Mladi i vjernici iz župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada sudjelovali su na sedamnaestom zavjetnom hodočašću Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u subotu, 22. kolovoza 2026.
Susret mladih uoči hodočašća
Mladi iz Ivanić-Grada hodočašće su započeli u petak navečer, 21. kolovoza sudjelovanjem na večernjoj svetoj misi u 18 sati koju je predvodio povjerenik za mlade sisačke biskupije, vlč. Marijan Štingl. Nakon mise, vrijeme su proveli u ugodnom druženju, a potom su se uputili u dvoranu Božanskog milosrđa na susret s biskupom, mons. Vladom Košić. U svom obraćanju mladima biskup je podijelio osobno i dirljivo sjećanje iz svojeg djetinjstva na hodočašće u Mariju Bistricu. Prisjetio se kako ga je majka, dok je još bio dijete, nosila u naručju na hodočašće. Posebno mu je u sjećanju ostao trenutak rastanka od svetišta, kada su se od Gospe, Majke Božje Bistričke, izlazeći iz crkve, opraštali hodajući unatraške, pjevajući marijansku pjesmu sa suzama u očima. Taj mu je prizor ostao trajno urezan u pamćenje kao snažno svjedočanstvo vjere, pobožnosti i ljubavi prema Majci Božjoj Bistričkoj. Potaknuo je mlade na molitvu i ljubav prema Majci Božjoj. Ona, poput brižne i nježne majke, uvijek pronalazi put do srca svoje djece te ih vodi i privodi svome Sinu Isusu Kristu. Upravo u zajedništvu s njom vjernici otkrivaju sigurnost vjere, snagu nade i ljepotu kršćanskoga života. Isus Krist, kojega nam Marija neprestano pokazuje i kojemu nas približava, daruje čovjeku istinsku radost, mir srca i puninu smisla života.
Posebno je bilo svjedočanstvo Semassa Akowanou Enagnon Louisa, bogoslova Sisačke biskupije, koji je zajedno s Tikom Habibom Freddyjem došao iz Benina. Formaciju za svećeništvo nastavio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, a slobodno vrijeme, kao i pastoralnu praksu, provodi u župi svetog Petra apostola u Ivanić-Gradu. U svom je svjedočanstvu govorio o životnom putu, razlučivanju svećeničkog poziva te dolasku u Hrvatsku, promatrajući sve događaje u svjetlu Božjega plana i puta kojim ga je Gospodin vodio. Poteškoće i prepreke na koje je nailazio na svom životnom putu doživljavao je kao priliku za sazrijevanje i odgoj te kao pripravu za svećeničku službu, kako bi kao svećenik mogao bolje razumjeti ljude kojima će jednoga dana biti poslan.
Biskup mons. Vlado Košić prisjetio se njihova dolaska u Hrvatsku, istaknuvši kako su ih on i župnik Branko Koretić s radošću dočekali u Zračnoj luci Franjo Tuđman u Zagrebu. Zahvalan Bogu za njihov sretan dolazak, izrazio je zahvalnost i biskupu iz Benina, koji im je omogućio dolazak u Hrvatsku te priliku za studij, učenje hrvatskoga jezika i upoznavanje hrvatske kulture. Govoreći o izazovima koje sa sobom nosi prilagodba i život u novoj sredini, naglasio je kako na tom putu nisu sami. Njihova prisutnost, otvorenost i spremnost na učenje svjedoče o ljepoti i univerzalnosti Crkve, koja u različitosti naroda, jezika i kultura prepoznaje bogatstvo zajedništva u Kristu. Mladi su bili oduševljeni njihovom hrabrošću, a posebno ponosni su bili mladi iz Ivanić-Grada. Nakon ovoga lijepog susreta, uz upaljene svijeće, svi su krenuli put Kalvarije moleći put svjetla kojeg je pripremio vlč. Marijan. Iako se na susretu nije okupio velik broj mladih, oni koji su došli dostojno su predstavili svoje župne zajednice, njih tri-četiri. Okupivši se u zajedništvu tridesetak mladih, posvjedočili su svoju otvorenost za susret, molitvu i pripadnost Crkvi. U njihovim je srcima bila i nakana da se i drugi mladi odazovu ovakvim susretima, jer kada bi iz svake župe došlo samo pet ili šest mladih, broj bi premašio stotinu, a zajedništvo mladih Sisačke biskupije bilo bi još snažnije i poticajnije.
Biskupijsko hodočašće
Nakon večernje molitve dio mladih ostao je na noćenju u Mariji Bistrici, dok su se drugi vratili svojim domovima kako bi se sljedećega dana ponovno pridružili vjernicima na biskupijskom hodočašću. Iz Župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu na 17. hodočašću vjernika Sisačke biskupije sudjelovala su dva autobusa vjernika. Hodočasnici su u ranim jutarnjim satima krenuli prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, gdje ih je dočekao župnik vlč. Branko Koretić. Zajedno su ušli u baziliku te iskazali pobožnost Majci Božjoj Bistričkoj. Nakon toga uključili su se u pripremljeni hodočasnički program.
Vjernici su imali mogućnost pomirenja s Bogom u sakramentu ispovijedi, a brojni svećenici bili su im na raspolaganju za ispovijed. Zajedno s hodočasnicima iz cijele biskupije sudjelovali su u molitvenim pobožnostima, osobito na Kalvariji, gdje su kroz Križni put razmatrali Kristovu muku, žrtvu i neizmjernu ljubav prema čovjeku.
Vrhunac hodočašća bilo je svečano misno slavlje koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s više od šezdeset svećenika, koji su došli iz krajeva biskupije zajedno sa svojim vjernicima.
Godina ljubavi i Caritasa
Na početku slavlja biskupa, svećenike i hodočasnike pozdravio je rektor svetišta preč. Tomica Šestak, poželjevši im dobrodošlicu u Marijino nacionalno svetište. Okosnica biskupove homilije bila je najava nove pastoralne godine 2026./2027., koju je proglasio Godinom ljubavi, odnosno Godinom Caritasa.
„Pastoralna godina koju započinjemo neka bude Godina ljubavi. Naime, imali smo već Godinu vjere (2012./2013.), prošla je pastoralna godina 2025./2026. bila Godina nade, a ova godina (2026./2027.) – Godina ljubavi. Možda je bolje reći: Godina Caritasa“, poručio je biskup.
Biskup je kazao kako se vjera i nada ne mogu živjeti bez konkretne ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pozvao da se u novoj pastoralnoj godini poseban naglasak stavi upravo na karitativno djelovanje.
Zahvalio je svima koji već obilaze bolesne i osamljene, pronalaze potrebite te im donose materijalnu pomoć, ali prije svega pokazuju da nisu sami ni zaboravljeni. Kazao je da Marija Majka lijepe ljubavi svojim životom pokazuje ljubav koja služi drugima – od pohoda Elizabeti do svadbe u Kani, gdje prva primjećuje nevolju drugih. Ljubav koju Bog ima prema nama i mi smo dužni pokazivati prema braći ljudima: nesebično služenje i dapače žrtva za druge. To je Isusov put, to je put Marije, to mora biti i naš put.
Posebno je naglasio kako organizirano karitativno djelovanje treba biti sastavni dio života svake župe.
Naglasio je kako je župni Caritas prvi pozvan prepoznati i pomoći onima koji se nalaze u potrebi u vlastitoj sredini, dok Biskupijski Caritas treba pružiti pomoć kada mogućnosti župe nisu dovoljne.
Caritas znači ljubav, a to je ispit za našu osobnu vjeru: naša osobna ljubav, ljubav naših obitelji, ljubav naših župnih zajednica, istaknuo je. Na kraju homilije biskup je pozvao hodočasnike da upravo pred Marijom mole za rast u ljubavi u obiteljima, župama i cijeloj Sisačkoj biskupiji.
Zahvalni Bogu na ovom hodočašću i brojnim milostima koje primamo po djelovanju Crkve, sa zahvalnošću mislimo na župnika vlč. Branka, voditeljicu župnog Caritasa Katarinu, koja zajedno s brojnim volonterima predano i nesebično ostvaruje poslanje našega župnoga Caritasa. Vjerujemo kako će Godina ljubavi i Caritasa, koju je biskup najavio, biti dodatni poticaj i nadahnuće svim članovima naše župne zajednice da se uključe i još zauzetije svjedoče kršćansku ljubav djelima milosrđa, umnažajući dobro koje se već godinama ostvaruje među nama.
S ovog hodočašća vjernici su se vratili duhovno ispunjeni, prožeti radošću i ohrabreni u vjeri, nadi i ljubavi. U zajedništvu Crkve, pod majčinskim okriljem Majke Božje Bistričke, obnovili su svoju povezanost s Bogom te osnaženi nastavili svoj svakodnevni kršćanski hod. Neka Majka Božja Bistrička svojim majčinskim zagovorom i zaštitom prati sve hodočasnike. Neka u srcima naših mladih raspali ljubav prema Isusu Kristu, vjernom Prijatelju i Suputniku na životnom putu. Neka umnoži ljubav, slogu i razumijevanje u našim obiteljima, a bolesnima, starijima i nemoćnima udijeli utjehu, snagu i nadu u trenucima kušnje i križa.
Neka Gospodin po zagovoru Majke Božje Bistričke podari našoj župnoj zajednici milost da trajno raste u vjeri, nadi i ljubavi.
