-Nezaboravno iskustvo Božje blizine, povjerenja i zajedništva-
Ohrabreni i potaknuti pozitivnim i korisnim iskustvom prošlih generacija krizmanika te velikom željom ovogodišnjih krizmanika i roditelja, župnik vlč. Branko Koretić je uz suradnike, unatoč brojnim obvezama i događajima na župi, uspio i ove godine organizirati hodočašće za krizmanike, koje je bilo 8. – 10. studenog 2024. godine.
Na hodočašću su sudjelovale i pratile krizmanike vjeroučiteljica Elenmary Biršić, s. Jelena Krilić i baka jednog krizmanika. Župnik je konkretnim, jasnim i nadahnutim govorom o Božjoj ljubavi prema svakom osobno, samodisciplini, otkrivanju Božjeg plana i volje u svom životu, izazovima svijeta i društva, ispravnom ophođenju prema Bogu, svijetu, drugima, autoritetima i sebi krizmanicima pomogao da hodočašće dožive kao duhovnu obnovu i životni poticaj, kojeg će moći konkretno primjenjivati u svom životu „sada i sutra“ gdje se nalaze.
Detalje ali i doživljaj hodočašća čitat ćemo iz sastava dviju krizmanica kojeg su napisale s mladenačkim žarom i iskrenošću.
U petak 8. studenog sastali smo se u 21:40 kod Vatrogasnog doma za polazak na hodočašće u Međugorje. U 22 sata radosni, krenuli smo na put nakon što su roditelji potpisali dopuštenje. Put smo započeli molitvom i s Božjom s pomoću.
Put su činili i odmori na stajalištima koji su bili dovoljni i po potrebi. U Međugorje smo stigli oko 6 sati ujutro te smo se odmah zaputili na Brdo Križevac. Put do vrha brda trajao je oko 3 sata. Uz svaku postaju Župnik je objašnjavao događaje na postaji i pouku. Pokleknuli smo i molili na svakoj postaji. Božja blizina se osjetila u svakom dahu koji smo izdahnuli uspinjući se na vrh. Nikada nismo osjetili toliku blizinu Božje ljubavi nego tada. Na svakoji postaji smo uvidjeli Isusove rane i osjetili njegovu bol koju je On trpio radi ljubavi koju nam daje. Kada smo se vratili s brda krenuli smo prema hotelu. Župnik nam je dao slobodno sve do ručka koji je bio u 12:30. Tada smo svi otišli u naše sobe raspremiti kofere. Subotnji ručak smo započeli molitvom i blagoslovom hrane.
Krizmanicima se vrlo svidjela hrana i gostoprimstvo i tako još jednim načinom su se zbližili Bogu. Nakon ručka imali smo vremena do 15 sati kada ćemo ponoviti ispovijedanje i čuti pouku prije polaska na ispovijed. U 16 sati smo otišli na ispovijed. Tada smo sve svoje grijehe i probleme Bogu ispovijedali. Njemu smo ostavili svoju brigu, teret se skinuo nama s leđa i olakšala nam se duša.
U ispovijedi, mogla sam otvoriti svoje srce u potpunosti da ga Bog ispuni srećom. Nakon ispovijedi smo bili na misi i osjećala sam da mogu Boga slaviti svim srcem i dušom svojom. Pojedini dijelovi misu su bili na latinskom jeziku što nam je bilo zanimljivo. Nakon mise slijedilo je klanjanje pred Presvetim, tada smo se osobno susreli s Njime. Bog se tada pokazao svakome na njegov način. On zna kako se približiti svakome tako da Njega ta osoba najbolje može upoznati. Tu večer smo proveli slaveći Boga i upoznajući Njegova Sina Isusa Krista. Nedjeljno jutro započelo je u 7 ujutro na jutarnjoj misi. Nedjeljni doručak imali smo nakon mise započevši s molitvom i blagoslovom hrane. Zahvalili smo Bogu za ljude koji su jelo pripremili i što nam je Bog omogućio ovakvo iskustvo-upoznavanje Njega kroz zajedništvo. Nakon doručka smo krenuli na Brdo Ukazanja. Tamo su nas časna i svećenik naučili moliti krunicu. Penjali smo se na brdo uz molitvu. Uspinjući se na brdo, moleći svi zajedno, doživjeli smo najljepši dio hodočašća. U toj molitvi smo mogli iz srca zahvaliti Mariji za sve. Molili smo za ljude kojima je potrebna podrška i Božja snaga da ih potakne da idu dalje. Sjedili smo kraj kipa Marije u tišini i svatko zasebno molio za sebe i svoje potrebe. U 13 sati je započeo nedjeljni ručak, a završio je s prskalicama na torti. Za Ivanić-Grad, doma smo krenuli oko 14 sati. Put smo započeli i završili molitvom, a zajedno smo molili i krunicu. Najviše mi se svidjelo kada smo osjetili Božju blizinu u molitvi na Brdu Ukazanja i po poukama na postajama na Brdu Križevac. Morali smo uložiti trud da dođemo do vrha, ali nismo patili onoliko koliko je Isus patio za nas na križu da nas otkupi od grijeha. Krizmanicama se svidjelo uspon na oba brda.
Iskusili smo slobodu i povjerenje, dobrotu i brigu za nas s kojom ste nas usmjeravali. Niste nam postavljali zabrane već pokazivali što je dobro i vrijedno za nas. Hvala Vam, ovo nismo do sada doživjeli!
Zahvaljujemo vozaču, njegovom trudu na ovom dugom putu, časnoj, vjeroučiteljici, posebno Župniku za pažnju koju ste posvetili nam, vrijeme koje ste odvojili za nas, tolerantnost i sve. Uvijek ćemo pamtiti ove trenutke i vaše riječi. Ovo su riječi krizmanika koje su izrekli u autobusu prije kraja puta.
Htjeli bismo ovakvo iskustvo ponoviti i nadamo se da će biti još sličnih prilika. Nadamo se da će i sljedeće generacije uživati u ovom hodočašću onoliko koliko smo i mi.
Ana Laura Ordanić, Bernarda Herceg
Iz ovih zapisa krizmanica i mladenačkog izraza doživljenog, na dojmljiv i nov način razumijevamo mlade koji tragaju i očito vape za istinskim vrijednostima, naziremo njihove potrebe i želje u životu.
Ispunjenim i zahvalnim srcem povjeravamo Gospodinu krizmanike i sve mlade neka ustraju na Božjem putu i molimo da im mi odrasli budemo podrška, smjerokaz i oslonac. Bogu hvala!
