Uoči svetkovine Svih Svetih i Spomena svih vjernih mrtvih, u župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu pod vodstvom župnika, vlč. Branka Koretića, organizirana je trodnevna duhovna obnova kao prigoda za duhovnu pripremu, razumijevanje i shvaćanje biti ovih posebnih i lijepih svetkovina, u duhovnoj tradiciji Crkve. Svetost na koju je svaki kršćanin pozvan odgovor je čovjeka na Božju beskrajnu ljubav prema njemu. Bog privlači svako stvorenje k sebi, zove ga u vječni život, na zajedništvo u radosti i miru. U prolaznosti vremena, prebrzoj protočnosti dana, u krhkoj zemaljskoj stvarnosti vjernik može uvidjeti, prepoznati i živjeti nešto stalno, neprolazno, vječno. Pozvan je vjerovati Bogu koji mu daruje život vječni i neprolaznu radost u sebi. Uzdižući svoj pogled nad zemaljsko, sposoban je patnje, boli, teškoće prihvaćati i živjeti u svijetlu Isusovog križa. Stoga su razmatranja na temu duhovne obnove, Vjerujem u život vječni – naše patnje, boli i smrti u svijetlu Isusova uskrsnuća i ove godine mnogim sudionicima bila izvor žive vode, koja je krijepila dušu i tijelo, snažila vjeru, užegla nadu i jačala ljubav prema Bogu, Vječnom Ocu i Gospodaru živih i mrtvih.
Voditelj duhovne obnove bio je pater Stjepan Ivan Horvat, svećenik Družbe misionara Krvi Kristove, poznat po evangelizacijskom djelovanju na društvenim mrežama i brojnim duhovnim susretima. Jednostavnim i nadahnutim govorima privukao je mnoge vjernike, koji su radosno izdvojili vrijeme i otvorenog srca došli na duhovnu obnovu, kako bi razmatrali, slušali i jačali se u življenju svetosti i vjere u Boga. Ponirali su u dubinu vjerničkog shvaćanju otajstva boli, smrti i uskrsnuća u svjetlu Božje nade i Uskrsa.
Prvi dan duhovne obnove započeo je u srijedu, 29. listopada 2025. u dvorani Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grada. Prije euharistijskog slavlja u 19 sati vjernici su molili krunicu. Na početku misnog slavlja, župnik, vlč. Branko Koretić pozdravio je vjernike, a posebice voditelja duhovne obnove p. Stjepana Ivana Horvata, kojemu je zaželio dobrodošlicu i izrazio zahvalnost na dolasku.
U uvodnom dijelu mise koju je p. Stjepan slavio u koncelebraciji sa župnikom Brankom, kazao je kako je svaka duhovna obnova uvijek nova prigoda za susret s istinom o sebi. Susret koji osobu potiče da dublje promišlja o svom životu, o svom osobnom odnosu s Bogom, da sagleda koliko radi na onom najvažnijem u kršćanskom životu, a to je spasenje-život s Bogom u vječnosti. Nadalje, u nadahnutoj homiliji lomio je evanđeoski kruh s naglaskom na govoru o važnosti brige za dušu. Ta se brižnost uzdiže nad zemaljsko u želji i čežnji da bližnji, voljena osoba zadobije spasenje, bude u vječnom životu, u radosti i miru s Bogom. Život u Bogu i s Bogom je smisao ljudskog postojanja.
P. Stjepan nastavio je razmatranje u duhovnom nagovoru, nakon svete mise govoreći kako Bog nije stvorio čovjeka za ovaj svijet čija je osnovna karakteristika prolaznost. Čovjek je stvoren za Nebo, za vječni život u radosti s njegovim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Životvorcem. Svjesni toga, kršćani ne tuguju za pokojnima kao oni koji nemaju nadu, već s vjerom i nadom da će ih opet sresti. Najvažnije poslanje kršćana je naviještati Evanđelje u svijetu. Raditi na tome da se svi ljudi spase. Bog je Otac, koji jedini poznaje svoju djecu u potpunosti. Bog koji silno želi da se svaki čovjek spasi i koji ne odustaje nikada ni od ijednog stvorenog. Kao što kaže sveti Pavao u poslanici Rimljanima u prvom čitanju: “Duh Sveti potpomaže našu nemoć…, zauzima se za nas neizrecivim uzdasima.” Gospodin Bog koji zna sve o čovjeku traži od njega povjerenje, suradnju, volju i trud, jer Njegovo je milosrđe nevjerojatno i obilno prema onima koji ga traže. Najveća briga svakog vjernika u ovom životu trebala bi biti što bolje upoznati Boga i Božju volju za svoj život, truditi se i pomagati jedni drugima rasti u svetosti, živjeti svoju vjeru radosno u punini.
Prije drugog dana duhovne obnove vjernici su imali mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja kod trojice svećenika, p. Stjepana, župnika Branka, i vlč. Dražana koji je ispovijedao i tijekom euharistijskog slavlja. Danas smo još jedan dan bliže vječnosti. Važno je da smo toga svjesni. Tim je riječima pater Stjepan započeo svoju homiliju. Svaki proživljeni dan darovani je dan. Čovjek treba zahvaljivati Bogu za svaki trenutak života. Važno je biti zahvalan Bogu na vremenu, na danima za koje nitko ne zna koliko ih mu je ostalo, ali sve dok osoba živi uvijek ima priliku moliti za sebe i svoje pokojne. Svaka sveta misa prilika je za molitvu, po njoj vjernik biva najbliži pokojnima za koje moli. Svaka sveta misa je Bogu hvala. U današnjem prvom čitanju sveti Pavao kaže: ” Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” Čovjek prihvaća savez s Bogom, osobito putem sakramenata, da obećanje Bogu i ljudima, a da nije ponekad ni svjestan što govori i značenja samog obećanja. Bog uvijek ispuni svoje obećanje, ali ljudi često ne. Zadatak je katolika vjernika da prepozna, da bude poslušan i svjestan težine obećanja Bogu i drugom čovjeku, da preuzme odgovornost pred Bogom za svoj život. Pozvan je živjeti bit ovozemaljskog života, a to je izvršavanje volje Božje; stavljanje na raspolaganje Bogu svaki dan iznova tamo gdje živi, gdje su mu povjerene određene službe; u obitelji, na radnom mjestu, u školi… Tako naslonjenog na Boga i savez s Njim, vjernika ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi, lakše prolazi ovozemaljski život i stiže do cilja, do Neba. Bog je tu, on hrabri, tješi, daje milost svojoj djeci kako bi mogli činiti što On želi. Svijet to ne razumije, čovjek zagledan u zemaljsko ne shvaća. Bog poziva čovjeka na put s Njim, daje mu slobodnu volju kako bi se odlučio za vjeru, za ljubav, za ono lijepo što mu je u nebu pripremio, za čim Božje dijete čezne i nada se.
Nakon svete mise uslijedili su trenutci, molitve, klanjanja, predanosti, blizine i susreta s Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Petak, 31. listopada bio je posljednji dan priprave i duhovne obnove. Nakon ispovijedanja, p. Stjepan i župnik slavili su misno slavlje. U homiliji se pater Stjepan osvrnuo na prvo čitanje u kojem sveti Pavao s velikom boli u srcu govori o svojim sunarodnjacima, Židovima koji nisu otkrili Isusa kao Boga, onoga kojeg čekaju. Oni su se zatvorili u saveze i zakone i to je ono na što i vjernici moraju paziti da im se ne dogodi, da vjeru doživljavaju kao skup pravila i zakona, te zaborave na živog Boga. Zakoni i propisi jesu važni da bi štitili od promašaja i krivih koraka, ali Bog je iznad zakona. Sam Isus je kršio propise kao npr. kada je subotom liječio što je bilo za Židove težak grijeh – raditi subotom. Smisao vjere nije slijepo obdržavanje zakona. Isus ne dokida Zakon, već ga ispunjava. Grijeh je odvojiti se od Boga, svjesno reći Bogu “ne”. Čovjek lako i često opravdava sebe i svoje postupke, a u isto vrijeme spreman je drugoga i za sitnice teško osuditi. To je ljudska realnost – slabost. Istina je da čovjek nikada ne može do kraja razumjeti drugog čovjeka, obuti njegove cipele. Važno je s Božjom milošću svakog čovjeka gledati kao brata i sestru, svjesni da svaki čovjek može postati ono za što ga je Bog stvorio, onakav kakvim ga Bog želi. Svaki čovjek može postati svet. Stoga je Isusov učenik pozvan na molitvu, moliti je potrebno za sve. Cilj vjernika je rasti u duhovnosti, dostići što viši stupanj ljubavi, živjeti onako kako Isus poziva, gledati dalje od ovoga svijeta. Živeći život, čovjek je u prolazu, stoga je bitno da njegov pogled bude usmjeren k vječnosti-neprolaznom. Živjeti život uvijek s pogledom uzdignutim k Bogu. U svim prolaznostima, poteškoćama, padovima, vjernik ne odustaje, zna da mu Bog uvijek i iznova pruža novu priliku i čeka ga kako bi mu darovao puninu i radost života.
Nakon misnog slavlja prisutni su imali prigodu postavljati pitanja na koja su p. Stjepan i župnik Branko odgovarali. Zaista, bilo je vrlo otvorenih i zanimljivih pitanja na koja su pruženi korisni, praktični i dobri odgovori. Postavljanje pitanja i odgovaranje na njih posebice su sa zanimanjem pratili krizmanici koji su doživjeli cijeli skup kao živu, blisku i otvorenu zajednicu.
Na kraju, župnik Branko Koretić zahvalio je Bogu za milosne dane i trenutke doživljene po duhovnoj obnovi, koju je vodio p. Ivan Stjepan Horvat. Zahvalio je mnogobrojnim, prisutnim župljanima i vjernicima na odazivu i želji da rastu u vjeri, duhovnosti i svetosti kao i spremnosti na poniranje u dubinu shvaćanja temeljnih kršćanskih otajstava i svetkovina. Pater Ivan Stjepan imao je pred sobom zaista mnoštvo koje ga je pažljivo i otvorenim srcem slušalo, stoga mu je župnik iskreno i toplo zahvalio na svim riječima, nadahnutim i jednostavnim govorima koji će zasigurno uroditi duhovnim plodovima, a otvorili su put i za nove susrete u sljedećim prigodama.
P. Ivan Stjepan je rekao kako se raduje ponovnim susretima i da će se rado na njih odazvati jer usprkos toplom gostoprimstvu rado pamti da mu župnik i župljani duguju lazanje za večeru. Sudionici duhovne obnove obogatili su se duhovnom i korisnom literaturom, koju je pater Stjepan donio sa sobom.
Bogu hvala na ovim milosnim danima, na patru Stjepanu Ivanu Horvatu, na župniku Branku i svim vrijednim i požrtvovnim svećenicama koji se uvijek i iznova trse u brizi i pribavljanju duhovne hrane tako potrebne za zdravlje, rast i život Tijela zajednice.
