„Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti“.
U petak, 14. studenog 2025. u 23 sata krizmanici naše župe zajedno s mladima i ostalim župljanima naše župe krenuli su na hodočašće u Međugorje. Hodočašće je predvodio naš župnik, vlč. Branko Koretić. Uz molitvu i blagoslov koji je uputio župnik, pedeset dvoje hodočasnika krenulo je na put. Na ovom hodočašću molilo se za krizmanike i njihove obitelj, za našu župu i župljane uz sve njihove potrebe, ali i na svaku nakanu nošenu u srcima.
S osmijehom na licima i radošću u srcima, u ranim jutarnjim satima, hodočasnici su stigli u Međugorje. Odmah pri dolasku išli su na brdo Križevac. U tišini, nošeni Ljubavlju i vođeni svojim nakanama, krizmanici i ostali hodočasnici penjali su se na brdo Križevac. Molili su križni put. Molitvu je predvodio župnik Branko. Poticajnim riječima i primjerima iz vlastitog života približio je krizmanicima Božju ljubav. Poslao je mladima poruku da budu hrabri, strpljivi i zahvalni jer je svatko od njih vrijedan i dragocjen – Bogu predragocjen. Govorio je o ljubavi majke stavljajući naglasak na ljubav Nebeske Majke koja ljubi njihovu dušu. Tumačio je mladima svaku postaju križnog puta stavljajući im na srce misli i riječi koje su ih potaknule na dublje promišljanje. „Učini dobro i otiđi bez buke“ riječi su koje je župnik uputio mladima bodreći ih da ustraju u vjeri, u činjenju dobrih djela, u poštovanju prema svojim vršnjacima i učiteljima, prema roditeljima i bližnjima. Tumačeći svaku postaju, u središtu svega uvijek je križ koji je spasenje svih ljudi. „Ne bojte se križa! Kada nosite križ pomažete Isusu nositi križ! Isus je umro na križu da bi vi imali život u izobilju! – riječi su koje je župnik uputio krizmanicima.
Nakon brda Križevac hodočasnici su imali objed i slobodno vrijeme za odmor. U 16 sati župnik je poveo krizmanike u svetište gdje su imali priliku za svetu ispovijed. Prije same ispovijedi župnik je krizmanicima uputio nekoliko poticajnih riječi kako bi se što kvalitetnije pripremili za sakrament pomirenja. Nakon ispovijedi slijedila je krunica, sveta misa i na kraju klanjanje pred Presvetim.
Sljedećeg jutra župnik je poveo krizmanike i ostale hodočasnike na brdo Ukazanja. Župnik je predvodio krunicu, a molila su se Radosna otajstva. Župnik je kod svakog otajstva uputio nekoliko poticajnih riječi, a osobito se obraćao krizmanicima. Poticao ih je da budu radosni navjestitelji Božje riječi i da se ne srame svoje vjere, da pomažu svojim vršnjacima čak i onda kad se čini da nema smisla, da marljivo izvršavaju svoje školske dužnosti i poštuju svoje učitelje. Neka po uzoru na svetog Dominika Savija, zaštitnika mladih, odagnaju od sebe sve ono što nije od Gospodina. Nekda se usude živjeti svoju vjeru. Prepričavajući i neke događaje iz vlastitog života, župnik je u krizmanicima pobudio nadu i izmamio osmijehe na njihova lica.
Kod kipa Majke Božje svatko je imao vrijeme za sebe i osobnu molitvu. Puno nakana se prelijevalo srcima krizmanika i hodočasnika. U tišini, molitvi i neopisivom miru koji pruža to sveto mjesto, hodočasnici su prinijeli svoje molitve.
Popodne je uslijedio objed, a uz tortu koju je pripremila obitelj Miličević, čestitali su krizmanicima i ministrantima, Franu i Karlu njihov rođendan. Nakon objeda spremili su se za povratak u domovinu. Prepuni dojmova, srca punih radosti i duša ispunjenih mirom, krizmanici i hodočasnici su se vratili svojim domovima. Na kraju hodočašća, naši krizmanici, mladi i župljani su zahvalni župniku Branku na njegovom otvorenom srcu koje prepoznaje potrebe mladih i župljana naše župe. Zahvalni su na njegovom trudu, poticajnim riječima i djelima. Bogu hvala na ovom hodočašću, svim milostima, i sretnom povratku.
Priredila: I. C.
Jedna Krizmanica je zapisala: Naše hodočašće u Međugorje bilo je predivno iskustvo puno druženja i zajedništva sa svećenikom i prijateljima. Posebno mi se svidjela mirna atmosfera dok smo zajedno hodali i razgovarali. Na Brdu Ukazanja osjetila sam poseban mir i zahvalnost, kao da je to mjesto stvarno blizu srcu. Uspon na Križevac bio je teži, ali vrlo poseban jer smo molili i međusobno se podržavali. Kada smo stigli do velikog križa, osjetila sam snagu, smirenost i ponos što sam uspjela. Cijeli dan mi je utisnuo je u mene snažan duhovni dojam. Drago mi je što sam ovo iskustvo mogla podijeliti s našom župom. S.G.