Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 5. prosinca na Gradskom groblju u Ivanić-Gradu sprovodne obrede i nakon toga i misu zadušnicu u župnoj crkvi, za vlč. Antuna Pećara, preminulog u srijedu 2. prosinca u 70. godini života i 40. godini svećeništva u KB Dubrava u Zagrebu. U koncelebraciji bili su generalni vikar i ravnatelj Svećeničkog doma mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik vlč. Branko Koretić i više svećenika, a uz obitelji pokojnika nazočio je i izaslanik beogradskog nadbiskupa preč. Hrvoje Špehar.
Vlč. Antun Pećar bio je svećenik Zadarske nadbiskupije na službi u Sisačkoj biskupiji. Rodio se 13. lipnja 1951. u Gornjoj Jelenskoj od oca Antuna i majke Elizabete rođ. Trstenjak. Osnovnu školu pohađao je u Ivanić-Gradu, a srednju školu u Zagrebu. Teologiju je studirao na sveučilištu La Pierre Qui Virre u Francuskoj i na FTI u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Beogradu, 10. svibnja 1981. godine. Na službi je bio u Beogradu, Boru i Nišu. Bio je direktor Caritasa Beogradske nadbiskupije i direktor Caritasa Jugoslavije. Bio je kapelan sestara Benediktinki sv. Margarite u Pagu i pastoralni suradnik u župi Uznesenja BDM u Pagu te župnik u Sutomišćici na otoku Ugljanu. Pred smrt vratio se u rodnu Sisačku biskupiju te je bio župnik župe Uznesenja BDM u Pokupskom i supsidijar u župi sv. Petra ap. u Ivanić-Gradu.
U homiliji biskup je rekao kako mu želi osobno reći veliko hvala, ali i izraziti svoju sućut rodbini i svima koji osjećaju gubitak njegovim odlaskom. „To su prije svega njegovi prijatelji i vjernici kojima je služio. Naime, 20 godina služio je u Beogradskoj nadbiskupiji, 14 godina u Zadarskoj nadbiskupiji te 4 godine – od 2016. bio je župnik u Pokupskom, a nekoliko zadnjih mjeseci supsidijar u Ivanić-Gradu“.
Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj i poslanici sv. Pavla Rimljanima u kojoj on govori da je ljubav Božja razlivena srcima našim, biskup je poručio kako tu ljubav Božju koju po Duhu Svetom svi osjećamo i primamo, osobito svećenici, dužni su prenositi drugima, na nju upućivati i nju drugima dijeliti. „To je znao po svom načinu, taktu, osobi i karakteru koji mu je Bog prirodno dao naš svećenik Antun. Bio je čovjek blag, vrlo ugodan, pun znanja, ali i pun ljudske i duhovne božanske mudrosti“.
U nastavku biskup je istaknuo kako je ovih dana primio brojna pisma sućuti između ostalih zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara, direktora Caritasa Srbije vlč. Ivice Damjanovića, biskupa Egidija Živkovića i mons. Martina Korpitscha iz Željezanske biskupije te o. Zvonka Blaška iz Clevelanda u kojima su oni kroz mnoge lijepe riječi oslikali lik pokojnog svećenika Antuna. „On je bio bogotražitelj. Od trapista, Francuske, isusovaca, Beograda, voditelja Caritasa, Zadra i župnika u Pokupskom i subsidijara u rodnom Ivanić-Gradu pred našim očima se pokazuje svećenik koji se kao monah posvećuje svojem odnosu s Bogom, ali i koji sve čini da pomogne sirotinji, bolesnicima i potrebitima ma gdje bili. Za sve to zahvaljujemo Bogu što je pok. Antuna obdario darovima iskrene ljubavi prema duhovnim vrijednostima i ljubavi prema bližnjima. Neka mu je za to vječna hvala i u Bogu vječni mir“, zaključio je biskup Košić.
Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Riječ oproštaja od pok. Antuna Pećara
Ivanić-Grad, 5. prosinca 2020.
Draga rodbino pok. svećenika Antuna, draga braćo svećenici, č. sestre, dragi vjernici!
Opraštamo se od svećenika Antuna Pećara, koji je preminuo u srijedu, 2.prosinca o.g. u bolnici u zagrebačkoj Dubravi. Želim mu osobno reći veliko HVALA, kao i izraziti svoju sućut rodbini i svima koji osjećaju gubitak njegovim odlaskom. To su prije svega njegovi prijatelji i vjernici kojima je služio. Naime, 20 godina služio je u Beogradskoj nadbiskupiji, 14 godina u Zadarskoj nadbiskupiji te 4 godine – od 2016. bio je župnik u Pokupskom, a nekoliko zadnjih mjeseci supsidijar u Ivanić-Gradu.
Želim iznijeti neke izraze sućuti koje samo ovih dana primio, iz kojih je vidljivo koliko je i što je Antun značio u svojem svećeničkom životu.
Tako mi je prvo stigla sućut zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića s nadnevkom od 3. prosinca 2020. On je između ostalog napisao i ovo: „Drago mi je što sam prije četiri godine izašao u susret pokojnom don Antunu,u dogovoru s Vama, da u duhu crkvenih smjernica može nakon 14 godina pastoralnoga rad u Zadarskoj nadbiskupiji, vratiti se i djelovati u svojoj rodnoj Sisačkoj biskupiji. Kao što sam Vam već rekao ne mogu nazočiti sprovodu i svetoj Misi, ali u molitvenom zajedništvu pridružit ću se Vama, svećenicima i okupljenim vjernicima, posebice njegovoj rodbini i prijateljima,kojima upućujem kršćanske izraze sućuti.“
Nakon toga je stigla i Sažalnica beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, u kojoj mi među ostalim piše: „Tko se ne bi sa zahvalnošću spominjao nekadašnjeg ustrajnog i požrtvovnog pastira, svećenika i župnika vlč. Pećara koji je u našoj Nadbiskupiji djelovao više od 20 godina i to u župi Krista Kralja u Beogradu, u župama sv. Ljudevita u Boru, sv. Jurja u Zaječaru i gdje je ostavio najdublji trag u župi Uzvišenja Sv. Križa u Nišu… Mnogi naši svećenici, ali i vjernici, sjećaju se vlč. Pećara koji je tako hrabro podizao riječ istine i učvršćivao zajedništvo Crkve. Prateći bistrim okom povijesne događaje na našim prostorima i uvijek boreći se da Kristova Crkva bude slobodna i svjedočka, rado je predlagao uvijek nove inicijative i pomno analizirao zbivanja. Zato mi je žao da ne mogu osobno uzeti udjela na svetoj misi zadušnici u Vašoj ‘majci Crkvi’ i biti prisutan na posljednjem ispraćaju. U moje ime će biti prisutan tajnik naše Prve biskupijske Sinode preč. dr. sc. Hrvoje Špehar, svećenik i profesor na Fakultetu političkih znanosti koji će Vašoj mjesnoj Crkvi izraziti našu molitvenu blizinu i sućut.“
Izraz sućuti poslao mi je u ime Caritasa Srbije i svih biskupijskih Caritasa vlč. Ivica Damjanović direktor Caritasa Srbije. On spominje važan trag koji je ostavio vlč. Pećar na počecima karitativnog rada u Srbiji.
U srijedu me također nazvao mons. Egidije Živković, biskup u austrijskom gradu Eisenstadtu koji je izrazio svoju sućut zbog odlaska Antuna Pećara i ispričao mi koliko je pokojnik bio povezan s njegovim generalnim vikarom mons. Martinom Korpićem. U četvrtak me nazvao i mons. Korpić koji je i sam teško bolestan te ne može doći na sprovod, a govorio mi je o svojem dugom prijateljstvu i povezanosti s pok. Antunom. Želi mu doći na grob u Ivanić-Grad kad bude mogao.
Sućut mi je iz Hrvatske župe sv. Pavla iz Clevelanda, Ohio – USA, poslao Antunov prijatelj otac Zvonko Blaško. On u dugom pismu iznosi njegov životni put, put njegova zvanja. On piše: „Antun je bio pastoralac koji je imao oka za one s ruba društva… obilazio je mnoge siromahe i potrebne, stare i bolesne u Beogradu… Kao niški župnik sagradio je novu crkvu Srca Isusova…Svjedočio je i ekumenski duh…Ono što je bio mons. Stanković u Zagrebu, to je Antun Pećar u Beogradu, Nišu, Boru, Zaječaru… Njegov neumorni pastoralni rad ostat će zapamćen među ljudima, osobito među onima s kojima je imao osobni kontakt, a to su siromasi, bolesni, potrebni, tolike časne sestre, karmelićanke, križarice, milosrdnice, franjevke, benediktinke, časne sestre zatvorenog klauzurnog tipa čiji je duh i sam dobro poznavao kao trapistički kandidat. Bio je svećenik, ali u duši ostao trapist, čovjek meditacije i bdijenja.“
Evo, čuli smo mnoge lijepe riječi onih koji su poznavali Antuna i s njime surađivali, i te nam riječi oslikavaju na neki način lik našeg dragog svećenika Antuna Pećara. On je bio bogotražitelj. Od trapista, Francuske, isusovaca, Beograda, voditelja Caritasa, Zadra i župnika u Pokupskom i subsidijara u rodnom Ivanić-Gradu pred našim očima se pokazuje svećenik koji se kao monah posvećuje svojem odnosu s Bogom, ali i koji sve čini da pomogne sirotinji, bolesnicima i potrebitima ma gdje bili. Za sve to zahvaljujemo Bogu što je pok. Antuna obdario darovima iskrene ljubavi prema duhovnim vrijednostima i ljubavi prema bližnjima. Neka mu je za to vječna hvala i u Bogu vječni mir! Amen.
(Tekst i fotografije preuzete sa stranica Sisačke biskupije, pristupljeno 5.12.2020.)
