Zlatni pir Krunoslava i Milke Feller proslavljen je 13. rujna 2026. obnovom bračnih zavjeta u župnoj crkvi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu.
„Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“
Vjernici okupljeni oko Gospodinova stola, u slavlju euharistije i slušanju Božje Riječi, imali su prigodu u nedjelju, 13. rujna 2026. godine, promišljati o jednom od najvažnijih životnih pitanja. To je pitanje o praštanju i oprostu, koje je prije dvije tisuće godina postavio apostol Petar i koje je zaokupljalo i Isusove učenike, a jednako je aktualno i danas.
Poseban i radostan trenutak svečanog misnog slavlja u 10 sati bila je obnova bračnih zavjeta Krunoslava i Milke Feller, koji su zahvalna srca proslavili zlatni jubilej, 50 godina bračnoga zajedništva, ljubavi i vjernosti.
Ljubav koja raste kroz praštanje
Župnik vlč. Branko kazao je kako se na prvi pogled može činiti da ovo nedjeljno evanđelje, koje govori o praštanju, nije u vezi s radosnom proslavom bračne ljubavi. No, upravo je suprotno. Nema prikladnijeg evanđelja za ovu prigodu, rekao je župnik, jer bez međusobnog praštanja nema ni trajne ljubavi ni vjernosti. Da tijekom svih proteklih godina nije bilo kod Krunoslava i Milke spremnosti na razumijevanje, prihvaćanje i praštanje, u malim i velikim životnim izazovima, oni ne bi danas stajali pred oltarom kao svjedoci ljepote i vjernosti bračnoga života. Njihovo pedesetogodišnje zajedništvo pokazuje da se prava ljubav ne gradi samo na lijepim trenutcima, nego još više na strpljenju, žrtvi, međusobnom poštovanju i svakodnevnom praštanju.
Upitao je: Možda se danas pitamo: koja je tajna braka koji traje pedeset godina? Kazao je da tajna nije u tome da nikada nije bilo nesporazuma. Nije tajna u tome da su supružnici uvijek mislili isto. Niti u tome da nije bilo križeva, bolesti, briga, financijskih teškoća ili trenutaka kada je bilo lakše šutjeti nego razgovarati.
Tajna je u nečemu drugome. Tajna je u tome da su se uvijek i iznova birali.
Da su znali reći: “Oprosti.”
Da su znali čuti: “Opraštam.”
Brak nije zajednica dvoje savršenih ljudi. Brak je zajednica dvoje ljudi koji svakoga dana uče voljeti onako kako Krist voli svoju Crkvu. Zato je današnje Evanđelje zapravo Evanđelje svakoga uspješnog braka.
Kad bi muž pamtio svaku pogrešku svoje žene…
Kad bi žena skupljala svaku muževu slabost…
Kad bi se vodila knjiga svih uvreda i razočaranja… Nitko ne bi dočekao zlatni pir.
Ljubav opstaje zato što je jača od računice. Bog tako postupa s nama.
Koliko je puta nama oprostio? Koliko smo puta obećali da ćemo biti bolji, pa opet pali? Koliko puta smo tražili njegovo milosrđe? A On nikada nije rekao: “Sad je dosta.”
Ako je Bog toliko strpljiv prema nama, kako onda mi ne bismo bili strpljivi jedni prema drugima?
Nadalje u nadahnutoj homiliji župnik je nastavio s tumačenjem čitanja 24. nedjelje kroz godinu, ističući kako nas Božja riječ poziva na oprost, milosrđe i oslobađanje srca od mržnje i osvete. Osvrćući se na Knjigu Sirahovu, naglasio je da srdžba i osveta najprije ranjavaju onoga tko ih nosi u sebi te da je onaj koji želi primiti Božje oproštenje pozvan i sam opraštati bližnjima. Psalam nas podsjeća da je Gospodin milosrdan i dobrostiv, spor na srdžbu i bogat ljubavlju te da nam ne uzvraća prema našim grijesima, nego nam uvijek iznova pruža novu priliku i daruje svoje milosrđe i oprost. Lomeći evanđeoski kruh istaknuo je Isusov odgovor Petru da treba oprostiti „do sedamdeset puta sedam“, čime nas Gospodin poziva na bezgranično praštanje. U prispodobi o nemilosrdnom dužniku Isus pokazuje kako nije moguće primati Božje milosrđe, a istodobno ga odbiti pružiti drugima. Oprost ne znači opravdati nepravdu niti zaboraviti bol. On znači osloboditi srce od želje za osvetom i prepustiti konačni sud Bogu. Samo srce koje je iskusilo Božje milosrđe može iskreno oprostiti. Kazao je kako današnja liturgija poziva svakoga da se zapita: Postoji li netko kome još nisam oprostio? Krist nas ne traži nemoguće. On nam daje svoju milost kako bismo mogli živjeti ono što sami ne bismo mogli. Praštajući drugima, postajemo slobodni i sličniji Ocu koji nam svaki dan velikodušno oprašta. Uputio je potom riječ prisutnim slavljenicima.
Zlatni pir: pedeset godina zajedničkog puta
Dragi slavljenici, Krunoslave i Milka!
Danas Crkva s vama zahvaljuje Bogu za pedeset godina zajedničkog puta.
Dana 24. srpnja 1976. godine u Valpovu izrekli ste jedno jednostavno, ali veliko “da”. Tada vjerojatno niste mogli zamisliti što će sve stati u tih pedeset godina. Bilo je dana radosti. Bilo je dana umora. Bilo je uspjeha.
Bilo je briga. Ali kroz sve to ostali ste zajedno. Bog je bio vjeran svome obećanju i pratio vas svojom milošću. Vaša ljubav nije ostala zatvorena samo između vas dvoje. Iz nje je niknuo život.
Vaša djeca – Ana, Marko i Tomislav – najveći su znak da je ljubav plodna kada se daruje. A vjerujem da danas uz njih zahvaljuju i svi koji su tijekom ovih godina bili dio vašega života: rodbina, prijatelji, susjedi i ova župna zajednica.
Danas vam nitko ne čestita zato što ste živjeli savršen život. Čestitamo vam zato što ste ostali vjerni.
U vremenu kada se često odustaje čim postane teško, vaš život govori da je vjernost moguća. Da ljubav nije samo osjećaj. Da je ljubav odluka. Da je ljubav svakodnevni izbor. I zato ste postali svjedoci mlađim naraštajima. Ne toliko riječima koliko životom. Možda će netko danas pitati: što je najveći dar koji roditelji mogu ostaviti svojoj djeci? Nije kuća. Nije zemlja. Nije novac. Najveći dar je kada djeca mogu reći: “Naši roditelji su se voljeli. Ostali su zajedno. Pokazali su nam da se obećanje dano pred Bogom može živjeti.”
To je bogatstvo koje ne zastarijeva.
Na kraju homilije župnik je zaključio kako današnje Evanđelje ne govori samo supružnicima već svima nama. Svaka obitelj opstaje na oprostu. Svako prijateljstvo opstaje na oprostu. Svaka župa opstaje na oprostu. Nitko od nas nije toliko savršen da mu oprost ne bi bio potreban. I nitko nije toliko ranjen da ne bi mogao oprostiti uz Božju pomoć.
Stoga zahvaljujemo Gospodinu za život naših slavljenika. Molimo da Krunoslavu i Milki podari zdravlje, mir i radost u godinama koje dolaze. Molimo da ih i dalje prati zagovor Blažene Djevice Marije, a njihova obitelj ostane mjesto vjere, zajedništva i ljubavi. A svima nama neka današnja Božja riječ ostane u srcu.
Jer obitelji se ne održavaju snagom savršenih ljudi. Održavaju se snagom Božje milosti i srcima koja znaju oprostiti.
Čestitke i blagoslov slavljenicima
Na kraju misnoga slavlja župnik je još jednom uputio iskrene čestitke supružnicima te rekao:
„Krunoslave i Milka, hvala vam što ste pedeset godina svojim životom svjedočili i živjeli ono što danas slušamo u Evanđelju. Neka vas Gospodin, koji vas je sjedinio u sakramentu ženidbe, i dalje prati i čuva svojom ljubavlju. Vašoj djeci, Ani, Marku i Tomislavu, neka udijeli milost da u vašem bračnom zajedništvu uvijek pronalaze oslonac, vjeru i blagoslov.“
Dao Bog da po zagovoru Nebeske Majke i svetoga Petra apostola u našoj župnoj zajednici, u Crkvi i hrvatskom narodu bude što više ovakvih radosnih i blagoslovljenih slavlja. Neka bračna vjernost, ustrajna ljubav i vjerno zajedništvo supružnika budu trajno svjedočanstvo te poticaj mladima da s povjerenjem grade svoje obitelji na vjeri, ljubavi i međusobnom poštovanju. Hodeći s Bogom, neka s pouzdanjem otkrivaju da je uz Njegovu pomoć moguće ustrajati u svim životnim izazovima i ostati vjeran daru bračnoga poziva.
