U subotu, 8. ožujka 2025., pedeset troje župnih suradnika; odraslih, mladih, djece pod vodstvom župnika, vlč. Branka Koretića hodočastilo je hrvatskom blaženiku i mučeniku Miroslavu Bulešiću. Nakon što su autobus opremili potrebnim stvarima za put i objed, duhovno i radosno raspoloženi hodočasnici krenuli su iz Ivanić-Grada u 5:45 sati. Nakon uvodne riječi Župnika, o svrsi i cilju hodočašća te jutarnje molitve, podijelila se i popila kava u autobusu. U mjesto Lanišće, mjesto gdje je Blaženik ubijen, hodočasnici su stigli nakon 9 sati te odmah po dolasku slavili sv. misu. Misu je predslavio župnik u Lanišću, vlč. Josip Mašina u koncelebraciji s našim župnikom Brankom. Župnik Josip izrazio je hodočasnicima dobrodošlicu i radost zbog hodočašća hrvatskom velikanu, svećeniku i mučeniku Miroslavu Bulešiću. U propovijedi je između ostalog naglasio kako je bl. Miroslav Bulešić bio osoba bez gorčine, ljutnje, osoba oprosta, čovjek koji je radio na sebi, želeći vršiti volju Božju u svom životu. Korizma je milosno vrijeme, a hodočašće prigoda da se svaki ponaosob upita; postoji li u njegovom životu situacija, događaj, osoba, čin koji ne može oprostiti. Pozvao je hodočasnike da po zagovoru blaženog Miroslava mole milost oprosta u svojim odnosima.
U kolovozu 1947., Miroslav je bio pratitelj delegata Svete Stolice dr. Jakoba Ukmara, koji je dijelio svetu krizmu. Nakon podijele sakramenta krizme u Lanišću, u župnoj kući napali su ga komunisti i usmrtili ga, ubodom noža u vrat, tri puta. Dr. Jakob bio je teško pretučen, a Miroslav je zazvao Gospodina riječima: “Isuse primi dušu moju” i izdahnuo u 27. godini života. Rekao je: „moja osveta je oprost!“ Blaženi Alojzije Stepinac prepoznavao je Miroslava Bulešića kao vrijednog i marljivog svećenika, koji je u budućnosti mogao donositi velike duhovne plodove u vinogradu Gospodnjem. Njegovo ubojstvo čini se velikim gubitkom za Crkvu i mjesto, međutim njegovom mučeničkom smrću vjernici su više dobili nego što su izgubili, govorio je Stepinac.
Gospođa Marija Žmak hodočasnicima je detaljno ispričala priču o samom događaju i činu ubojice te obazrivo, s osjećajem kršćanske ljubavi i razumijevanja vremena prepričala cijelu situaciju, oslikavši lik i život samog ubojice. Pokazala je župni stan i spomen sobu gdje je Blaženik ubijen, zid poprskan kapljama krvi i mjesto gdje je ubojica oprao ruke i nož.
Nakon toga, hodočastilo se u Svetvinčenat, u crkvu Navještenja Marijina, gdje se u središnjem oltaru nalaze posmrtni ostaci bl. Miroslava i njegove relikvije. Bili su to dojmljivi i posebni trenutci za hodočasnike provedeni u molitvi, ophodu oltara u tišini i čašćenju relikvija Blaženika.
Put se nastavio do Vodnjana, u crkvu sv. Blaža, impozantnu i najveću crkvi u Istri, koju svake godine posjećuju hodočasnici i turisti širom svijeta, zbog jedne od najljepše i najbogatije duhovne baštine u Europi. Naime u ovoj crkvi uz relikvije sv. Blaža čuva se još 370 relikvija 250 različitih svetaca. Uz trn s Isusove krune, komadić vela Bogorodice, česticu Kristova križa i mnoge druge, posebnu pozornost privlače neraspadnuta, posve očuvana tijela ili dijelovi tijela sv. Sebastiana, sv. Barbare, sv. Marije Egipatske, sv. Leona Bembe, sv. Ivana Olinija i sv. Nikoloze Bursa. Dijelovi i čitava tijela u crkvi sv. Blaža pohranjeni su stoljećima, a nisu balzamirana niti hermetički zatvoreni što predstavlja velik izazov za znanstvenike, a za vjernike su iznimni znak Božjeg djelovanja. Prema mnogim svjedočanstvima, neki su vjernici doživjeli moleći i časteći neraspadnuta tijela svetaca, čudesnu moć ozdravljenja.
Gospođa Đina hodočasnicima je pokazala muzej i opisala sakralnu baštinu, povijest crkve i vrijedne duhovne zbirke. Na mjestu današnje župne crkve nalazila se bazilika, najvjerojatnije iz 11. stoljeća, koja je porušena 1760. godine. Nova je crkva građena prema modelu crkve sv. Petra u Veneciji, a projekt je bio vrijedan 13.000 zlatnih dukata. Crkvu je Vodnjanu poklonio narod i gradila se od 1760. do 1800. godine. Relikvije su u Vodnjan stigle 1818. godine iz Venecije jer se zbog Francuske revolucije uništavalo sve što je sakralno. Veliki slikar i član Carsko kraljevske akademije likovnih umjetnosti Gaetano Gretzler iz Venecije preuzeo je relikvije i pohranio ih kod sebe. U potrazi za umjetnikom koji bi dekorirao tek izgrađenu župnu crkvu, tadašnji župnik izabrao je Gretzlera. Umjetnik i restaurator Gaetano, dolazeći sa svojim jedrenjakom u Vodnjan, sa sobom je donio sanduke s relikvijama, koje su naposljetku ostale u ovoj crkvi. Susret sa Svetim tijelima i molitva u prisutnosti brojnih relikvija nikoga nije ostavila ravnodušnim, dapače na vjernicima je ostavio dubok duhovni trag Božje prisutnosti očitovane u ovim iznimnim znakovima.
Iako su hodočasnici bili duhovno obogaćeni i okrijepljeni, i tijelo je zaslužilo okrjepu. Potražili su mjesto za objed, ekspresno iz autobusa iznijeli sve već pripremljeno i složeno za lijepi agape, koji je u radosti i zajedništvu uslijedio. Posljednja destinacija ovoga hodočašća bio je bajkoviti Rovinj. Lijepom šetnjom hodočasnici su stigli u prekrasnu i baroknu crkvu sv. Eufemije. Gospodin Zoran je na zanimljiv i duhovit način ispričao povijest i značajke crkve, te o sarkofagu sv. Eufemije. Hodočasnici su dobili kompliment da su normalni ljudi (prevedeno jednostavni i dragi) te im je zbog toga otvorio sarkofag ove svetice. U ophodu i molitvi vjernici su uputili svoje molitve ovoj posebnoj i dragoj svetici Istarskog kraja. Nakon ugodne šetnje uz more slijedio je povratak. Vrijeme puta prolazilo je brzo uz molitvu, pjesmu u zajedništvo te su se u Ivanić-Gradu sretni i ispunjenih srdaca hodočasnici vratili u 22 sata. Bio je to dan u kojem je svatko zahvalnim srcem prepoznavao dan Božjeg blagoslova u lijepom vremenu, vodstvu i nadahnutim riječima Župnika o svakom mjestu, u milosti i prisutnosti blaženih i svetih, u iskrenom i radosnom zajedništvu braće i sestara.
Tome u prilog svjedoče dojmovi pohranjeni u srcima vjernika, riječi upućene u poruci Župniku i napisane za ovo izvješće. Bogu hvala!
Hodočašće u Istru bilo je lijepo iskustvo koje mi je donijelo duhovnu obnovu i definitivno unutarnji mir. Svako mjesto imalo je svoj poseban i jedinstven duhovni značaj, a lijepa Istra dodatno je osnažila osjećaj povezanosti s prirodom, vjerom i Bogom. Radosna sam i zahvalna Župniku, koji je osmislio plan i usprkos mnogobrojnim dužnostima ima volju i želju za organizacijom hodočašća koja nam puno znače. A. B.
Slušati o životu tako jednog impresivnog blaženika Miroslava Bulešića, uvidjeti kolika je ljudska i duhovna zrelost bila u tom mladom svećeniku, bilo je ono što je moje srce toga dana trebalo čuti. Gledati neraspadnuta Tijela svetaca i stotine relikvija u malenom istarskom gradu Vodnjanu, bilo je neopisivo. Biti u prisutnosti tolikih svjedočanstava svetosti pruža mir i nadu na putu prema vječnosti. Zahvalna sam dragom Bogu što sam bila na ovom hodočašću koje je dotaknulo moje srce i potaknulo ga na promjenu. I. C.
Na hodočašću nam je bilo predivno. Doznale smo puno o bl. Miroslavu Bulešiću, u crkvama, Svetvinčentu, Vodnjanu i Rovinju puno smo naučili i duhovno se obogatili. Zahvalne smo Bogu i župniku za ovo nezaboravno životno iskustvo. Opet bi išle. T. G. i A. O.
