Izvješće s jubilejskog hrvatskog nacionalnog hodočašća u Rim – župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu – od 5. do 10. listopada 2025.
U nedjelju, 5. listopada 2025., godine u 11 sati navečer, pun autobus hodočasnika krenuo je iz Ivanić-Grada prema Rimu. Nakon uvodnih riječi vodiča Tihomira Goluba i molitve župnika, vlč. Branka Koretića, duhovnog vođe puta, u zraku se mogla doslovce prstima opipati tiha radost, zahvalnost bivanja, kojeg je prožimalo sveto iščekivanje nečega zaista posebnog. Šezdeset hodočasnika sudjelovat će u povijesnom trenutku, programa Jubileja 2025., godine hrvatskog nacionalnog hodočašća. Značaj i milost tog događaja osvijestio je župnik, napomenuvši kako je u autobusu s vozačima 63 hodočasnika, ali u stvarnosti puno ih je više jer svatko u srcima nosi svoje najbliže i, kao župna zajednica, molit će za cijelu župu i naš Grad.
Prvo hodočasničko odredište bio je Asiz. Grad sv. Franje i sv. Klare te sve više postaje i grad sv. Carla Acutisa. Nitko ne može posjetiti Asiz i ostati ravnodušan. Kada je župnik Branko kazao kako u programu nije predviđena misa u prvom danu hodočašća, ali da će hodočasnici, župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada imati misu odmah po dolasku u Asiz, u crkvi sv. Petra osjetilo se jedno – hodočasnici su tišinom pogleda govorili o prepoznavanju Božje providnosti i ljubavi, koja nadmašuje čovjekove potrebe i želje, i istinu da pod stijegom i zaštitom župnog zaštitnika, sv. Petra hodočaste prema Gradu-Rimu, gdje će se susresti s Petrom naših dana. Velika je to milost ali i odgovornost – živjeti i graditi zajedništvo, biti Crkva-zajednica, uvijek i na svakom mjestu. Ne hodočastimo samo i zbog sebe, uprisutnjujemo: djecu, mlade, obitelji, starije, bolesne i nemoćne, bližnje i vjernike naše župe. U jednostavnoj, romaničko-gotičkoj crkvi sv. Petra u Asizu, sudjelujući na misi u 10 sati, koju je slavio župnik Branko, hodočasnici su zahvaljivali Gospodinu za dobar put. Euharistija nas suobličuje Bogu, to je čin vjere u kojem se otvaramo Božjoj prisutnosti i zauzimamo stav ljubavi prema Bogu. Ne zaljubljenosti, koja prolazi, trenutačnog oduševljenja – već ustrajne, iskrene ljubavi i odanosti prema Bogu koji se jako trudi oko svakog svoga djeteta, kazao je u homiliji župnik. Nakon euharistijskog slavlja, hodočasnici su se uputili na grob asiškog siromaška, sv. Franje u istoimenoj bazilici, potom na grob sv. Klare i sv. Carla Acutica, spustili se do crkve sv. Damjana te posjetili Porcijunkulu, crkvicu u velikoj crkvi gdje je sv. Franjo čuo Gospodinove riječi; „Idi i popravi moju crkvu, Franjo.“ Poput sv. Franje, koji nije odmah dokučio pravi smisao ovih Gospodinovih riječi, koje su zahtijevale duhovnu obnovu, a ne građevinske zahvate, i hodočasnici su upijajući riječi, molitve, prirodu, jednostavnost i svetost ovih mjesta prebirali u svom srcu Božju prisutnost utjelovljenu u životima ovih Božjih miljenika. Već u prvom danu hodočašća bilo je toliko duhovnog bogatstva. Put se nastavio u molitvi, pjesmi i druženju, prema hotelu, u kojem su bili smješteni u danima hodočašća. Spominjati broj zvjezdica hotela, nepotrebno je, jer su ih i onako zasjenile tople večere nakon ispunjenog dana, radosna pjesma, zahvalni razgovori i ljepota iskrenog zajedništva.
Drugi dan bio je najposebniji dan hodočašća, bez pretjerivanja može se reći da su hodočasnici nazočili povijesnom i nezaboravnom trenutku i događaju života. Prijepodne, usprkos gužvama hodočasnici su u molitvi i sabranosti prošli kroz Sveta vrata bazilike svetog Petra – cilj svakog hodočasnika. Na grobu sv. Petra apostola molili su za sebe i svoje najbliže, a predvođeni župnikom Brankom, apostolskom Prvaku uputili su molbu za svakog našeg župljanina, za župu Ivanić-Grada i cijeli svijet. Bili su to milosni trenutci, molitve, sabranosti, dostojanstvenosti proistekli iz svijesti da hodočasničke noge prolaze mjestima koja su u temelju nastanka naše vjere i dotiču blizinu toliko svetih papa i Božjih ugodnika, koji su svoj život uložili za Krista, vjeru i Crkvu. Jedinstvenost i značaj poslijepodnevnog susreta sudionika hrvatskog nacionalnog hodočašća s papom Lavom XIV prenijeli su i hrvatski mediji. Ostat će urezan duboko u sjećanje i srca svakog tko je u tom trenutku bio na Trgu sv. Petra, s hrvatskom zastavom oko vrata, slušajući papu Lava XIV i upijajući njegove riječi pozdrava, poticaja i blagoslova. Riječi ispunjenje nježnošću i ljubavlju Pastira koje osjeća bilo svoga stada. Srce je kucalo neizmjernom radošću i zahvalnošću za vjeru, za papu, za Hrvatsku jer u tom trenutku svaki se morao osjećati ponosan i pozvan. Preostaje nada i molitva da će „hrvatsko bilo“ u budućnosti snažnije i jače kucati ohrabreno Papinim riječima: Potičem vas da uvijek držite svoje pogled uprt u Isusa, Dobrog Pastira, koji vas vodi i prati, i da dopustite da vas On vodi s povjerenjem i poučljivošću. Ne zaboravite da vjera raste i jača kada se dijeli. Zato vas pozivam da s radošću prenosite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale vašu dugu povijest i vašu kulturu. Tako ćete i dalje biti kvasac mira, dobrote i nade u svijetu rastrganom nasiljem i ratom, koje ste i vi iskusili u svojoj povijesti. Neka vas Gospodin blagoslovi, a Blažena Djevica Marija, koju zazivate kao Advocata fidelissima Croatiae, neka vas zaštiti pod svojim plaštem i prati na vašem svakodnevnom putu. Vama ovdje prisutnima, vašim obiteljima, svim vašim dragima i cijelom hrvatskom narodu od srca podjeljujem apostolski blagoslov, znak Papine blizine i ljubavi prema svakome od vas.
Nakon susreta s Papom, ispod njegova prozora, hrvatski su hodočasnici slavili Boga, u euharistijskom slavlju kojeg je u zajedništvu biskupa, brojnih svećenika – duhovnih vođa i pratitelja svojih župljana predvodio zagrebački nadbiskup, Dražen Kutleša. Nadbiskup je izrazio veliku radost i zahvalnost Svetome Ocu, papi Lavu XIV., koji je osobno došao pozdraviti hrvatske hodočasnike. Njegov dolazak među nas znak je naklonosti, istinski izraz pastirske ljubavi i potvrda očinske blizine koju su nam tijekom stoljeća iskazivali nasljednici svetoga Petra. Hvala papi Lavu na njegovu očinskom zagrljaju i blagoslovu – kazao je nadbiskup. Njegova proročka i Duhom Svetim nadahnuta homilija zabilježena je Bogu hvala u medijskim kanalima te ostaje trajan pečat susreta – mogućnost i izazov na kojeg bi svaki vjernik trebao odgovoriti ponovnim čitanjem, promišljanjem i djelovanjem.
Sljedećih dana hodočasnici nade župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada posjetili su ostale bazilike i značajne crkve grada Rima kao i njegove kulturne i povijesne znamenitosti poput: Panteona, Fontane de Trevi, Konstantinovog slavoluka, Koloseuma, Forum Romanum, Piazza Venezia, Piazza Navona… i mnoge druge i to zahvaljujući iskusnom, dobrom i srčanom vodiču Tihomiru, koji je poput najboljeg dirigenta spretno manevrirao orkestrom – skupinom ne odustajući od cilja, izvući maksimum iz ovog hodočašća, uzajamnom podrškom i nastojanjem. Naravno da su hodočasnici najdublje doživjeli bazilike – mjesta od duhovnog značaja: katakombe, baziliku, sv. Pavla izvan zidina, sv. Ivana Lateranskog, baziliku Maria Maggiore, Santa Croce, Santa Scala, Santa Maria in Aracoeli…
U njima su uvijek iznova predavali Gospodinu svoje zahvale i molitve. Pod stručnim Tihomirovim vodstvom i duhovnom vodstvu župnika Branka, hodočasnici su bivali ojačani nadahnutim riječima te su mogli zahvatiti u srž ovih mjesta i znamenitosti. Kako bi sjeme palo na plodno tlo, Župnik je koristio vrijeme putovanja, napose od hotela do Rima i obrnuto, za trenutke molitve, meditacije, kateheze čije su riječi dopirale do svakog hodočasnika na takav način da je mogao u srcu prebirati, osluškivati i sve doživljeno u srce pohraniti kao sveto, istinito, lijepo, nešto što će nositi u budućnost, u svoj dom i okruženje, a što će oplemenjivati njegovo ljudsko srce i činiti ga boljim čovjekom. U sjećanju ostaju i nadahnute riječi ispred bazilike Santa Croce, o Kristovom križu – izrazu i znaku Božjeg spasenja i ljubavi za svakog čovjeka. Protumačio je smisao i značaj relikvija, duhovnu veličinu sv. Jelena Križarice i njezin utjecaj na sina Konstantina. Pogled na Isusov Križ za svakog vjernika je izvor dobra, izvor nade, snage, ljubavi…zalog je vječnog života.
Ljepota i nemjerljivo bogatstvo zajedništva, duhovne baštine i povezanosti očitovala se u sudjelovanju na slavlju večernje mise u crkvi Generalne kuće Družbe Sinova Bezgrješne, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci sluge Božjega, brata Bonifacija Ivana Pavletić, koji je rođen 1864. u Zbjegovači, kod Kutine. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu sa svećenicima iz Sisačke biskupije, generalnim poglavarom družbe p. Bennyjem Mekkattom i promotorom kauze p. Jorgeom Romerom. U svojoj homiliji biskup Košić zahvalio je Sinovima Bezgrješne na gostoprimstvu, istaknuvši kako mu je posebno drago što hodočasnici iz Sisačke biskupije mogu slaviti misu upravo na grobu sina naše biskupije. Zanimljivo da proces beatifikacije ovoga Božjeg sluge, našeg sunarodnjaka započeta 13. svibnja 2016. izvrsno napreduje te je vrlo izvjesno da ćemo uskoro imati novog hrvatskoga blaženika i to brata iz Sisačke biskupije. U homiliji Biskup je kazao: Molimo i mi da Sluga Božji brat Bonifacije i nama napravi cipele za nebo, da nam omogući da i mi idući za njim nakon ovoga zemaljskog života dođemo Gospodinu u vječnost. Cipele odnosno postole znak su njegova zanata, njegove prve struke, a poslije je to plavi habit koji je obukao kao redovnik i pripadnik ovog Reda…postole…. nama su znak hoda u vjeri, nadi i ljubavi jer smo i mi hodočasnici nade u ovoj Jubilejskoj godini i hodamo u cipelama vjere naših roditelja, hodamo u postolama nade naših prijatelja i svjedoka vjere te hodamo sigurnim stopama Kristovim.
Vrhunac i kruna ovoga hodočasničkog puta bilo je zajedničko euharistijsko slavlje hrvatskih hodočasnika u prepunoj rimskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina, u četvrtak 9. listopada 2025., u 18 sati. Svetu misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a propovijedao vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić uz suslavlje 13 hrvatskih biskupa, brojnih hrvatskih svećenika i prisutnost na tisuće hrvatskih hodočasnika. U ovoj papinskoj bazilici, sagrađenoj nad grobom apostola Pavla, hrvatsko srce priuštilo si je na kraju misnog slavlja, odušak ponosa i zahvalnosti, pjevajući hrvatsku himnu Lijepa naša pod okriljem apostola naroda. Tisuće hrvatskih grla slala su poruku i glas o srčanosti vjere hrvatskog naroda, o povijesnom i upečatljivom identitetu jednog malog naroda, o ukorijenosti u Crkvi, u Kristu, o rastu u duhovnim i moralnim vrijednostima, bez kojih bi hrvatski narod bio ogoljen i već odavno opustošen na pozornici svijeta.
Teško je vjerno prenijeti sve što su čuli, vidjeli i doživjeli kako hodočasnici naše župe tako i svi drugi hodočasnici iz Hrvatske. U trenutcima tišine, molitve, u razgovorima, svjedočenjima, izmjenama iskustva uvijek nanovo izviru zrake sjećanja, topline, ljubavi, vjere i nade ovoga hodočašća, koje obasjavaju srca onih koji su hodočastili ali i one koji ovo čitaju ili su imali priliku čuti od svojih bližnji. Hodočasnici su se sljedeći dan poput Isusovih učenika polako spuštali s gore Tabor. Preko Padove, u euharistijskom slavlju okrijepljeni Tijelom Isusa Krista i nadahnutom homilijom svećenika Hrvoja Zovka o svetosti na koju smo pozvani i Božjoj ljubavi u kojoj živimo, vraćali su se svojim Galilejama, pod zaštitom i zagovorom sv. Leopolda i sv. Ante.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako se dobri i vrijedni vozači: Vladimir i Danijel polako adaptiraju i sjedinjuju u radosno i lijepo zajedništvo hodočasnika župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada.
Neupitan je značaj, veličina i ljepota djela velikih umjetnika i stvaratelja znamenitosti Rima. Međutim, upitno je, može li posjetitelj Grada Rima doživjeti njegovu pravu i istinsku, duhovnu pa i kulturnu vrijednost, zahvatiti u srž poruke i glasa Svetoga Grada bez duhovnog vodstva, bez vjerničkog zajedništva. Stoga neka Gospodin štiti i čuva Tihomira, župnika Branka koji su hodočasnicima prenijeli nemjerljivo duhovno – za život važno bogatstvo i iskustvo. Hvala svima koji su molili za sretan put. Zaista, hodočastila je cijela župa, jer povezanosti svih vjernika u duhu, svjedoči i slavlje prve hodočasničke euharistije u crkvi sv. Petra u Asizu, molitve, misli i sjećanje na svetim mjestima, sve do sretnog povratka i iskrcaja ispred Vatrogasnog Doma Ivanić-Grada.
Plodovi i milosti hodočašća, i dara Jubilarne godine godini neka rastu, umnažaju se u srcima i generacijama budućih godina i naraštaja.
Bogu, Gospodinu, Isusu Kristu i Duhu Svetom slava i hvala!
