Biseri Očeva milosrđa i ministrant su na početku homilije jezgrovitom i jasnom porukom u igrokazu o Kristu Kralju, pridonijeli svečanoj proslavi svetkovine Krista Kralja, u nedjelju 24. prosinca u župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu.
Tea: Tko si ti?
Helena: Pa vidiš da je kralj!
Leona: Kralj?! Kako misliš kralj?
Tea: Ima krunu?
Helena: To tebi kruna? Vidiš kako je ružna, bodljikava, još će se i povrijediti. Nema ni raskošnu odjeću na sebi, samo neke dronjke. Gdje je tu zlato, dragulji?
Leona: Tko si ti? Neki kralj?
Karlo: Ti kažeš!
Tea: Što ja kažem? Pitam te, jesi li ti kralj?
Karlo: Ti kažeš.
Helena: S ovim se ne može razgovarati.
Leona: Ok, ti si kralj. Ali kakva je to kruna, nema na njoj dragulja, zlata? Kakva je to odjeća? Zar si ti kralj bez novaca?
Karlo: Zar svaki kralj treba imati dragulje, bogatstva i zlata? Zar se kralj prepoznaje po odjeći? Nije sve u novcu.
Tea: Zar nije tako? Dobro, možda si u pravu. Ako si kralj, gdje je tvoje kraljevstvo, imaš li dvorac, svoje podanike.
Karlo: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Nemam svoje podanike, ja sam rođen da svojim životom služim drugima. Došao sam na svijet da svjedočim istinu. Tko god je od istine, sluša moj glas.
Helena: Ali i dalje mi nije jasna tvoja kruna. Zar te ne boli kada ju imaš na glavi, može ti krv poteći.
Lovro-Imam ja flaster!
Karlo: Kada su mi je stavili na glavu, krv i je potekla. Ismijavali su me, poslali na križ, ali ja sam znao da to moram učiniti. Jer moj je život imao smisla ako sam njime spasio barem jednu dušu.
Leona: Jesi i moju dušu spasio?
Lovro: I moju? I svih nas ovdje?
Karlo: Da, dajući svoj život, vaši životi su dobili svoj smisao.
Tea: Dao si svoj život za nas. Ali sada si ovdje.
Karlo: Nakon što sam umro na križu, Otac me treći dan uskrsnuo i smjestio sebi s desna u nebeskom kraljevstvu.
Helena: Znam o čemu ovaj čovjek govori. Nije on nikakav čudak, on je zaista naš Kralj. Krist Kralj!
Nakon igrokaza i trenutaka tišine, Župnik je u nadahnutoj homiliji produbio značenje i smislenost svetkovine Krista Kralja. Na poseban način obratio se i roditeljima čija su djeca primila sakrament krštenja i postala članovima Crkve, te je tako naša župna zajednica postala bogatija za dva nova člana.
Župnik je roditeljima osvijestio zadaću namijenjenu im od Gospodina, po daru života njihovog djeteta. Kršćanski roditelji nisu samo hranitelji, uzdržavatelji, zaštitnici svoje djece jer to mogu i današnje institucije. Kršćanski roditelji – vjernici s milošću i pomoću Božjom osposobljavaju, odgajaju i privode svoje dijete životu u vjeri. Gospodin želi svakom čovjeku spasenje, te da dođe u nebesko kraljevstvo mira i ljubavi. Mi slobodnom voljom prihvaćamo i živimo darovanu milost Božjeg djeteta i spasenja ili ga načinom svoga života odbijamo i prepuštamo se prolaznim „zemaljskim kraljevstvima.“ Stvoreni smo za vječnost, za Božje kraljevstvo.
Poslije euharistijskog slavlja vjernici župe, mladi i djeca čestitali su župniku Branku rođendan, podružili se u župnoj dvorani uz agape i završili slavlje nogometnom utakmicom.
Neka Krist Kralj živi i vlada u našim srcima! Da i dalje živimo radosno svoju vjeru u obiteljskoj i župnoj Crkvi-zajednici!
