hodočašća, ostavio je snažan trag u srcima mnogih. Njegove propovijedi, prisutnost u molitvi i jednostavnost u blizini svakome, bile su snažan i jasan svjetionik svim prisutnima. Poruka o obitelji kao „kućnoj Crkvi“ nadahnula je mnoge da prepoznaju vrijednost onoga što svakodnevno žive i da u svojim sredinama prenesu duh ovog hodočašća.
Hodočasnici su se posebno zahvalili i svojim povjerenicima za pastoral braka i obitelji te (nad)biskupima koji su ih podržali i poslali na ovo hodočašće. Njihovo povjerenje, molitvena podrška i blizina bili su vidljiva snaga zajedništva cijele Crkve u Hrvatskoj.
Ovo hodočašće omogućilo je da se Crkva ne doživi kao struktura, nego kao živa zajednica – zajednica koja hodi zajedno, osluškuje i nosi.
Obitelj kao nada i temelj Crkve
Obitelj Bartolić, iako s četvero mlađe djece, posvjedočila je kako se, kroz naizgled logističke izazove koje bi ovakvo hodočašće moglo nositi – nisu osjećali ni preopterećeni ni sami: „Na ovom hodočašću osnažujuće je bilo čuti da je ono što mi kao roditelji svakodnevno radimo upravo izgradnja budućnosti društva i da je upravo to itekako važno. Često smo ovih dana čuli da je ono što napravimo u obitelji ono kako će izgledati društvo, i zato smo pozvani o tome govoriti i osnaživati jedni druge!
Obitelj je temelj Crkve! Stvari koje su teške – su stvari koje vrijede.
Na ovom putovanju u srcu smo nosili potrebe mladih, bračnih parova, obitelji, djece, djedova i baka naše biskupije i naše Domovine, no snažno smo osjećali i molitve koje su i nas pratile na ovom putu – molitve naših baka i djedova, prijatelja, kumova, i župa! Zahvalni smo Bogu na nekoj svojoj hrabrosti i “ludosti” što smo na hodočašće mogli krenuti kao obitelj, s djecom – djeci su darovana nova lijepa iskustva vjere i ona su sklopila lijepa prijateljstva. Vjerujemo da će ovo iskustvo u svim našim srcima dugo živjeti i da će donijeti neke nove plodove – u našim obiteljima, župama, biskupijama – u našoj Domovini.“
Obitelj Bartolić zahvalila je sisačkom biskupu mons. Vladi Košiću i povjereniku za pastoral braka i obitelji, vlč. Branku Koretiću, na iskazanom povjerenju i podršci da predstavljaju svoju Sisačku biskupiju – osobito u ovim danima njezine obnove, i materijalne i duhovne. Biskupija danas hodi putem zajedništva i sinodalnosti – kao mjesna Crkva koja, zajedno sa svim vjernicima i pod vodstvom svojih pastira, sluša, razlučuje i traži odgovore na izazove današnjice, vođena Duhom Svetim. U toj vjernosti već se prepoznaju plodovi požrtvovnosti, nade i vjere. Jer vjera nas nosi i onda kad mislimo da nemamo oslonca i kad je teško i izazovno – baš tada Bog šalje ljude, Crkvu i obitelji da budemo jedni drugima potpora i snaga.
Hodočašće nade, hodočašće srca – sjeme budućnosti
Ovo hodočašće bilo je više od putovanja – bio je to poseban, nezasluženi dar Božje milosti: bila je to škola vjere, svjedočanstvo normalnosti vjere, svjedočanstvo zajedništva i nade. Sjećanja na Orvieto, molitvu kod Svetih vrata, osmijehe djece na Lateranu, snažne misli s konferencije, konkretni poticaji pape Lava XIV., milosni trenutci iz Loreta – ostat će trajno upisani u srcima svih sudionika koji su svjedočili i živjeli ono što je temelj svakog poziva: da obitelj bude „kućna Crkva“, svjetionik nade – budućnost naroda!
