Proslava svečanog Jubileja 25 godina svećeništva župnika, vlč. Branka Koretića – 14.-15. lipnja 2025. u Ivanić-Gradu i Kalniku
Dani duhovne obnove kao i proslava Jubileja 25 godina svećeništva vlč. Branka Koretića, župnika u Ivanić-Gradu bila je prigoda molitve za duhovna zvanja, osvješćivanja potrebe za ustrajnu i žarku molitvu za svećenike i sve Bogu posvećene: jer žetva je velika, a radnika malo. Stoga su ovi milosni dani duhovne obnove, koje je predvodio fra Damir bili svima poticaj dubljeg shvaćanja duhovnog poziva ostvarenog u svećeništvu ili redovničkom pozivu. Svećenici su neprocjenjivi dar Crkvi i čovječanstvu. Čini se da je danas više nego ikada potrebno govoriti o uzvišenosti i ljepoti svećeničkog i duhovnog poziva, a posebice su potrebni svećenici, koji se u svom životu i djelovanju ističu odlučnim svjedočenjem evanđelja.
Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Krist je sebe ostavio i darovao se u euharistiji kako bi trajno, do konca svijeta ostao s nama. Kada je apostolima rekao ‘Ovo činite meni na spomen, ovlastio je svećenika da može djelovati “u ime Krista”, Glave i Pastira Crkve, njegov je poziv “otajstvo i dar” služenja Božjem narodu. Stoga su svećeništvo i euharistija usko povezani. Kao Crkva, ne možemo bez svećenika i zajednica vjernika ne može bez euharistije. Svjedočili su to i prvi kršćani dok su se u katakombama sastajali na euharistijska slavlja. Budući da nema svećenika bez euharistije, nema euharistije bez svećenika, kaže se da je svećeničko zvanje u biti euharistijsko. Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike.
Svećenik u euharistiji doživljava izvor, snagu i vrhunac svoje službe. U ovom duhu, svečano misno slavlje Jubileja, u subotu 14. lipnja 2025., u 10 sati predslavio je župnik, velečasni Branko Koretić u koncelebraciji s bratom Vilimom, i još osam svećenika.
Prije početka samog euharistijskog slavlja, krizmanik Matej izrecitirao je pjesmu Izidora Poljaka, Planite, b’jeli ognjevi duše.
Nakon toga, dekan Veleučilišta u Ivanić-Gradu i pastoralni vijećnik, Mile, uputio je prisutnima pozdravni govor u kojem je u ime svih župljana čestitao Župniku 25. obljetnicu svećeničkog ređenja. Obrativši se prisutnima, napose župnikovoj majci, braći, sestri i rodbini kratko je predstavio životopis vlč. Branka Koretića, njegovo bogato svećeničko i pastoralno djelovanje naglasivši posebice rad s mladima, s obiteljima i stradalima u potresu Sisku. Kazao je kako će za župnika mnogi reći da je veliki radnik i čovjek. Međutim, to je površna ocjena vlč. Branka, jer prije toga treba reći: svećenik, dušobrižnik, ispovjednik, onaj koji pohodi ranjene, umiruće i bolesne, vjeroučitelj i odgojitelj u vjeri, propovjednik, neumoran, precizan, pedantan, promišljen i još puno puno toga, zaključio je Mile te u govoru istaknuo:
“Ostavili ste sve i danomice 25 godina uzimate svoj križ te se u slavlju Kristove žrtve: jedinstvu vjernika i Božje ljubavi – svetoj misi, i preko Vas očituje se sva čast i dostojanstvo koje je Krist povjerio svećeniku, jer po rukama svećenika dolazi živi Isus među svoje vjerne, da ih iznova nadahne svojom ljubavlju i učini spremnima za ovozemni hod koji imaju proći.
Pravi ste blagoslov za našu župnu zajednicu. Na Vaš poticaj nastale su brojne udruge i molitvene zajednice, okupljaju se mladi i stari, sustavno se radi na trodnevnim pripremama za svaki bitniji događaj u župi ili Crkvi uopće. Redovito se moli, klanja, moli se za svećenička i redovnička zvanja, obnovljene su misije u našoj župi, a plodove takvoga rada i molitve mi već osjećamo i svjedočimo. Mi župna zajednica koju Vam je Providnost povjerila doživljavamo svednevice Vaše sebedarje. Stoga nastavljamo još većim žarom moliti Svevišnjega da njegova ljubav i milosrđe bude izvor Vašega služenja, Krist polet Vašega življenja, a Duh Sveti snaga za izvršavanje povjerenog poslanja.” (cijeli govor možete pročitati na ovoj poveznici)
U homiliji, fra Damir se nadovezao na izrečene misli govorom o svećeništvu, njegovom poslanju, predanosti i živoj vjeri koja rađa velikodušne, dobre svećenike, koji nesebično služe Kristu i Crkvi. Istaknuo je važnost zajednice, i svih koji mole za svećenika.
Nakon pričesti solistice Branka i Zdenka su uz klavirsku pratnju i pratnju flaute otpjevale pjesmu Hvalospjev ljubavi. Anđeoskim glasovima uspjele su doprijeti do srdaca svih prisutnih i osvijestiti im smisao ljudskog života, a to je – Ljubav. Ova pjesma, birana je ciljano jer zapravo govori o župnikovom mladomisničkom geslu, ali i geslu 25. obljetnice svećeništva, koje glasi: “Kad ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.” 1Kor13, 2b. 7-8a.
Na kraju misnog slavlja župnik, vlč. Branko obratio se bratu Vilimu, svećenicima, rodbini i cijeloj župnoj zajednici zahvalnim govorom. U glavnim crtama prikazao je put svoga svećeništva, predanja i služenju Bogu, ističući zahvalnost i poniznost Gospodinu na 25 godina svećeništva. Zahvalio je bratu, vlč. Vilimu koji mu je na putu svećenstva bio primjer, poticaj i podrška, s dobrotom, ljubavlju i brižnošću kao brat, prijatelj i svećenik. Zahvalne i dirljive riječi uputio je svojoj majci, pokojnom ocu, od kojih je primio dar života, te bratu Stjepanu, sestri Marini, nećacima i rodbini ističući važnost obiteljske podrške i blizine.
Zahvalio je i svećenicima na prisutnosti i zajedništvu, koje svećenički život čini radosnijim i potpunijim. Napose je istaknuo svećenike: vlč. Ljubomira Vukovića, mons. Željka Juraka,vlč. Marka Matijašeca, i vlč. Antuna Motočića, koji su svaki ponaosob utkali svoje doprinose u župnikov život. Spominjući se dana svećeničkog ređenja u zagrebačkoj katedrali 10. lipnja 2000., od đakonske službe na Trešnjevci, kapelanske u župi sv. Križa u Kravarskom, župe sv. Pavla u Retkovcu, kao župnik u župi Srca Marijina u Ilovi i bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini, te potom u župi Pohoda Bl. Dj. Marije u Sisku sve do župe sv. Petra u Ivanić-Gradu, kazao je kako je na svim tim mjestima i u službama doživio da se predani rad isplati, povjerenje u Božju Providnost nikada ne iznevjeri, a velikodušnost i nesebičnost donosi obilne plodove.
“Gledajući unatrag, vidim put isprepleten milošću, izazovima, radostima i dragocjenim susretima – s Bogom, s ljudima, s Crkvom. 25 godina svećeništva nisu moje postignuće – to je Božje djelo, Božja milost. Sve što sam mogao i znao, sve što nisam znao pa sam učio, sve što sam nosio i iznio – zahvaljujem Gospodinu. Molim Ga da me i dalje vodi, da budem Njegov svećenik, sluga Evanđelja i čovjek za ljude. Hvala vam što ste ovdje, što ste dio mog života i svećeništva. Hvala na molitvi, ljubavi i podršci. Sve vas nosim u srcu i u molitvi. Bog vas blagoslovio. S vama sam čovjek – za vas sam svećenik!” kazao je župnik. (Cijeli govor možete pročitati na ovoj poveznici)
Na kraju euharistijskog slavlja slijedio je za sve prisutne agape u župnom dvorištu.
Proslavu Jubileja, 25 godina svećeništva sutradan, u nedjelju 15. lipnja, Župnik je slavio u župi sv. Brcka, u svom rodnom Kalniku. Okružen zavičajnom, prirodnom ljepotom, svojim najbližima te vjernicima iz župe Kalnika, Ivanić-Grada, Siska i Velike Gorice, sa zahvalnošću se prisjetio svojih prvih koraka u vjeri, ministriranja u crkvi i odluke da krene na put svećeništva. U pozdravnom govoru župljana, na početku misnog slavlja naglašen je ponos, radost i zahvalnost Bogu na daru života i svećeništva vlč. Branka Koretića. Fra Damir Pavić je poticajnom homilijom još jednom istaknuo darovanost i neprocjenjivost svećeništva, a svojim veselim glasovima dječji zbor je pjevanjem uzveličao cijelo euharistijsko slavlje.
Da nema korijena, zasigurno ne bi bilo ni stabla.
Utkani u Božju promisao od početka stvaranja svijeta, Bog je svakom čovjeku na zemlji podario dom u kojem raste, sazrijeva i oblikuje se te ga poziva da u prihvaćanju života, osluškuje njegov Glas koji ga vodi k domu vječnom, putevima osvijetljenim njegovom Providnošću. Zaista Bogu hvala na darovanosti svijeta, stvorenja, života, obiteljskog i duhovnog poziva u kojima se svaki pojedinac osluškujući Gospodinov glas ostvaruje kao njegovo ljubljeno biće.
Bogu hvala na župniku Branku i svima koji se odazivaju na Božji poziv, ostvaruju se vršeći Njegovu volju, radosni i velikodušni u prihvaćanju i darivanju života, bilo kao zemaljski bilo kao duhovni roditelji.
