Bijela haljina – Izvještaj s Prve svete pričesti u župi sv. Petra – 10. svibnja 2026.

Bijela haljina – Izvještaj s Prve svete pričesti u župi sv. Petra – 10. svibnja 2026.

Slavlje Prve svete pričesti jedno je od važnijih i ljepših događaja u životu svakog djeteta, njegove obitelji i cijele župne zajednice. U župi sv. Petra za taj se dan priprema s posebnom radošću i pažnjom. Koliko pozitivnog odjeka, snažnog osnaživanja u vjeri i slavlju zajedništva Crkve ostavi ovaj događaj svjedoči i pjesma Bijela haljina, koju su prvopričesnici sa svojim obiteljima darovali časnoj.


Bijela haljina

Budi se jutro iznad zemaljskog svoga dijete sreće, lagano hoda

Prema Tebi Kriste i traži Tvoj put.

Pruža ruke svoje

U molitvi prvoj

I čeka da dođeš

prema njemu, Kriste

i traži tvoj mir.

I sad će poći

Stazama Tvojim

Gdje nema straha

Gdje se ne boji

Prema Tebi, Bože

I traži Tvoj štit.

Neka na tvom putu

Uvijek prati te vjera,

Bit će uvijek uz tebe

Snaga Kristova Tijela.

Budi pastir mira,

Pastir dobrih djela.

Na tvom putu,

Ljubav, križ i vjera

Kao danas tvoja haljina bijela.


Posebno su duhovno snažni dani trodnevnice – tri dana priprave za Prvu pričest. To nisu dani samo vježbe procesije: dostojanstvenog hoda u haljinama bijelim, probe recitacija, čitanja i sl. Ti su dani, dani duhovne obnove za svako srce, obitelj, svakog člana zajednice koji želi otvoriti svoj duh. Svaki dan trodnevnice nosi poseban duhovni značaj, simboliku i naglasak na ono što je u temelju, neizostavno i važno u vjerničkom životu. Prvi dan trodnevnice, u četvrtak 7. svibnja, uz djecu i roditelje u crkvi su stajali bake i djedovi. Župnik, Branko Koretić u homiliji se posebno osvrnuo na značaj prisutnosti baka i djedova na čijim su „koljenima“ mnoga djeca provela puno vremena. Bake i djedovi su na kraju mise predali prvopričesnicima krunicu kao znak molitve. U njihovim očima mogao se vidjeti ponos i radost, jer su kao tihi pratitelji imali priliku osjetiti zahvalnost za svoju ljubav, brigu i sve što čine za svoju unučad.

Drugi dan bio je u znaku svijeće – važnog i neizostavnog simbola na putu kršćanskog života. Roditelji su se sjetili obećanja kojeg su dali na krštenju svoga djeteta. Oni su tada paleći krsnu svijeću na Uskrsnoj svijeći – simbolu Isusa Krista preuzeli zadaću vjerskog odgoja svoga djeteta.

U nadahnutoj homiliji župnik je ohrabrio roditelje da u životu svoje djece njeguju svjetlo vjere, da ih poučavaju, potiču i vode prema istinskom iskustvu života s Bogom po svetim sakramentima. Naglasio je kako sve materijalno – stvari koje im kupe ili novac koji im ostave – neće imati nikakvu vrijednost u trenucima kada se budu suočavali s teškim životnim pitanjima i izazovima. Kada roditelja jednoga dana više ne bude, ono najvrjednije što mogu ostaviti svojoj djeci jest vjera. Upravo će vjera, koja ih vodi k Bogu, biti njihov čvrst oslonac, snaga u kušnjama i siguran putokaz kroz život. Na kraju misnog slavlja, uslijedilo je klanjanje tijekom kojeg su roditelji sa svojom djecom, zapalili svijeću pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kao znak svoje vjere, nade i ljubavi. Tom su prigodom ostavili i pismo, koje je svako dijete preuzelo u nedjelju, na dan svoje Prve pričesti, kao trajnu uspomenu i poticaj za život u vjeri. Na kraju klanjanja, roditelji su darovali djeci i prvopričesničku svijeću, koju će zapaliti dok budu ispovijedali vjeru u Isusa Krista. Posljednji dan trodnevnice, obogaćen sakramentom svete ispovijedi, bio je na osobit način posvećen kumovima i kumama. U riječima homilije prisutni su mogli dohvatit duboko duhovno značenje kumstva, njegovu istinsku bit i odgovornu zadaću koju ono nosi. Osjećala se smirena radost i ponos u sabranosti kojom su kumovi iznova promišljali i osvješćivali svoj poziv. Bila je to prilika da još jednom potvrde svoju spremnost, da budu potpora, vjerni pratitelji i svjedoci svjetla vjere u životu svoga kumčeta, prateći ga s ljubavlju na njegovu životnom i duhovnom putu.

Nedjelja, 10. svibnja 2026., dan Prve svete pričesti, bila je iščekivana s velikom radošću i uzbuđenjem. Prvopričesnici su se, odjeveni u bijele haljine okupili u župnom dvorištu. Potom su, ponosni i radosni, u svečanoj procesiji ušli u crkvu kako bi sudjelovali u euharistijskom slavlju. Na samom početku okupljenima se obratila mama Andrea, izražavajući iskrenu radost i zahvalnost katehetama koji su s ljubavlju pratili djecu na putu njihove priprave. Na poseban je način zahvalila župniku, Branku koji će u svetom trenutku euharistije lomiti Kruh života i prvi put prisutnoj djeci podijeliti Kristovo Tijelo, te koji je cijelo vrijeme trodnevnice bio prisutan.

Prvopričesničko euharistijsko slavlje, uz molitvu, pjesmu, recitacije i obred paljenja prvopričesničkih svijeća koje su roditelji predali svojoj djeci, proteklo je u radosnom i svečanom ozračju. Poseban trenutak bio je kada su djeca prvi put primila Kruh života.

Na kraju misnog slavlja Leona je, u ime svih prvopričesnika, recitacijom čestitala majkama njihov dan. Župnik Branko zahvalio je svima na pomoći, prisutnosti i trudu kojim su pridonijeli da ovaj dan djeci bude što ljepši i posebniji.

Nakon mise slavlje se nastavilo u župnom dvorištu uz druženje i malu okrepu. Neka Gospodin uvijek prati našu djecu i ostane prisutan u njihovim srcima, kao i u srcima svih koje neprestano poziva za svoj stol.