Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo jedan je od najljepših dana u životu naše župne zajednice. To je dan kada na osobit način svjedočimo svoju vjeru u Isusa Krista koji ostaje trajno prisutan među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu te ga javno ispovijedamo i slavimo kao Gospodina našega života.
Za tu proslavu pripremala se cijela župna zajednica: radnom akcijom, pripremanjem i kićenjem postaja, pripremanjem latica, i sl. U četvrtak, 4. lipnja 2026. godine, svečano misno slavlje u 10 sati predvodio je naš župnik vlč. Branko Koretić. Misno slavlje započelo je kađenjem iz nove kadionice, čime je na poseban način istaknuta svetost otajstva koje Crkva toga dana slavi. Miris tamjana, koji se uzdiže prema nebu, simbol je molitve vjernika koja se uzdiže pred lice Božje te znak časti i štovanja iskazanog Kristu prisutnom u Euharistiji.
Župnik je vjernike upoznao i s posebnom radošću za našu župnu zajednicu – nabavom novog procesijskog baldahina za potrebe naše župe i Tijelovske procesije. Tom je prigodom istaknuo kako je posljednji put baldahin u našoj župi nošen davne 1943. godine, nakon čega su ovakve crkvene svečanosti bile zabranjene, a kada su ponovno dozvoljene baldahin se više nije nosio. Povratak ove vrijedne tradicije i svečane tijelovske procesije predstavlja važan trenutak za našu župu i njezin liturgijski život, napose na putu priprave za proslavu 225. obljetnice župe.
Baldahin, ili „nebo“, ima duboku simboliku u liturgijskoj tradiciji Crkve. On štiti ono što je sveto te predstavlja znak kraljevskog dostojanstva i časti Isusa Krista koji je prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Istodobno podsjeća na Božju prisutnost i zaštitu tijekom životnog hoda njegova naroda, kao što je Gospodin štitio i vodio Izraelce tijekom njihova putovanja pustinjom, prebivajući među njima pod Šatorom sastanka. Baldahin stoga simbolizira da Bog i danas hodi sa svojim narodom, prati ga i štiti na njegovu putu prema vječnosti.
U propovijedi župnik je progovorio o dubokom značenju svetkovine Tijelova, koja na poseban način naglašava središnju istinu katoličke vjere – da je Isus Krist stvarno, istinski i trajno prisutan u posvećenom kruhu i vinu, u Presvetoj Euharistiji. Podsjetio je okupljene vjernike da Tijelovo nije samo spomen na Posljednju večeru, nego slavlje Kristove trajne prisutnosti među svojim narodom. Osvrćući se na riječi prvoga čitanja, istaknuo je kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih. Kao što je tijelu potreban kruh za život, tako je duši potrebna Božja riječ i euharistijski Kruh života koji nas hrani, jača i vodi na našem putu vjere.
Slavimo otajstvo vjere Isusa koje nam daje život. U današnjoj je svetkovini sadržan Božić. Bog se utjelovio. Svemogući Bog se ponizio da bude jedan od nas. Biti čovjek znači imati dostojanstvo jer čovjek nije poput drugih stvorenja – ima dušu. Po toj Utjelovljenoj Riječi, Isusu sve je stvoreno i mi smo željeni od Boga. Isus nas u prisutnosti Presvetog oltarskog sakramenta želi zagrliti i želi da mi zagrlimo njega. Daje nam ljubav, sebe i sve što nam je potrebno jer mi trebamo više, gladni smo Boga. Slika mane u pustinji kojom Bog hrani Izraelski narod govori o našoj gladi i potrebi nečeg višeg. Isus nam u svome Tijelu i Krvi daje to više, sve što nam je potrebno, da nam krijepi dušu, život, odnose, daje nam se u kruhu i vinu. Koliko god čovjek u svijetu imao uspjeha, zadovoljstva nosi u sebi glad za Bogom. Svijet, zavedenim zlom govori čovjeku da ga Bog ograničava. To je velika laž. Isus je ostao među nama u Presvetom Oltarskom sakramentu, kao svemogući Otac, koji me voli i želi mi pomoći, da ostanem u Euharistiji, da živim radostan i dobar život, i da prispijem Bogu koji me čeka. Sjedinjenje s Isusom je i sjedinjenje jedni s drugima, u tom sjedinjenju vjernik može živjeti dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Biti velikodušan, dostojanstven, dobronamjeran, brat i sestra bližnjemu. Uči nas o snazi, ljepoti i vrijednosti zajedništva: Trojstvo je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti-otac, majka i djeca. Trojstvo nas poziva na ljubav, a ljubav traži blizinu, pažnju, brižnost. Ne smijemo ostati zatvoreni prema Bogu i prema braći i sestrama. Isus nije ostao daleko, blizu nam je: čeka nas, tješi, hrabri, daje ljubav. U klanjanju i molitvi pred Presvetim u njegovoj blizini molimo da nam nikada ne oslabi ljubav, kazao je župnik.
Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana Tijelovska procesija ulicama naše župe. Ova je godina bila posebno značajna upravo zbog toga što se Presveto nosilo pod novim procesijskim baldahinom.
Posebnu ljepotu procesiji dala je skupina od šesnaest muškaraca naše župe koji su nosili baldahin. Oni su se dostojanstveno izmjenjivali na četiri postaje, odnosno kod četiri oltara koji su bili brižno uređeni i ukrašeni bijelim cvijećem kao simbolom čistoće, svetosti, uskrsne radost i Kristove pobjede.
U procesiji su sudjelovali i ovogodišnji prvopričesnici koji su, odjeveni u svoje svečane prvopričesničke haljine, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom posipali put ružinim laticama. Time su iskazali ljubav, poštovanje i radost kojom svi mi dočekujemo Krista koji prolazi među svojim narodom.
Četiri postaje Tijelovske procesije imaju također duboko značenje. One simbolički obuhvaćaju četiri strane svijeta, podsjećajući da je Kristovo spasenje namijenjeno svim narodima i svim ljudima. Na svakoj postaji naviještao se odlomak iz evanđelja, poslanice, pjevao psalam i upućivali su se zazivi predvođeni od čitača iz raznih skupina župne zajednice. Na svakom oltaru svećenik je uputio molitve i zazvao Božji blagoslov na našu župu, grad, obitelji, djecu, mlade, starije i sve ljude dobre volje, moleći Gospodina da oslobodi narod od svih zala, nepogoda, bolesti i nevremena.
U molitvi, pjesmi i zajedništvu vjernici su tijekom procesije javno posvjedočili svoju vjeru u Krista koji ostaje među nama pod prilikama kruha i vina. Ova svečanost još jednom nas je podsjetila da je Euharistija izvor i vrhunac kršćanskoga života te da smo pozvani nositi Kristovu ljubav, mir i nadu svima koje susrećemo.
Povratkom u crkvu i po završetku Tijelovske procesije vlč. Branko Koretić zahvalio je, prije svega dragom Bogu, na ovom divnom, suncem okupanom danu, svima koji su svojim trudom, služenjem i sudjelovanjem pridonijeli ljepoti i dostojanstvu proslave ove velike svetkovine. Istaknuo je kako zajedništvo, požrtvovnost i ljubav prema Crkvi koje su vjernici pokazali u pripravi i sudjelovanju na Tijelovu predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo žive vjere naše župne zajednice. Zahvalu je i pisanim putem uputio svim skupinama:
—
“Svetkovina Tijelova jedan je od najljepših dana u životu naše župne zajednice. Toga dana javno svjedočimo svoju vjeru u Krista koji ostaje među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zato želim od srca zahvaliti svima koji su pridonijeli da ovogodišnja tijelovska procesija bude dostojanstvena, molitvena i lijepo organizirana. Iako uvijek postoji prostor za rast i napredak, možemo biti zahvalni Bogu za zajedništvo koje smo pokazali i za sve dobro koje je učinjeno.
Zahvaljujem s. Jeleni za uređenje i kićenje naše crkve, kao i svim njezinim pomoćnicima koji su svojim trudom, marljivošću i osjećajem za lijepo pridonijeli dostojanstvu liturgijskog prostora. Veliko hvala svima koji su sudjelovali u izradi i postavljanju tijelovskih oltara. Za svaki je oltar trebalo uložiti mnogo truda: postaviti ga, ukrasiti cvijećem i zelenilom, pripremiti stol, oltarnik, svijeće i razglas. Hvala svim vrijednim rukama koje su sudjelovale u tom poslu i darovale svoje vrijeme za slavu Božju. Hvala svima koji su sudjelovali u radnim akcijama uređenja crkve, okoliša crkve, župnog dvorišta i cijele rute kojom je prolazila procesija. Vaš trud, vrijeme i spremnost na služenje omogućili su da put kojim je prolazio Gospodin bude dostojno pripremljen. Zahvaljujem svima koji su uređivali procesijski put: kosili travu, čistili staze i prilaze te uklanjali prepreke kako bi procesija mogla nesmetano prolaziti. Posebno hvala našim prvopričesnicima i svoj djeci koja su sudjelovala u procesiji prosipajući latice cvijeća pred Presvetim. Hvala roditeljima, župnim katehetama i svim odraslim osobama koje su ih pratile i pomagale im u njihovoj lijepoj i važnoj službi. Zahvaljujem volonterima koji su usmjeravali vjernike, pomagali starijim osobama i brinuli za sigurno kretanje djece tijekom procesije. Od srca hvala ministrantima i njihovoj voditeljici Luciji Kuleš, muževima – nosačima baldahina (njih 16, svaku postaju 4), križa i svijeća, čitačima kod pojedinih oltara iz Marijine legije, Poslanika, čitača i Caritasa, voditeljici zbora prof. Magdaleni Ferenčina i svim članovima zbora koji su svojim radosnim pjevanjem uzveličali slavlje. Posebno zahvaljujem gosp. Goranu Holubu koji je brinuo za razglas, te za sve druge pojedinosti koje često ostanu neprimijećene, a neophodne su za uspješnu organizaciju. Njegova spremnost na pomoć i služenje već je godinama dragocjena potpora našoj župnoj zajednici. Hvala mladima koji su pomagali u nošenju razglasa tijekom procesije. Najvažnije je da procesija nije bila samo lijep vanjski događaj, nego javno ispovijedanje naše vjere da je Krist stvarno prisutan među nama u Presvetoj Euharistiji.
Ničiji doprinos nije bio malen. Netko je nosio baldahin, netko slagao cvijeće, netko čistio stazu, netko pripremao oltare, a netko molio. Sve su to službe kojima smo pripremali put Gospodinu koji je prolazio našim mjestom. Želja nam je bila da se u našoj župi vidi ne samo lijepo uređena procesija, nego još više zajedništvo, ljubav i vjera ljudi okupljenih oko Krista prisutnog u Presvetom Sakramentu. Zato svima iskreno i od srca hvala! Bog neka nagradi svojom milošću svakoga od vas, obilno vas blagoslovi i udijeli vam ono što vam je najpotrebnije.
Vaš župnik Branko“
—
Neka nas Svetkovina Tijelova podsjeti da naša srca mogu postati svetohranište našeg Isusa Krista. On je u maloj bijeloj hostiji ostavio djelić sebe na zemlji, da bi nama bio izvor života i put u Nebo. U svijetu koji nudi toliko „prolazne“ hrane, samo nas Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu može nahraniti u punini i dati nam život vječni.
(Sastavila M. C., članica skupine liturgijskih čitača)
