U subotu, 6. prosinca 2025., nakon večernje mise i kratkog igrokaza, crkveno zvonce najavilo je dolazak najdražeg gosta, kojeg osobito djeca svim srcem i s nestrpljenjem iščekuju. Dok je župnom dvoranom odjekivala radosna pjesma, sv. Nikola je stigao u pratnji ministranta, u župu sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu.
Tko je taj zapravo najdraži svetac djece, ispričala nam je Dorotea, prigodom kratkog igrokaza kojeg je s Teom i Barbarom pripremila u skupini Bisera Očeva milosrđa.
Nikola se zvao jedan dobar biskup, koji je za svoga života znao, gdje treba činiti dobro. Tako je jednom putovao. Padala je kiša. Usput sretne seljaka, kojemu su kola zaglibila u blatu i taj siromah nikako nije mogao sebi pomoći ni nastaviti put. Biskup, koji je onuda prolazio, siđe iz kočije, skine biskupsku kabanicu i pomogne seljaku izvući kola iz blata. Seljak sretan zahvali mu i nastavi put. Drugi put opet, kada je prolazio gradom, čuje kako kroz jedan prozor dopiru plačne riječi: “Ma baš nemam ništa novaca, djeco moja, kako ću vas nahraniti?” – Biskup uzme svoj novčanik, sav novac koji je imao kod sebe baci kroz prozor i ode. Tako je Svetac ušao u kuću, a da onda nitko nije znao tko je to. To se doznalo kasnije. Otada je lijepi običaj, da se na spomen toga dobrog biskupa djeca darivaju, najviše slatkišima. Sveti Nikola dolazi u želji za dobrim djelima.
Djeca su razumjela pouku priče i igrokaza. Shvatili su da je u životu važna dobrota. Tko je dobar ostavlja trag u svijetu i vremenu. Dobrota je potrebna svima. Dobrota nosi svijet, oplemenjuje ljude. Dobrota se širi i čini svijet ljepšim. Tijekom mise koju je slavio, župnik vlč. Branko, djeca su naučila da se dobrota može očima vidjeti, ušima slušati i srcem osjetiti. U srcu svakog djeteta i čovjeka prebiva dobri Bog. Da bi ga čuli moramo osjetiti svoje srce – čuti otkucaje dobrote. Stoga su djeca tijekom propovijedi vježbala čuti tihi govor župnika, kako bi doživjeli ljepotu tišine u kojoj nam Bog otkriva najljepše stvari koje nam daruje. Samo pozorno slušajući i budno gledajući može se prepoznavati Božja dobrota, ljubav i prisutnost u svijetu, ljudima, Crkvi. Djeca, od najmanjih do najvećih iznenadili su sve prisutne svojom pozornošću, poslušnošću i sudjelovanjem u misi i svemu što se ispred njih događalo.
Sveti Nikola bio je ugodno iznenađen tom dobrom djecom. Stoga je dugo i radosno s njima ćaskao, razgovarao i smijao se. Zaključio je da je donio dobru odluku, što je krampusa od sebe otjerao. Kada je iz kutije i vreće izvadio darove i slatkiše veselju i oduševljenju nije bilo kraja. Zaista župna dvorana, zablistala je od sjaja lica prisutnih, radosti iz očiju djece, te je susret završio u ljepoti uzajamnog darivanja.
Bogu dragom hvala na sv. Nikoli, župniku koji ga je neprestano zvao kako ne bi zbog svojih zauzetosti i dugih putovanja župu sv. Petra u Ivanić-Gradu zaobišao. Hvala sv. Nikoli što nikoga nije zaboravio, što se veselo s djecom razgovarao i darovima ih darivao. Iz tajnih ali pouzdanih izvora stigla je informacija da je imao dobre pomoćnike i suradnike, koji su mu pomogli pripremiti saonice s darovima. Stoga i njima od srca i veliko hvala. Zbilja, dobrota se stalno umnaža i nikad joj nema kraja!
