U subotu, 1. kolovoza, u ranim jutarnjim satima mladi naše župe i vjernici, uz pratnju župnika Branka Koretića i sestre Jelene Krilić, krenuli su na 37. Mladifest u Međugorju, koji se ove godine održavao pod geslom „Ad fontem! Na izvor!“. Zahvaljujući dragomu Bogu i Njegovoj milosti, velikom trudu i ljubavi našega župnika Branka te župljanima koji tijekom cijele godine podupiru mlade naše župe, i ove smo godine sudjelovali na Mladifestu u Međugorju. Riječ je o događaju koji ne okuplja samo mlade, već i vjernike iz cijeloga svijeta, pružajući im priliku da kroz bogat i izvrsno osmišljen program, kroz molitvu, kateheze, svjedočanstva, hodočašća i liturgijska slavlja, pronađu smisao, prodube svoju vjeru i učvrste zajedništvo s Bogom i bližnjima.
Naš je put započeo molitvom i blagoslovom koji je uputio župnik. Mladi su bili vedri i nasmijani. Pjesme, smijeha i šale nije nedostajalo. Na putu nas je dočekala gužva u prometu, a zatim i na graničnom prijelazu pa smo putovali više nego inače. Trinaest sati putovanja zvuči naporno i dugo, ali zahvaljujući strpljivim vozačima te umirujućim i poticajnim župnikovim riječima i putnici su ostali strpljivi. Bila je to još jedna prilika da porazgovaramo s nekim, podijelimo sendvič ili vodu, otpjevamo pjesmu, odigramo društvenu igru, ali i da se učimo strpljenju. Jer „strpljivost je vrlina i krepost u kojoj čovjek može podnositi nevjerojatne teškoće i unatoč tome ostati zdrav i normalan“. Upravo su te sitnice gradile naše zajedništvo i pomogle nam u rješavanju svih izazova i poteškoća na putu. U Međugorju nas je dočekala draga obitelj Miličević, kod koje smo bili smješteni. Kratko smo se smjestili u sobe i večerali, a zatim smo otišli na svetu misu, na kojoj je bio otvoren Mladifest 2026.
Mladifest možemo zvati duhovnom obnovom koja okuplja tisuće mladih iz cijeloga svijeta. Ova je započela porukom pape Lava XIV., koju je mladima prenio apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, nadbiskup Aldo Cavalli. Između ostaloga, Papa je poručio mladima da traže istinu koja ih oslobađa, da ponovno otkriju ljepotu osobnoga susreta s Gospodinom te da se vrate na Izvor novoga života – Kristu. Zatim je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, predslavio misno slavlje, osvrnuvši se na geslo Mladifesta i poručivši mladima da se vrate na Izvor jer vratiti se Izvoru znači vratiti se Kristu, „jer jedino On može utažiti najdublju žeđ našega srca“. Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim.
Dana 2. kolovoza slavila se Gospa od Anđela ili Porcijunkula. Na Brdu ukazanja u 6 sati ujutro molila se Gospina krunica. Zajedno smo sudjelovali u molitvi, svatko sa svojim nakanama, ali nošeni istom vjerom i nadom. Uslijedio je odmor i priprema za poslijepodnevni program: kateheza fra Alojzija Slavka Anđelića, koji je govorio o svetom Franji i njegovoj ljubavi prema Djevici Mariji. Pozvao je i sve prisutne da prigrle Mariju za majku i hrabro krenu naprijed, da se ne boje ni redovništva ni osnivanja obitelji.
Međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić predstavio je Put svetoga Franje, koji se nalazi nasuprot Otajstvu svjetla na stazi, te potaknuo mlade da prošeću tom stazom koja im može pomoći u duhovnom rastu. Pozvao je mlade na oprost po uzoru na svetoga Franju, koji je bio prijatelj mira. Svaki dan postavljao je pred mlade male izazove-poticaje kao pomoć za rast u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Molili smo tri Zdravo Marije za mir u svijetu, vježbali dva sata bez mobitela i društvenih mreža, izdvojili vrijeme za čitanje Božje riječi, molili za župnike, svećenike, duhovnike. Slušali smo prvo svjedočanstvo vojnoga kapelana u Kršćanskoj službi spašavanja, oca Jurija Holotiuka. Njega je Gospa u Međugorju pozvala na obraćenje koje ga je dovelo do svećeničkog poziva. Nakon svjedočanstva molila se krunica, a predmolili su je mladi na više jezika. Svečano misno slavlje je predslavio fra Zvonimir Pavičić, uz koncelebraciju fra Alojzija Slavka Anđelića i fra Josipa Stanića, nakon kojega su uslijedili procesija s Gospinim kipom i klanjanje pred Presvetim.
Vrlo brzo uklopili smo se u ovaj svakodnevni duhovni ritam i prilagodili programu, koji je obuhvaćao jutarnju molitvu, katehezu, pjesme i svjedočanstva, vrijeme za odmor i osobnu molitvu, krunicu, svetu misu te večernju pobožnost. Osobito poticajne bile su kateheze. Fra Ante Vučković, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, govorio je o svetom Franji i o tome koliko je njemu značila Božja riječ. O Božjoj Riječi i kako ju živimo jednostavno je govorio mladima: „Ona se može vidjeti na našim rukama – u onome što činimo i komu pomažemo. Može se vidjeti na našim nogama – u tome prema komu idemo, a od koga bježimo. Može se vidjeti u našem pogledu – okrećemo li glavu od ranjenoga ili u njemu prepoznajemo čovjeka. Može se vidjeti u našem načinu govora, korištenju vremena, odnosu prema novcu, sposobnosti slušanja i spremnosti da napravimo prvi korak kad se neki odnos slomi.“ Petog dana katehezu je održao fra Bojan Rizvan. Govorio je o svetom Franji i na kraju izrekao nekoliko misli koje su ostavile traga: „Ljubav se uvijek mjeri spremnošću na trpljenje. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman trpjeti za njega. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman život svoj dati za njega. I to je Franjo znao.“
Dobro pripremljena svjedočanstva, jednostavna i iskrena ostavljala su snažan dojam na prisutne. Talijanska redovnica Michaela Siciliani iz Rima napustila je karabinjere kako bi se posvetila Gospodinu i ušla u red Misionarki Božjeg Otkrivenja. O svom životnom putu govorila je Misionarka ljubavi, odnosno sestra reda sv. Majke Terezije, s. Mariana Kovačić iz Kotor Varoša, u Bosni. S divljenjem i poštovanjem slušali smo gospođu Draženku Čuturu, majku mladića Stipe Čuture, kojega je Gospodin pozvao k sebi u dobi od 22 godine. Sva svjedočanstva su bila duboko poticajna i ohrabrujuća. U povodu jubileja franjevačkog reda i 800. obljetnice smrti sv. Franje predstavili su se predstavnici Frame Hercegovina, u ime kojih su govorili fra Ivan Hrkać i Iva Šarac, a u ime OFS-a Hercegovina govorila je Ivana Alpeza. Svjedočanstva je izreklo i nekoliko članova zajednice Cenacolo, koji su nakon misnog slavlja imali i zanimljivu predstavu.
Posjet Dubrovniku
Kao posebno iznenađenje i dragocjen dar ovogodišnjega hodočašća, u uspomenama s 37. Mladifest ostat će nam u sjećanju posjet Dubrovniku. Zahvaljujući našem župniku, imali smo priliku doživjeti dan ispunjen ljepotom Božjega stvaranja, predivnom prirodom, bogatom kulturnom baštinom i radošću zajedništva. Šetnja Gradom, posjet katedrali, crkvi sv. Vlaha, franjevačkom samostanu i znamenitoj ljekarni, vožnja brodom, obilazak grada Stona te kupanje u zrcalno plavom moru na prekrasnoj plaži Prapratno bili su i ostat će nam nezaboravno iskustvo. Sve smo to doživjeli u samo jednom danu. Ovo je ujedno bila prilika da naši bogoslovi Freddy i Louis upoznaju i dožive ljepote naše Domovine, ali i da još dublje upoznaju zajednicu u kojoj su tako lijepo prihvaćeni. Dan ispunjen mnogim dojmovima ostat će nam trajno u lijepom sjećanju.
Teško je riječima i na papir prenijeti i dočarati sve bogatstvo programa: homilije, molitvene i duhovne poticaje, pobožnosti, ljepotu i sklad liturgijskih slavlja. Sve nas je to oblikovalo, ostavljajući trag u našim srcima. Stoga preporučujemo da posjetite stranicu „Predavanja, testimonies i svjedočanstva – Mladifest 2026.”, na kojoj se nalazi većina sadržaja s ovog susreta. Vjerujemo da oni mogu biti dragocjena pomoć u rastu vjere, produbljivanju odnosa s Bogom, nadahnuće i poticaj na putu duhovnog sazrijevanja. U Međugorju je tih dana bilo više od 700 svećenika koji su pratili desetke tisuća mladih pristiglih iz više od 73 zemlje, kao i mnogo biskupa, redovnika i redovnica.
Budući da je geslo ovogodišnjeg Mladifesta bilo „Ad fontem! Na izvor!“, sudionike se posebno poticalo na čitanje Svetoga pisma. Stoga je ispred crkve svetoga Jakova bio postavljen Zdenac Božje riječi, rad akademskog kipara Tonija Kozarića. Mladi su imali priliku sa sobom ponijeti biblijske citate koji su im služili kao poticaj, suvenir i uspomena na festival.
Zahvala župniku Branku i sestri Jeleni
Posljednji dan sudjelovanja na Mladifestu, za objed nam je draga obitelj Miličević, kao i svake godine, pripremila tortu. Mladi su iskoristili tu priliku pa su prigodnim znakom pažnje i kroz nekoliko riječi zahvalili župniku Branku i sestri Jeleni na još jednom lijepom hodočašću, na brizi i razumijevanju. Uputili su mu ove riječi:
Dragi župniče,
S malim znakom pažnje i nekoliko riječi željeli bismo vam od srca zahvaliti za sve što činite za nas mlade. Ponekad je teško pronaći prave riječi koje mogu izreći zahvalnost koju osjećamo.
Ovih dana često čujemo riječi “Ad fontem”, “na izvor”. Svijet u kojem živimo nam nudi razne prividne izvore, ali naša srca često osjećaju žeđ. Svojim riječima i djelima Vi se trudite gasiti tu žeđ i vratiti nas na pravi izvor, izvor života, a to je Krist.
Hvala vam što ste uvijek tu za nas. Što nas saslušate kada nam je teško, razumijete kada pogriješimo, što nas nikada ne gledate s osudom, nego nas uvijek pokušate ohrabriti i pomoći nam. Hvala Vam što ljubavlju grlite naše propuste, pokoje mane i rane i upućujete nas na jedini pravi Izvor koji nas može očistiti i rasvijetliti naše putove.
Hvala vam za ovo putovanje i za sve vrijeme koje ste izdvojili za nas. To nisu bila samo putovanja, nego trenutci koje ćemo pamtiti cijeli život. Ti su trenuci jačali naše zajedništvo i hrabrili nas na putu spoznavanja istine i ljubavi koje nas vode prema slobodi.
Zahvalni smo dragom Bogu na Vama: na Vašem dobrom srcu koje osluškuje potrebe mladih, na Vašem trudu da razumijete svakoga od nas, na Vašem angažmanu u našoj župi, na osmijehu i forama kojima i nas nasmijete i na vremenu koje imate za svakoga od nas.
Hvala Vam za razumijevanje. Znamo da s nama nije uvijek lako.
Hvala vam što nas učite da budemo bolji ljudi, što vjeru ne pokazujete samo riječima, nego i djelima. Puno nam znači što znamo da se uvijek možemo obratiti Vama bez obzira na sve. Lijepo je što postojite!
Hvala Vam!
Završetak Mladifesta na Križevcu
Šesti dan Mladifesta, 6. kolovoza, ujedno je bio i posljednji dan Mladifesta, koji je zaključen svetom misom na Križevcu. Većina nas uputila se u 2:30 prema brdu Križevac. U ozračju molitve, tišine i sabranosti koračali smo zajedno, pazeći jedni na druge i međusobno se podržavajući. Moliti krunicu u osvit dana, promatrajući rađanje novoga dana i izlazak sunca, u zajedništvu hodočasnika iz cijeloga svijeta koji na različitim jezicima uzdižu istu molitvu, iskustvo je koje nadilazi riječi. Takve trenutke potrebno je osobno doživjeti. Svetu misu predslavio je fra Zvonimir Pavičić i poručio mladima: „U Međugorju smo proteklih nekoliko dana uživali u Isusovoj blizini. U molitvi, u pjesmi, u euharistiji, u klanjanju. Ponesimo to sa sobom. Neka sve ono što smo ovdje primili ostane s nama i u nama, da tako možemo i mi preobražavati ovaj svijet. Da sve ljude dovedemo Isusu!“
U zahvalnosti Bogu, našem župniku i svima koji su nam omogućili ovo posebno milosno iskustvo, molimo i vjerujemo da će se u našem životu obistiniti riječi fra Zvonimira te da ćemo biti svjetlo Božje Riječi u mjestu i zajednici u kojoj živimo.
