“Lijepo je što postojiš, ne zaboravi to!“
Spontano, kreativno, jednostavno poput prave obitelji, zajednice, prve Crkve pripremila se proslava rođendana župnika, vlč. Branka. Iako se uključio jako veliki broj župljana, iznenađenje je uspjelo!
Stoga, hvala svima što su svojim zalaganjem i različitim doprinosima učinili posebnim Župnikov rođendan, koji je bio još jedna prilika prekrasnog zajedništva, suradnje i velike radosti koja se ocrtavala na licima svih prisutnih: djece, mladih, odraslih i starijih.
Ovaj tekst: Lijepo je što postojiš, ne zaboravi to, preuzet sa stranice Pastorala mladih od autora Kristijana, može svakom ponaosob u ovom vremenu individualizma biti poticaj na promišljanje o vrijednosti i daru života. Čovjek je biće odnosa, nezamjenjiv član obitelji i zajednice. Zaista, vrijedno je uvijek iznova se podsjećati kako je lijepo i blagoslovljeno postojati, živjeti život s Bogom i u Bogu.
Dragi Župniče, vlč. Branko radosni i ponosni zahvaljujemo Gospodinu na daru Vašega života, po kojem služeći Gospodinu i ljudima kojima ste povjereni otkrivate, ukazujete i upućujete ih na ljepotu radosnog i predanog življenja dara postojanja. Tu darovanost i ljepotu zajedno smo dijelili na proslavi Vašeg 50. rođendana. Neka ovaj tekst Lijepo je što postojiš Vama i nama bude ohrabrenje i poticaj da svaki dan živimo u zahvalnosti i radosti.
“Idu dani, a godine bježe – reći će jedna poznata pjesma. I zaista je tako. Čovjek se niti ne okrene, a već prođe dan, tjedan, mjesec i nova godina kuca na vrata. I tako zapadamo u kolotečinu svakodnevice, u program života koji nas nosi i zbog kojeg često ne uspijevamo prepoznati ljepotu darovanog trenutka, darovanog dana. Vrijedi zastati malo, odmoriti na trenutak i razmisliti – što je lijepo oko mene i što može biti još ljepše mojim zalaganjem?
Sve nam je darovano, no ipak kao da ne prepoznajemo vrijednost darovanoga. Kako je lijepo biti s prijateljima… Kako je lijepo biti u prirodi… Kako je lijepo promatrati zvijezde koje ispunjavaju vedru noć i razbijaju monotoniju crnila noćnoga. Kako je lijepo biti čovjek! No, biti čovjek znači biti hrabar i razborit; to znači biti komunikativan i vedar; biti čovjek znači biti prijatelj, brat, otac, majka, djed, baka – biti to što jesi. Po tome si poseban.
Jesi li čuo u zadnje vrijeme da si poseban? Je li ti netko rekao da si jedinstven i vrijedan? Nije!? Ne budi tužan jer zaista to jesi. Vjerojatnije je da ćeš danas od drugih, pa čak i onih koji su ti najbliži, čuti samo kritike, možda i pogrde, ali ipak – poseban si! Koliko samo imaš kvaliteta koje drugi nemaju. Koliko samo imaš talenata koje drugi ne posjeduju. Poseban si jer te Bog takvoga zamislio i stvorio i nemaš pravo biti žalostan jer nisi možda kao drugi. Ljepota ovoga svijeta jest upravo u posebnosti svakog pojedinca. Kada bismo svi bili jednaki svijet bi postao monotona kazališna scena s puno jednakih uloga. No ovako, s mnoštvom različitih pojedinaca, na pozornici kazališta nazvanoga svijet, svakodnevno se odvija zanimljiva predstava – nekada drama, nekada satira, a nekada pak komedija koja oduševljava. I ti si dio toga u svojoj posebnosti.
Imaš pravo biti drugačiji jer svi smo takvi, samo što se često volimo svrstavati u određene grupe samoprozvanih savršenih ljudi. Svijet stoga ne voli drugačije, ne voli one koji iskaču iz njegovih okvira, no imaš pravo biti baš takav – drugačiji jer takav možeš puno toga učiniti i velika je zadaća baš na tebi. Budi radost tamo gdje je tuga; budi osmijeh tamo gdje je plač; budi nada tamo gdje je beznađe; budi vjera tamo gdje je nevjera; budi svjetlo tamo gdje je tama; budi drugačiji tamo gdje su svi jednaki. I nemoj se predati i nemoj se obeshrabriti jer lijepo je što postojiš i ne zaboravi to! ” (preuzeto s internetske stranice Pastorala mladih, autor teksta: Kristijan Tušek, pristupljeno 2. prosinca 2025.)
