U župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu, po redovitoj praksi, koja je zaživjela dolaskom na župu župnika vlč. Branka Koretića, održana je duhovna priprema-obnova za svetkovinu Svih Svetih i spomena svih pokojnih. Cilj duhovne obnove je duhovna priprema, produbljivanje i osnaživanje kršćanskog života u vjeri i nadi, Smislu i Vječnosti.
Trodnevnu pripravu, od 29. do 31. prosinca 2024., vodio je fra Ante Vučković na temu: Naše boli, patnje i smrti u svijetlu Isusova uskrsnuća. Na početku duhovne obnove, župnik Branko pozdravio je fra Antu Vučkovića, izrazio mu dobrodošlicu i zahvalnost na prihvaćanju poziva i dolasku, te ga predstavio vjernicima kao poznatog i značajnog franjevca, teologa, duhovnika-izvrsnog lomitelja Božje Riječi. Izrečeno, i još više, vjernici su doživjeli sudjelujući u duhovnoj pripremi s velikom otvorenošću i pozornošću što je na obostranu radost primijetio i fra Ante. Također, zainteresiranost i sudjelovanje mladih i krizmanika na duhovnoj obnovi ohrabrujući je poticaj u nastojanju i radu na duhovnosti u župnoj zajednici.
Fra Ante je tijekom trodnevne pripreme, u euharistijskom slavlju lomio Kruh i Riječ, potom je nakon mise imao predavanje, te bi na kraju bila molitva pred Presvetim. Sadržaj teme trodnevne duhovne obnove podijeljen je na tri dijela: patnja, smrt, i uskrsnuće.
U prvom danu, fra Ante je u homiliji govorio o Božjem kraljevstvu koje je poput zrna gorušice, malo zrno izraste u veliko stablo, malo koje čini velike stvari. Dobar je život sastavljen od puno malih stvari: riječi koje imaju čudesan učinak. Stoga je važno svakodnevno reći drugome nešto dobro čime se ostvaruje osjećaj voljenosti i poštivanja. U predavanju o patnji, fra Ante govorio o tri važna odnosa: odnos s drugim ljudima, odnos prema samom sebi – čovjek nema duha ako nije u stanju vidjeti samog sebe. On otkriva sebe preko drugih, i odnos s Bogom o kojem ovise odnosi s drugima. Objašnjavajući čovjekov zdrav život, navodi četiri stvari koje navode i ističu liječnici: genetska baština, način ishrane, način života, stres koji označava pritisak onog što ne valja. Isusova poruka tome je imunitet u duhovnom životu, a to je krštenje i sakramenti, život duše s Bogom. Bog nas štiti od zala u duhu. Isus ističe: „Tko ne jede moje tijelo i ne pije moju krv, ne može imati života u sebi. Važno je gledati kroz Krista: uskrsnut će dobrota, a ne zlo. Susret s Kristom je naš ulazak u smrt. Dobra smrt je pripravljenost duše na dobrotu i istinu, na susret s Bogom u kojem će se vidjeti što smo napravili od svog života. Promišljajući kako sada živimo, valja nam ući na uska vrata.
Iz drugog dana s temom smrti izdvajamo nekoliko pitanja: hoće li oni koji su tijekom ovozemaljskog života bili prvi u duhovnosti biti prvi i kod Boga? Kad smo povrijeđeni, iznosimo taj teret Gospodinu jer ga trebamo. To nije duhovnost. Kako upoznajemo Boga? Kad mu postavljamo pitanja: što ti hoćeš, što je tvoja volja? To znači da u tom trenutku stavljamo u središte Boga, a ne sebe. To je prošao i Toma Blizanac: on je u središtu, želi staviti svoje ruke u Isusove rane. Kada dođe Isus, Toma izlazi iz središta izgovarajući poznate riječi: „Gospodin moj i Bog moj.“ Što je u središtu mog života? U Poslanici Efežanima Pavao upućuje na odnose. Po odnosima smo najsličniji Bogu jer Bog je satkan od odnosa: Oca prema Sinu, Sina prema Ocu i njihov odnos prema Duhu Svetom. Stoga je važno izmiriti odnose s drugima kako bismo imali dobar odnos s Bogom. Naše je poslanje graditi odnose kroz koje će strujati život.
Čovjek je sazdan od razuma, osjećaja i izricanja odnosa. Kakav sam u odnosu prema Bogu, takav će biti i moj život. Fra Ante Vučković naglašava važnost spoznaje ljubljenog djeteta Božjeg. Stoga nas upućuje na svakodnevno ponavljanje Očeve misli: „Ti si sin/kći moj(a) ljubljen(a). U tebi mi sva milina.“ Takva misao daje puninu našem životu. Primajući Očevu ljubav, možemo ju davati drugima jer stvoreni smo da Božja ljubav može kroz nas ući u ovaj svijet. Kristova smrt pokazuje kakav je on. On u trenutku smrti oprašta i moli: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ kamo odlazi onaj tko umre? On odlazi Bogu odakle više nema povratka. Mi smo bića koja neće nestati jer Isus je umro i uskrsnuo za nas. Tko se hrani njegovim tijelom, ima život vječni.
Bog je od sebe dao dušu nama i ta se ista duša vraća Bogu. Međutim, ovdje se postavlja važno pitanje: što smo učinili s tom dušom, jesmo li povećali svoju ljubav? U trenutku susreta s Bogom važno je napomenuti da će nas upravo od nas samih spasiti Bog. Mi smo okrutni prema samima sebi, ali Bog je pravedan sudac.
U trećem danu pripreme fra Ante je govorio o temi uskrsnuća. Razlamajući Božju riječ objasnio je duhovnu opremu o kojoj sv. Pavao piše u Poslanici Efežanima. Pavao kaže: „Opašite bedra istinom!“ Oni koji žive u laži, misle da je to istina. Do istine se dolazi bolom. Svijet je zaveden portalima i medijima i tako je zaslijepljen i ne poznaje istinu. Stoga nije sposoban razumjeti Sveto pismo. Obući – oklop pravednosti! Pravednost se očituje u čuvanju drugih od nepravde. Tako jačamo svoj duh. Potpasati noge spremnošću za evanđelje mira!“ Riječ je o vlastitom miru i miru oko sebe. Potrebno je imati štit vjere?- Kad na Božje povjerenje odgovorimo svojim povjerenjem. Svijet nam krade povjerenje u Boga i stoga se moramo opasati okovima vjere. Pavao kaže: „Uzmite kacigu spasenja i mač duha!“ – misleći pritom na Božju riječ.
Govoreći o Isusovom uskrsnuću fra Ante je tumačio tri biblijska lika: Petra, Ivana i Mariju Magdalenu. Ivan je učenik kojeg je Isus najviše ljubio. Ivan prepoznaje Isusa jer spoznaje Isusovu ljubav i to mu je najvažnije. On je obilježen Božjom ljubavlju. Petar je odabran. On je stijena, ali i kamen spoticanja. Nakon što je zatajio Isusa, uslijedio je prvi susret s Isusovim pogledom koji dokazuje Isusovu bezuvjetnu ljubav. Isus ga nije prestao voljeti bez obzira na izdaju. Isus nakon Uskrsa priprema doručak učenicima, ali od njih traži da donesu ono što su ulovili. Time Isus naglašava važnost našeg rada i da svoj rad prinesemo na isti stol s Isusom. Riječ je o zajednici u kojoj je važno i primati i davati. Ako voliš Boga, netko treći treba biti nahranjen. Treća važna osoba koja susreće uskrslog Isusa je Marija Magdalena, čiji je život bio u vlasti sedam zloduha. U susretu s Isusom ona dobiva mir i postaje slobodna. Ona vidi Isusa, ali ga ne prepoznaje. Tek kad joj se Isus obraća imenom, ona ga prepoznaje po njegovu glasu. Glas je naša osobna iskaznica. Kad me uskrsli Isus susretne, kojim će me imenom zvati? Kojim imenom nazivam Isusa u molitvi? Kad Marija Magdalena želi dotaknuti Isusa, on je upozorava da ga ne dotiče, već da javi braći da je ubijeni živ. U živome leži hrana za njihov-naš život. U Isusu je smrt slabija od ljubavi. U Božjoj ćemo ljubavi dobiti uskrsli život.
I na kraju trećeg dana molili smo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, za naše pokojne, za život po Kristu Isusu, s Kristom Isusom, u Kristu Isusu, zauvijek i u vječnosti.
Ovi isječci su samo mali dijelovi fra Antinih bogatih predavanja i poticajnih razmišljanja. Ipak, poučeni da i malo postaje veliko, s neizmjernom zahvalnošću gledamo na protekle dane jer duboko u sebi osjećamo blagoslove i klice milosti proizašle iz ovakvih prigoda, organiziranih od Župnika, potaknutih od fra Ante, doživljenih u ovoj našoj župnoj zajednici, a darovani su baš nama i našem životu. Zaista primili smo da bi dali!
