Od 7. do 15. srpnja skupina župljana naše župe sudjelovala je na hodočašću i ljetovanju na otoku Korčuli. Putovanje je organizirao naš vodič Tihomir, koji je i ovoga puta sve pažljivo osmislio i pobrinuo se da svaki dan bude ispunjen bogatim sadržajima, ali i vremenom za odmor i druženje. Duhovni pratitelj putovanja bio je naš župnik vlč. Branko Koretić, koji je zajedničkim molitvama, svetim misama i svojim prisustvom dao ovom putovanju posebnu i onu najvažniju – duhovnu dimenziju. Program bio je osmišljen kao spoj molitve i duhovne obnove s upoznavanjem prirodnih ljepota, kulturne baštine i života otoka Korčule i Lastova. Stoga je ta skladna povezanost duhovnog sadržaja, zajedništva i odmora učinila ovo putovanje posebnim i nezaboravnim.
Na put smo krenuli u ranim jutarnjim satima 7. srpnja. Kao i svako naše hodočašće, započeli smo molitvom. Župnik je kratkim molitvenim nagovorom oraspoložio srca hodočasnika, preporučivši Gospodinu put, vozače i sve sudionike. Nakon ugodne vožnje do Splita imali smo dovoljno vremena za kratki predah i razgled dijela grada. Mnogi su prošetali Rivom, obišli Dioklecijanovu palaču, gradsku tržnicu ili popili jutarnju kavu prije ukrcaja na trajekt. Tijekom trosatne plovidbe već se osjećalo veselo raspoloženje, a pogled na more i otoke bio je lijep uvod u dane koji su bili pred nama.
Po dolasku u Velu Luku smjestili smo se u hotel Adria, okružen zelenilom i smješten tik uz more. Mirno okruženje, kristalno čisto more i pogled na brojne otočiće odmah su nam ushitili duše i osvojili nas. Nakon odmora od puta mnogi su prvo poželjeli zaplivati, dok su drugi istraživali okolicu hotela ili jednostavno uživali u hladu borova i zvuku zrikavaca. Ne može se ne spomenuti kako nam je u hotelu zaista bilo pruženo sve potrebno za ugodan boravak. Raznovrsni obroci zadovoljavali su različite ukuse, a posebno nas je oduševljavalo svježe voće koje je svakodnevno bilo na stolovima. Ljubazno i susretljivo osoblje uvijek je bilo spremno pomoći, a animacijski tim pobrinuo se za dodatnu zabavu i rekreaciju.
Već sljedećega dana započeli su organizirani izleti. Posjet gradu Korčuli bio je pravo putovanje kroz povijest. Uz zanimljivo i duhovito vodstvo upoznali smo posebnosti jednoga od najljepših dalmatinskih gradova. Doznali smo kako je njegov stari dio planski građen vodeći računa o vjetrovima, zaštiti od ljetnih vrućina, privatnosti stanovnika i svakodnevnom životu. Nakon zajedničkog razgleda svatko je imao vremena otkriti kutke koji su ga posebno privukli, prošetati kamenim ulicama ili zastati uz pogled na more. Iz Korčule smo nastavili prema Lumbardi, gdje su nas srdačni domaćini u obiteljskoj radionici Škatula dočekali domaćim kolačima, finim likerima i osvježavajućim sokom od mente. Put nas je potom vodio u Blato, gdje smo u obiteljskoj vinariji Dine upoznali vrijedne vinare i kušali njihova vina. Posebnu toplinu cijelom susretu dao je domaćin sa svojim malim sinom koji je izmamio osmijehe svih prisutnih.
Već ovog prvog dana bilo je jasno da će ovo putovanje biti posebno – pažljivo osmišljen program obogaćivale su male, jednostavne stvari satkane od susreta koji oplemenjuju život te iskrenih i radosnih osmijeha. Svaki je dan donosio nešto novo bilo za mlađe ili starije, bilo za djecu: ponešto za ljubitelje prirode, kulture, duhovnosti, mora i gastronomije. Sve je teklo mirno i opušteno i svatko je mogao pronaći nešto za sebe – bilo da je više volio prirodu, povijest, more, duhovne sadržaje ili jednostavno ugodno druženje. Posebno su nam ostale u sjećanju večeri provedene u hotelu. Nakon ispunjenih dana okupljali bismo se na terasi ili uz more. Razgovaralo se, prepričavali su se dojmovi, nije nedostajalo smijeha ni šale, a pjesma je nerijetko postajala najljepši završetak dana, ispunjavajući večeri toplinom i radosti do u noć. Upravo su ti jednostavni trenuci zajedništva, u kojima su se rađala nova prijateljstva i učvršćivala stara, mnogima postali jednako dragocjeni kao i svi izleti koje smo zajedno doživjeli.
Osobit dojam na sve ostavilo je hodočašće u Blato na blagdan blažene Marije Propetoga Isusa Petković, povodom 60. obljetnice njezine smrti-okosnica našeg putovanja. Iako je cijeli tjedan bio ispunjen bogatim sadržajima, upravo je ovaj dan dao posebno značenje svemu što smo zajedno proživjeli. Na putu prema Blatu naše Pavlina i Sabina približile su nam život i djelovanje Blaženice te nas pripremile za susret s mjestom iz kojega je potekla žena čija je vjera, hrabrost i ljubav prema bližnjima ostavila dubok trag u Crkvi. Prvo smo se zaustavili na Prižbi, u mirnoj uvali u kojoj se Marija Petković često povlačila u tišinu i molitvu i gdje je započela pisati prva Pravila, hrvatske družbe Kćeri Milosrđa. Spomen na te trenutke iz života Blaženice danas čuvaju križ i otvorena knjiga s njezinim citatom o milosrđu. U okruženju predivne prirode, koja svojom ljepotom budi strahopoštovanje, zajedno smo se pomolili i otpjevali pjesmu „Biseru iz maloga Blata“, a potom posjetili kuću za duhovne obnove sestara, djevojaka i njihovu kapelicu. Ovi trenutci su bili dobra uvertira, sabranosti i mira koja nas je lijepo uvela u središnje slavlje blagdana bl. Marije Propetog Isusa Petković. Dolaskom u Blato dočekala nas je s. Emila koja nam je govorila o životu blažene Marije Propetoga Isusa Petković – o njezinu djetinjstvu, mladenačkim idealima, odluci da se potpuno posveti Bogu, osnutku Družbe Kćeri Milosrđa i njezinu neumornom služenju najpotrebnijima. Slušajući njezino svjedočanstvo još smo jasnije razumjeli koliko je jedna jednostavna djevojka iz maloga mjesta, pouzdajući se u Boga, mogla učiniti za toliko ljudi diljem svijeta. Nakon razgleda svetišta uslijedio je bogat kulturno-vjerski program koji je ostavio snažan dojam na sve sudionike. Najprije smo uživali u tradicionalnoj izvedbi Blatskog tanca i viteške igre Kumpanjija, ponosa ovoga kraja i dijela njegove bogate kulturne baštine. Potom je kroz mjesto krenula svečana procesija, koja je u molitvi i pjesmi povezala brojne hodočasnike iz različitih krajeva Hrvatske i inozemstva. Bila je to prilika ne samo razgledati ljepotu Blata nego i osjetiti snagu zajedništva vjernika okupljenih oko svoje Blaženice.
Središnji trenutak dana bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. U svojoj propovijedi istaknuo je blaženu Mariju Propetoga Isusa Petković kao primjer duboke vjere, pouzdanja u Boga i nesebične ljubavi prema bližnjima, potaknuvši i nas da u svakodnevnom životu budemo svjedoci Kristove ljubavi djelima dobrote, služenja i milosrđa. Istaknuo je kako je sva ljepota života blažene Marije Propetoga Isusa izrasla iz njezina dubokog zajedništva s Kristom, koje je započelo u obitelji – prvoj školi vjere i ljubavi. Njezin primjer i danas poziva da svaki dom postane „mali Nazaret“, mjesto molitve, međusobnog poštovanja i ljubavi, gdje se u vjernosti svakodnevnim, malim djelima gradi put prema svetosti.
Iako smo zbog sudjelovanja na slavlju propustili večeru u hotelu, ni o tome nije trebalo brinuti. Naš vodič Tihomir je dosjetljivom ljubavlju pokazao pažnju te nas je po završetku programa počastio pizzom i pićem. Bila je to još jedna lijepa gesta koja je upotpunila dan ispunjen molitvom, radošću i zajedništvom. Na povratku prema Veloj Luci u autobusu su se prepričavali dojmovi, a mnogi su se složili u jednome – kako je hodočašće u Blato bilo najdublji dio cijeloga putovanja. Oni koji su na Korčulu krenuli možda, ponajprije zbog mora i odmora priznali su kako ih je upravo ovaj dan najviše dotaknuo. Bila je to i najljepša potvrda da je svrha našega putovanja bila ostvarena: vratili smo se obogaćeni ne samo uspomenama na prekrasne krajolike, nego prije svega primjerom života blažene Marije Propetoga Isusa Petković i iskustvom zajedničke molitve koje će mnogima ostati u srcu još dugo nakon povratka kući.
Nakon hodočašća nastavili smo upoznavati ljepote otoka. Jedno prijepodne bilo je posvećeno razgledu Vele Luke. Zbog velikog interesa podijelili smo se u dvije skupine kako bi svi mogli što bolje doživjeti mjesta koja smo posjećivali. S vidikovca i ostataka utvrde Hum pružao se prekrasan pogled na Velu Luku, okolne otoke i morsko prostranstvo koje nikoga nije ostavljalo ravnodušnim. Posjetili smo i grob nezaboravnoga Olivera Dragojevića, čije su pjesme mnogima spontano navirale u mislima, prošetali slikovitim mjestom te svratili u konobu Žabica gdje su nas domaćini dočekali pjesmom, osmijehom i toplom dobrodošlicom. Poseban dojam ostavila je i Vela špilja, jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta na Jadranu, koja svjedoči o životu na ovome prostoru još od prapovijesti.
Jedan dan donio je i trenutke koji su od nas tražili snagu i pribranost duha. Svjedočili smo požaru na Korčuli, a miris dima i tragovi pepela podsjetili su nas na veličinu prirodnih sila i čovjekovu ranjivost. Ipak, u tim trenucima nije prevladao strah, nego još snažnije zajedništvo, solidarnost i međusobna blizina. U svojim smo molitvama preporučili Bogu sve vatrogasce i stanovnike koji su se borili s vatrenom stihijom. Istoga smo predvečerja krenuli na panoramsku vožnju brodićem. Ploveći između otočića, uz miris mora, zalazak sunca i ugodno druženje uz suhe smokve i domaću travaricu, nakratko smo se udaljili od događaja na kopnu i još jednom se divili ljepoti Božjega stvorenja. Tijekom noći pala je kiša koja je znatno pomogla u gašenju požara, pa smo sljedećega jutra s posebnom zahvalnošću sudjelovali na nedjeljnoj svetoj misi u Veloj Luci. Bila je to lijepa prilika zahvaliti Bogu na njegovoj zaštiti i moliti za sve koji su tih dana nesebično pomagali drugima.
Poseban doživljaj bio je i izlet na Lastovo – jedan od naših najljepših dana. Nakon plovidbe trajektom autobusom smo obišli otok i upoznali njegovu netaknutu prirodu, zbog koje se Lastovo s pravom ubraja među najljepše hrvatske otoke. Zaustavili smo se u Skrivenoj Luci, gdje se s vidikovca pružao pogled na pučinu, okolne otoke i svjetionik Rt Struga. Oduševila nas je i Zaklopatica, slikovita uvala zaklonjena istoimenim otočićem, kao i mjesto Lastovo smješteno u unutrašnjosti otoka. U župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana naš župnik vlč. Branko Koretić predvodio je zajedničku molitvu i upoznao nas s bogatom poviješću ove crkve i župe. Takvi su trenuci bili posebno dragocjeni jer su svakom izletu davali duhovnu dubinu i podsjećali nas da naše putovanje nije bilo samo razgledavanje prirodnih i kulturnih znamenitosti, nego i prilika za zahvalnost Bogu na svemu što nam daruje. Nakon razgleda ostalo je vremena i za kupanje, kavu te uživanje u miru i tišini Lastova. Mnogi su upravo taj otok izdvojili kao jedno od najvećih prirodnih iznenađenja putovanja. Gdje god bismo pogledali, pratilo nas je zelenilo, čisto more i osjećaj da je priroda ovdje sačuvala svoju izvornu ljepotu. Po povratku s Lastova trajektom smo dugo promatrali zalazak sunca nad pučinom. Bili su to trenuci kada nije trebalo mnogo riječi. Dovoljno je bilo gledati more, slušati zahvaljivati Bogu na svemu što smo tih dana zajedno doživjeli.
Korčula nas je očarala svojom raznolikošću i posebnom ljepotom. Bistrina mora, miris borovih šuma i mediteranskog bilja, pjesma zrikavaca te nezaboravni pogledi na svakom koraku ostavili su trag koji ćemo dugo nositi u srcu. Na kraju ovoga hodočašća i ljetovanja sa sobom nismo samo ponijeli, maslinovo ulje, likere, delicije mnoštvo fotografija i lijepih uspomena, nego prije svega osjećaj zahvalnosti. Zahvalni smo što smo imali priliku zajedno proživjeti dane ispunjene molitvom, zajedništvom, radošću, ljepotom Božjega stvorenja i bogatim programom koji je svakome pružio nešto posebno i vrijedno.
Od srca zahvaljujemo našem vodiču Tihomiru, čija se predanost, iskustvo i ljubav prema ljudima i putovanjima osjete u svakom detalju. Osim dobre organizacije, njegova susretljivost, vedrina i pažnja prema svakome od nas učinile su ovo putovanje još ljepšim te nam omogućile da ga proživimo u miru, sigurnosti i radosti.
Posebnu i iskrenu zahvalnost upućujemo našem župniku vlč. Branku Koretiću, koji nam je darovao svoje vrijeme, blizinu i prisutnost kroz ovo putovanje. Kao pastir, svećenik i čovjek, pratio nas je duhovnim vodstvom, zajedničkim molitvama, svetim misama i riječima ohrabrenja, ali i jednostavnom ljudskom blizinom koja je obogatila svaki naš dan. Zahvaljujući njegovoj prisutnosti ovo nije bilo samo putovanje i odmor, nego istinsko hodočašće koje nas je duhovno ispunilo i još snažnije povezalo kao župnu zajednicu.
Hvala i našim vozačima Anti i Andriji na sigurnoj vožnji, kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se osjećamo dobrodošlo i ugodno. Hvala svakom sudioniku na svemu što je unio u ovo putovanje. Tih smo dana bili mala zajednica, koja je živjela od darovanosti, dobrote, zajedništva i malih gesta kojima smo jedni druge obogaćivali.
Vratili smo se svojim domovima odmorni, ispunjeni i obogaćeni novim prijateljstvima, prekrasnim uspomenama i zahvalnošću Bogu za sve primljene darove. Vratili smo se sa širokim osmjesima na licima i srcem ispunjenim zahvalnošću za sve doživljeno. Nije moguće u jednom trenutku pretočiti u riječi svu ljepotu, blizinu i milost ovoga hodočašća. Neka nas primjer blažene Marije Propetoga Isusa Petković i iskustvo zajedništva i ljepote koje smo zajedno živjeli prate i nadahnjuju u svakodnevnom životu. Ovo putovanje, odmor i hodočašće nas je duhovno obogatilo, još snažnije povezalo i vjerujem potaknulo da svojim darovima i prisutnošću još više doprinosimo životu naše župne zajednice.
J.R.
