Sestra M. Blažimira Anica Čorić Srca Isusova rođena je 22. siječnja 1947. godine u Gradinskom Lugu od oca Blaža i majke Bojane r. Varnica., u mnogobrojnoj obitelji sa tri sestre i četvero braće. (Braća i sestre: Ivan, Josip, Filip, Mara, Petronila, Marija, Ivanka). Krštena je u župnoj crkvi sv. Ilije u Gradini, gdje je također primila prvu svetu Pričest i sakrament potvrde. U samostan je ušla 18. rujna 1963. u Zagrebu u Malinovoj ulici. Redovničko oblačenje je imala 12. rujna 1965.,u Blatu, prve zavjete 12. rujna 1967., a doživotne 12. rujna 1972. u Blatu. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti te pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977.
Vrijeme formacije provela je u Blatu, a nakon doživotnih zavjeta zbog školovanja (srednja škola i studij) u Zagrebu. 1977. i 1978. bila je u Cavtatu i predavala Hrvatski jezik i književnost u sjemeništu u Dubrovniku. U Ivanić-Grad je prvi puta došla 1978. i radila u župi 5 godina kao katehistica. Tada dobiva službu mjesne predstojnice u Zagrebu, u samostanu u Mallinovoj. Njena redovnička služba ju je odvela i do Rima gdje je od 1986. bila vrhovne tajnice. Od 1991. bila je katehistica i sakristanka u Somboru. I konačno, 1992. vratila se u župu sv.Petra u Ivanić-Gradu kao „iskusna časna“ i svoju redovničku službu vršila kroz razne poslove: bila je vjeroučiteljica u osnovnim školama i župi, mjesna predstojnica, pomoć u župnom apostolatu i kućnim poslovima, zajedno u službi s mons. Josipom, rođenim bratom.
Kada je prije četrdeseset godina kročila u ovu župu vjerojatno nije mislila da će njezino životno poslanje prožimati tako dug period prisustva u jednoj župi. Kroz ukupno dvadeset i osam godina rada ili bolje reći života sa svima nama, sada odraslima, a koji smo u to vrijeme bili mladi ili djeca, s. Blažimira ostavila je neizbrisiv trag usmjeravajući nas kroz katehezu i svakodnevne susrete na zajedništvo u župnom pastoralu i prihvaćanje Krista kao svog najboljeg prijatelja. Mirna i jednostavna u ophođenju, ulijevala je radost i svjedočila svoju vjere kroz svakodnevne situacije i poslove u kojima bi ju susretali. Vjerujem kako je ovdje prisutno puno nas koji smo svoj svjesniji i aktivniji vjernički život započeli sakramentom prve pričesti za koji je mnoge baš s. Blažimira pripremala, a kasnije usmjeravala, vodila i podupirala na našem životnom putu.
Draga sestro Blažimira, želim Vam zahvaliti u ime vjeroučitelja naše župe na strpljivosti s kojom ste pratili naš rast tijekom naše teološke i katehetske formacije zajedno s mons. Josipom, te nam s povjerenjem davali podršku u našim vjeroučiteljskim službama u školi, savjete u župnoj katehezi i poticaj na ustrajnost kada bi se pojavile prepreke. Svojim primjerom ste nam pokazali sliku dostojanstvenog vjeroučitelja, snažnog u radu i poniznog u molitvi.
Danas smo ponosni na Vaše djelovanje koje je vidljivi znak kroz nas same, a i našu djecu koja su prisutna u ovoj župnoj zajednici. S velikom sigurnošću se usuđujem reći da ste zavoljeli našu župu smatrajući je svojim drugim domom, a njene župljane, nas, svojom obitelji. Tim više što je ovdje bio prisutan i Vaš rođeni brat, naš monsinor Josip, te ste zajedničkim snagama bili u ovoj župi prisutni kao uža obitelj u dobrim i lošijim trenucima koje je stvaralo vrijeme. U nesebičnom pomaganju potrebitima ove župe, posebno u ratno vrijeme i kroz izgrađivanje župne zajednice kao i župnih prostora, ostavili ste u našoj župi vidljiv i neizbrisiv trag vlastitog prisustva.
Zato dragi monsinjore i draga sestro Blažimiro, od srca vam veliko hvala za svaki korak, riječ, pogled i djelo koje ste činili vrijedno služeći Gospodinu u našoj župi. Na novom putu u svjedočenju svog poslanja neka Vas prati milost Gospodnja, obilato vas nagrađuje darovima svojim. Nosite ovu župu i njene župljane u svojim srcima i dalje kao što ste do sada činili, a ova župa i svi mi ostajemo i dalje vaša obitelj za koju ste se tako predano i od srca brinuli. Bog vas blagoslovio!
(Zahvalu priredile: Elenmary Biršić, Josipa Hlevnjak i s. Darija Lukić; Fotografije: Videomix)
