U subotu, 5. rujna 2026. godine, u župnoj crkvi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu svečano je obilježena 35. obljetnica osnutka „Bojne Frankopan“. Tom je prigodom župnik vlč. Branko Koretić u 10 sati predvodio svetu misu za poginule, preminule i žive pripadnike Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske „Bojne Frankopan“. U koncelebraciji je sudjelovao vlč. Dražan Mirčić, župnik Župe sv. Maksimilijana Kolbea u Posavskim Bregima, a u liturgiji su posluživali bogoslovi i ministranti. Svečanosti i dostojanstvu ovoga misnog slavlja napose je pridonijelo liturgijsko pjevanje župnoga mješovitog zbora pod ravnanjem voditeljice zbora, mag. Magdalene Ferenčina.
Na početku je župnik Branko uputio iskrene pozdrave pripadnicima Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske „Bojna Frankopan“, obiteljima poginulih i preminulih hrvatskih branitelja, predstavnicima Hrvatske vojske i policije, uzvanicima te svim prisutnim vjernicima, zaželjevši im dobrodošlicu. Kazao je kako su se okupili oko Gospodnjega oltara da bi obilježili 35. obljetnicu osnutka „Bojne Frankopan“, ali i da misa nije samo spomen na jednu vojnu postrojbu i proslava obljetnice, već prije svega euharistija, odnosno zahvaljivanje. „Zahvaljujemo Bogu za dar slobode. Zahvaljujemo za ljude koji su imali hrabrosti stati u obranu svoje domovine. Zahvaljujemo za sve koji su se vratili svojim obiteljima. Ali jednako tako, s dubokim poštovanjem i molitvom spominjemo se onih koji se nisu vratili. Njihova imena možda su uklesana na spomen-pločama, ali još više ostaju upisana u srcima njihovih roditelja, supruga, djece, suboraca i prijatelja. Danas ih donosimo pred Boga, jer vjerujemo da smrt nema posljednju riječ.“
Župnikova nadahnuta propovijed, prožeta evanđeoskom pronicljivošću, istinitim i jasnim porukama te dubokim domoljubnim i duhovnim promišljanjima, nadilazila je okvire ove obljetnice i otvorila pitanja važna za svakodnevni život svakoga čovjeka. Vjerujemo kako njezina aktualnost, snaga poruke i dubina misli mogu mnogima biti trajan poticaj na promišljanje o vlastitom životu i vrijednostima na kojima izgrađujemo svoje odnose i stavove prema Bogu, domovini i bližnjima. Stoga je donosimo u cijelosti.
Homilija župnika vlč. Branka Koretića
Sloboda nikada nije besplatna. Današnje generacije lako zaborave koliko je sloboda dragocjena. Naviknuli smo se živjeti u miru. Slobodno govoriti hrvatskim jezikom. Slaviti svoju vjeru. Podizati svoju djecu. Graditi budućnost. Ali ništa od toga nije došlo samo od sebe. Iza naše slobode stoje ljudi. Mladići koji su ostavili fakultete. Radnici koji su ostavili svoja radna mjesta. Očevi koji su ostavili svoju djecu. Majke koje su svaki dan živjele između nade i straha. Neki su ostavili i ono najvrjednije – vlastiti život. Zato danas ne slavimo rat. Mi zahvaljujemo za ljubav koja je bila jača od straha. Jer samo ljubav čovjeka može potaknuti da riskira vlastiti život za drugoga. Krist ne slavi rat, nego ljubav: „Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Isus ne govori o oružju. Ne govori o pobjedama. Ne govori o neprijateljima. Govori o ljubavi. To je srce Evanđelja. Kršćanin nikada ne slavi nasilje. Ali zna da postoje trenuci kada je obrana života, obitelji i domovine moralna obveza. Tako je bilo i početkom Domovinskog rata. Hrvatska nije željela rat. Rat joj je bio nametnut. A kada je zlo pokucalo na vrata naših domova, našli su se ljudi koji su rekli: „Nećete dalje.“ To nije bio govor mržnje. To je bio govor odgovornosti. Bojna Frankopan – ime postrojbe koje nosi snažnu simboliku. Frankopani nisu bili samo hrvatski velikaši. Bili su ljudi koji su svoju sudbinu povezali sa sudbinom hrvatskoga naroda. Njihove posljednje riječi ostale su zapisane u povijesti kao svjedočanstvo vjernosti. I vi ste prije trideset i pet godina prihvatili težak put. Specijalna postrojba ne bira lagane zadaće. Ona ide tamo gdje je najopasnije. Tamo gdje drugi možda više ne mogu. To traži vrhunsku osposobljenost. Ali još više traži karakter. Jer hrabar nije onaj koji se ničega ne boji. Hrabar je onaj koji unatoč strahu izvrši svoju dužnost. To je hrabrost koju Evanđelje prepoznaje. Rat završava, ali posljedice ostaju. Možda je najteži dio rata upravo ono što dolazi poslije rata. Mnogo je rana koje nitko ne vidi. Mnogo je noći bez sna. Mnogo uspomena koje se vraćaju. U narodu koji vjeruje u Boga ostalo je mnogo praznih stolica za obiteljskim stolovima. Zato Crkva danas ne moli samo za pokojne. Crkva moli i za žive. Za njihove obitelji. Za njihovo zdravlje. Za njihov mir. Za njihove duše. Jer postoje rane koje može izliječiti jedino Krist. Jedna od najvećih opasnosti svakoga rata jest da čovjek dopusti da mu srce ispuni mržnja. Isus nas uči drukčije. On je pobijedio zlo, ali nije postao zao. Pobijedio je mržnju ljubavlju. Na križu nije prokleo svoje neprijatelje. Molio je za njih. To nije slabost. To je najveća snaga. I zato je uskrsnuo. To je poruka i nama. Sjećati se – da. Poštovati žrtvu – da. Čuvati istinu – uvijek. Ali nikada dopustiti da mržnja postane gospodar našega srca. Nova bojišnica: Danas više ne branimo Hrvatsku puškom. Ali branimo je svaki dan. Branimo je poštenjem. Istinom. Odgovornošću. Poštivanjem zakona. Poštivanjem života. Odgojem djece. Vjernošću u braku. Radom. Molitvom. Ako izgubimo moralne vrijednosti, izgubit ćemo ono zbog čega su mnogi dali život. Zato je današnja borba možda manje vidljiva, ali nije manje važna. Što ostavljamo mladima? Najveće pitanje nije što će mladi misliti o ratu. Nego što će misliti o nama. Hoće li u nama vidjeti narod koji zna biti zahvalan? Narod koji čuva istinu? Narod koji poštuje svoje branitelje, ali još više živi vrijednosti za koje su oni ginuli? To je najveći spomenik svim poginulim hrvatskim braniteljima. Ne kamen. Nego narod koji ostaje vjeran istini.
Draga braćo i sestre, na svakom oltaru slavimo najveću žrtvu u povijesti. Krist nije umro zato da bi pobijedio druge. Umro je da bi spasio druge. U svakoj euharistiji učimo što znači darovati život. Zato danas zahvaljujemo svim pripadnicima Bojne Frankopan. Hvala vam za hrabrost. Hvala vam za odanost. Hvala vam za žrtvu. Posebno hvala obiteljima koje su nosile teret rata zajedno sa svojim najmilijima. A našim poginulim suborcima govorimo: Niste zaboravljeni. Dragi hrvatski branitelji, povijest će pamtiti vaše ratne putove. Mi danas molimo da Bog pamti vaša srca. Jer čovjek može dobiti mnoga odličja, ali najveće je priznanje čuti Kristove riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni… uđi u radost Gospodara svoga.“ (Mt 25,21). Neka to bude nagrada svim poginulim, utjeha njihovim obiteljima i nada svima nama. Vaša imena nisu samo dio hrvatske povijesti. Ona su dio naših molitava. Vjerujemo da vas je Krist, kojemu ste povjerili svoj život, primio u svoj mir. Neka Gospodin blagoslovi sve pripadnike Bojne Frankopan. Neka čuva Hrvatsku vojsku. Neka čuva naš hrvatski narod. I neka nam svima udijeli milost da budemo ljudi mira, ljudi istine i ljudi vjere. Neka zagovor Presvete Bogorodice, Kraljice Hrvata, svetoga Josipa, zaštitnika naše domovine, blaženoga Alojzija Stepinca i svetog Petra prati našu domovinu i sve njezine branitelje. Amen.
Nakon homilije uslijedila je prigodna molitva vjernika, ispunjena toplinom i zahvalnošću srca te pouzdanjem s kojim su vjernici pred Boga donosili molitve za poginule i preminule branitelje, za pokojnog Brunu Zoricu-Zulu, za njihove obitelji i najmilije te potrebe Crkve i domovine.
Nakon završetka misnoga slavlja, župnik je prisutne pozvao na polaganje vijenaca i zajedničku molitvu u Parku hrvatskih branitelja. Ondje su pripadnici „Bojne Frankopan“, zajedno s brojnim uzvanicima te pripadnicima drugih postrojbi iz Domovinskoga rata, položili vijence i zapalili svijeće u znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na sve poginule i preminule branitelje koji su svoje živote položili za slobodu hrvatskoga naroda i domovine. Nakon polaganja vijenaca i molitve, svi su se uputili prema gradskom groblju, gdje se nalazi posljednje počivalište legendarnoga zapovjednika „Bojne Frankopan“, generala Brune Zorice Zulu. Kod njegova groba ponovno je upriličeno svečano polaganje vijenaca i paljenje svijeća, a župnik je i ovdje predvodio molitvu za pokoj duše generala Zorice te na kraju svima udijelio svečani blagoslov.
Obilježavanje 35. obljetnice osnutka „Bojne Frankopan“ događaj je od trajne važnosti ne samo za Župu sv. Petra apostola, nego i za cijeli grad Ivanić-Grad te hrvatsku domovinu. U zajedništvu molitve i zahvalnosti prisjećajući se hrabrosti, požrtvovnosti i ljubavi prema Bogu, domovini i hrvatskom narodu hrvatskih branitelja, Bogu predajemo našu prošlost i budućnost. Stoga posebnost i značaj ovog obilježavanja obljetnice jest njezina proslava euharistijskim slavljem, koje nas potiče da njihova žrtva nikada ne bude zaboravljena te da ostane nadahnuće budućim naraštajima za izgradnju društva utemeljenoga na istini, zahvalnosti, slobodi i miru, a uvijek nas vraća našem trajnom izvoru ljubavi i života – Bogu Stvoritelju.
