U nedjelju 15. rujna 20204., prvu pripremu za 220. obljetnicu osnutka župe vodio je vlč. dr.sc. Odilon Gbènoukpo Singbo profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i domaći čovjek, na temu Obitelj i molitva. Naime župnik, vlč. Branko Koretić pozdravio je vlč. Odilona kao uvaženog gosta, prijatelja i domaćeg čovjeka koji hrvatski jezik govori kao materinji. Vlč. Odilon izrazio je radost zbog dolaska u ovu župnu zajednicu; iako je imao puno razloga zbog obveza reći ne, prihvatio je poziv Župnika.
Na početku propovijedi, vlč. Odilon je rekao kako je župnik u pozdravu i predstavljanju njega kao domaćeg čovjeka sažeo bit propovijedi i želje govora na temu evanđelja: o Petrovom priznanju Isusa Krista kao Mesije i Isusovom prijekoru Petra (Odlazi od mene sotono), te upitu učenicima; „Što vi mislite, tko sam ja?.“ Vlč. Odilon je rekao kako se zaista osjeća kao domaći čovjek te se prisjetio simpatične anegdote iz vlastitog života. Jednom prigodom putovanja, prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku, na prelasku granice, službeno lice zbunjeno ga je gledalo jer je na njegovoj putovnici pisalo Hrvat. Nakon pomnog čitanja dokumenta i nekoliko upitnih pogleda upitalo je vlč. Odilona; „Vi ste iz Hrvatske’!“ Rekao sam: „Da, jesam, zar se ne vidi!“
Velečasni Odilon je nastavio kako smo puno puta u životu zbunjeni onim što vidimo i onim što znamo jer se dogodi da se te dvije stvarnosti u našoj glavi ne poklapaju. Petar je znao da je Isus Krist Mesija- Pomazanik, moćni Bog, onaj koji će osloboditi Izraela, a u isto vrijeme gleda Isusa koji govori o patnji, muci, križu. U njegovoj se glavi te dvije stvarnosti ne poklapaju. U našem životu često se događa slično: vjerujemo Isusu, molimo se, dolazimo na misu, prihvaćamo Boga i u isto vrijeme želimo da nas taj Bog, Isus Krist oslobodi patnji, poteškoća, Križa. Mislimo da onaj tko je s Isusom, tko vjeruje ne smije patiti-oslobođen je križa. Nije tako! Isus nas poziva da stanemo iza njega, on je naš Suputnik i Supatnik! Nije zemaljski osloboditelj, niti moćni vladar ovoga svijeta. Isus je prvi patio, prvi ljubio, i ako ga prihvatimo kao prvog u našem životu i stanemo iza njega koliko god se osjećali slabim, bijednim, ništavnim s Isusom vrijedimo. Isus je 1 mi se često osjećamo kao 0, ako smo ispred Isusa ostat ćemo 0 ako smo iza Isusa koji je 1 bit ćemo 10.
Vlč. Odilon je zamijetio kako mu se čini da se u hrvatskom društvu boluje od viška pameti. Nitko sebe ne smatra glupim, svi znaju sve, o Isusu, religiji, vjeri, crkvi, međutim to znanje ne upotrebljavamo u zauzetosti za dobro. Postoji strah „ da ne ispadnemo glup“ pa se ne dolazi na misu, ne oprašta, ne zauzima se u obitelji, župnoj zajednici, društvu i tako ostaje čovjek prepametan. Sv. Jakov nas poziva da znanje povežemo s vjerom, da se založimo, djelima pokažemo vjeru i s Isusom idemo prema cilju vječnog života.
U predavanju o Obitelji i molitvi vlč. Odilon je istaknuo dvije stvari na koje smo pozvani: prvo: razlučiti istinske- tradicionalne vrijednosti od onoga što činimo zato što se uvijek tako činilo ne upoznavajući pravi smisao, i drugo: potrebno se čuvati kritizerstva – da nitko i ništa danas ne valja, jer takvo shvaćanje i gledanje stvarnosti zapravo vodi k mišljenju da je sve loše i negativno, osim mene. A to nije istina!
Kršćanin se pita: kakav je moj život, koji je sadržaj moga života, što je lijepo i dobro u mom životu? Od lijepog i dobrog potrebno je krenuti, zahvaliti Bogu kako bismo mogli s lijepim ići naprijed, a od padova i poteškoća učiti. Djeca bi trebala uočiti da iako nemaju sve, imaju obitelj! Postoji zajedništvo, a to je nešto veliko jer se možemo osloniti jedni na druge. Naprotiv ako se uspoređujemo s drugima, mjerimo što tko ima od materijalnog nastaje kaos i nezadovoljstvo.
Teško je slušati kajanje roditelja koji kasno uvide pogrešku: omogućili su djeci sve i više od potrebnog; obrazovanje, materijalno, savršene uvjete međutim nisu im pokazali put k Crkvi, Isusu, i djeca su postala ne zrele, ne zadovoljne i ne zahvalne osobe. Imali su sve zemaljsko i materijalno, ono prolazno, a nisu uspjeli osmisliti vlastiti život na ispravan način jer nisu bili vođeni duhovnim-vječnim vrijednostima. Roditelji se ne smiju bojati uložiti trud-dati djeci najvažnije: zajedništvo, ljubav, vjeru, pokazati im put k vječnom cilju ako žele da im djeca budu istinski sretna.
Kako bi odgojili djecu za dobrotu, zahvalnost, suosjećajnost i za druge istinske, duhovne vrijednosti potrebna je redovita molitva, odlazak na euharistijsko slavlje, koje nas same odgaja. U misi se priznajemo grešnicima, braćom i sestrama, osvješćujemo pripadnost Bogu Ocu, hranimo se Riječju i Kruhom života. U molitvi, kršćani se često ponašaju kao i u životu: plate i dobiju, ljudi ubace u bankomat, mljekomat, i sl. i dobiju što traže. Bog nije bankomat-Bogomat!
Vlč. Odilon je govorio o negativnim posljedicama za osobe i društvo zbog sve veće prisutnosti umjetne inteligencije, korištenja mobitela i drugih ekrana. Mnoga djeca počinju i završavaju dan s mobitelom. Roditelji su pozvani biti budni! Izazovi i negativne posljedice modernog vremena čini nas automatiziranim bićima koja ostaju na površini. Isus nas poziva da budemo ronioci! Ne smijemo se zadržati na površnosti, pozvani smo ići u dubinu stvari, promišljati.
Ovaj kratki izvještaj je mali dio bogatog i poučnog sadržaja i izričaja kojeg nam je prenio jednostavni i dobri vlč. Odilon.
Bogu hvala na milosti sudjelovanja i daru ovog svećenika i neka nam Gospodin pomogne provesti u djelo dobro što smo spoznali i naučili!
