Oče, otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim
U subotu, 29. ožujka 2025. Poslanici Milosrđa iz Ivanić-Grada s časnim sestrama s. M. Mojmirom i s. M. Jelenom uputili su se na hodočašće i već tradicionalni godišnji susret Poslanika Milosrđa Provincije Krista Kralja, koje organiziraju sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Ova korizmena duhovna obnova i jubilejsko hodočašće pratilo je geslo: “Oče, otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”.
Nakon doručka i ugodnog jutarnjeg druženja u župnom dvorištu, pomolili smo se te nas je župnik vlč. Branko Koretić blagoslovio i ispratio na put.
Po dolasku u Voćin, u Svetište Gospe Voćinske, dočekao nas je vlč. Ivan Ereiz, rektor svetišta i bazilike Gospe Voćinske, koji je svim prisutnim hodočasnicima zaželio dobrodošlicu i upoznao nas sa svetištem.
Crkva Majke Božje u Voćinu je veoma vrijedan primjer gotike u sjevernoj Hrvatskoj. Izgrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali su je obnovili franjevci krajem 17. stoljeća i s milosnom Gospinom slikom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskoga rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Crkva se mukotrpno obnavljala od 1971. do 1984. godine, te unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskoga rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi. U noći s 13. na 14. prosinca 1991. srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja te je ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika-civila, okrutno poubijanih ili poginulih. Odlukom Požeške biskupije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske crkva je obnovljena prema prvotnom izgledu. Radovi su započeli 2002. godine. Nakana je bila da se izgradnjom crkve u njezinu izvornom obliku vrati vrijedan objekt hrvatske katoličke baštine, iskaže poštovanje i podigne spomen svima koji su položili živote za slobodnu Hrvatsku. Dvadeset godina nakon razaranja, Voćin je 2011. dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve, a na ponos onih koji se nisu željeli odreći vlastite crkvene baštine, napose Marijinih hodočasnika. Po dekretu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, voćinska je crkva proglašena manjom bazilikom na blagdan Gospe Voćinske 21. kolovoza 2022. U spomenutom dekretu istaknuto je da su voćinskoj crkvi dodijeljena sva prava povezana s naslovom manje bazilike, kao i obveze i dužnosti liturgijsko-pastoralnoga reda.
Nakon upoznavanja sa svetištem, u zajedništvu sa svim prisutnim hodočasnicima i Poslanicima Milosrđa iz Zagreba i Valpova, uslijedilo je druženje i slobodno vrijeme za objed. Nakon okrijepe i druženja uslijedio je nagovor koji je održao vlč. Mate Cikoja. Obrađeno je Evanđelje (Lk 15,1-3,11-32) Prispodoba o milosrdnom Ocu i izgubljenom sinu.
Vlč. Mate Cikoja osvrnuo se konkretno na sadašnje vrijeme i naše živote, naglasio je važnost vjere u životu svakog čovjeka i važnost obraćenja i oprosta. Upozorio je na opasnosti za vjernike u smislu da počnu odrađivati odlazak u crkvu i sv. Misu te da se aktivnosti vezane za župnu zajednicu svedu na nešto što se mora i radi iz navike te ih se doživljava kao dužnosti ili privilegij u odnosu naspram drugih. Nadalje je skrenuo pažnju na opasnost da se izgubi žar Božje prisutnosti u nama te postanemo „mlaki“, osuđujemo druge i nismo radosni zbog rada u Božjem vinogradu. Uvijek su prisutne kušnje umišljenosti, sve znanja, te ako im vjernik popusti smatra da mu Bog više nema što reći i da je sam mjera drugima. Osvrnuo se na Božju ljubav koja uvijek nađe put u krhotinama naših grijeha i slabosti. Bog milosrdno oprašta grijehe, baš kao i Otac iz prispodobe iz Lukinog Evanđelja, koji oprašta mlađem sinu jer se pokajao i zamolio oproštenje. Otac nebeski u svojoj strpljivoj ljubavi šalje svoga sina da nas pouči. Bog najprije zove grešnike na obraćenje i sve nas poziva da promijenimo naš život i naš mentalitet, da ne osuđujemo druge i radujemo se svakom novom obraćeniku. Nadalje je tumačio da nije samo mlađi sin izgubljen, i stariji sin je izgubljen na svoj način, jedini postojan je Otac koji ide u susret i jednom i drugom sinu, svakom pristupa osobno, kao što su i životi svakoga od nas jedinstveni i svakome Bog pristupa individualno. Otac mlađem sinu vraća njegovo dostojanstvo i daje mu novu šansu jer se ponizno pokajao i zamolio oprost, a starijem sinu daje do znanja ono što osjeća duboko u srcu.
Nakon nagovora vlč. Mate Cikoje uslijedilo je vrijeme za osobni rad u skupinama. Podijeljeni u skupine razmatrali smo tumačeno Evanđelje te odgovarali na pitanja, izmjenjujući međusobna iskustva i mišljenja.
Bilo je jako zanimljivo i poučno sudjelovati u raspravama po skupinama. Zahvalni na razmijenjenim iskustvima puno smo naučili te zahvalili Bogu na svemu doživljenom. Dodatno smo pročitali tekst koji je bl. Marija Propetog Isusa Petković uputila svojim sestrama u travnju 1931. O ljubavi u kojem poručuje svojim sestrama koliko je ljubav sveta, velika i moćna. Nakon rada u skupinama uslijedila je pobožnost Križnog puta te slavljenje sv. Mise koju je predslavio vlč. Mate Cikoja, a bila je vrhunac dana i ovoga susreta. Sudionici su imali mogućnost sv. Ispovijedi te u zajedništvu sa svim hodočasnicima izmolili molitve za mogućnost potpunog oprosta koji smo mogli dobiti u bazilici Gospe Voćinske.
Uslijedio je oproštaj od Majke Voćinske, u svetištu i polazak kućama. U večernjim satima vratili smo se u Ivanić-Grad gdje nas je radosno dočekao župnik te smo uz kratko druženje prenijeli svoje dojmove i iskustva tijekom današnjeg hodočašća i duhovne obnove.
Zahvalni Bogu za naše zajedništvo, ovaj susret i hodočašće molimo zagovor bl. Marije Propetog Isusa Petković za sve župljane naše župe, časne sestre i našeg Župnika koji nas podržavaju i usmjeravaju u našem radu i djelovanju.
V. T. Poslanica Milosrđa
