Slavljem na Veliki četvrtak katolički vjernici ulaze u Sveto vazmeno trodnevlje-najsvetije dane tijekom godine. Sjećaju se Isusove Posljednje večere i ustanovljenja dvaju sakramenata, euharistije i svetoga reda. Euharistijsko slavlje koje se naziva Misa Večere Gospodnje, u župi sv. Petra u Ivanić-Gradu započelo je procesijom i svečanim ulaskom župnika i ministranata koji su, noseći križ, pokazali najveći znak Isusove ljubavi. To je dan kojim slavimo Isusovu posljednju večeru i kojom nas Isus poziva na zajedništvo u euharistiji. Euharistija jest zahvala, poziv vjernicima na zahvaljivanje Bogu za njegovu ljubav kojom je svakom čovjeku darovao otkupljenje predavši svog Sina Jedinorođenca.
Kroz obredne čine tijekom euharistijskog slavlja vjernike je vodio komentator objašnjavajući značenje pojedinih dijelova i vodeći ih dubljem razumijevanju i proživljavanju onoga što su gledali i slušali.
Misno slavlje predvodio je župnik, velečasni Branko Koretić koji se u svojoj homiliji osvrnuo na Isusovu oporuku: On koji je Bog pere noge svojim učenicima. Bog kleči pred čovjekom, služi i ljubi.
Petar ne može prihvatiti takvog Boga. To je Bog koji se svakog dana daje na svetoj misi. Riječ je o zakonu kraljevstva Božjeg koje poziva na poniznost. Euharistijski poziv :„Ovo je moje tijelo i moja krv…“ nije metafora nego poziv na istinsko proživljavanje euharistije. Bog daje euharistiju – pomoć za ljudsku slabost.
Velečasni Branko Koretić istaknuo je tri ključna elementa koji nas oblikuju kao kršćane: zahvalnost, poniznost i suradnja s Isusom u njegovoj muci.
Vezano uz misna čitanja, velečasni Branko Koretić posebno se osvrnuo na prvo čitanje o pripremama Židova za izlazak iz egipatskog ropstva. Poteškoće koje snalaze ondašnje Židove očituju se i danas u našoj svakodnevici. One nisu teret, nego su prisutne kako bi jačale našu vjeru, a ona se jača na svakoj svetoj misi. Bog je taj koji spašava.
Nakon nadahnute homilije uslijedio je obred pranja nogu. U stavu poniznosti i poštovanja župnik je po uzoru na Isusa, koji je apostolima oprao noge, oprao noge dvanaestorici župljana. Bili su to muževi i očevi koji svojim životom nastoje svjedočiti vjeru te se nesebično daju za obitelj i ugrađuju u život župne zajednice. Zbor je svečanim pjevanjem pratio obred s osobitim poticajnim pripjevom: „Neka u vama ostanu vjera, ufanje i ljubav, to troje: ali najveća je među njima ljubav.“
Nakon obreda pranja nogu uslijedila je euharistijska služba, a na kraju mise prijenos Svetog otajstva u pokrajnji oltar. Bogoslovi, Luis i Freddy su ogolili glavni oltar, svečanim načinom slaganja oltarnika, a time se prikazuje uvod u dolazeći dan Velikog petka, dan Isusove muke i smrti. Župna je zajednica ostala u kratkom poklonu, a potom se veliki broj vjernika opet okupio u 22 sata, na Getsemansku uru meditirajući nad sedam Isusovih riječi izgovorenih na križu. Getsemansku uru predvodio je župnik Branko Koretić uz uključivanje čitača.
U župnoj dvorani, sv. Josipa nakon mise bila je upriličena svečana večera za 12 župljana, župnika, bogoslove i časne sestre. Župnik je kazao 12-estorici da mu je bila čast izvršiti gestu pranja nogu koja svima pokazuje Isusov poziv na ljubav i služenje te da su svojim dostojanstvenim stavom i pristupanju obredu poručili da razumiju bit i simboliko ove geste.
