Na hodočašće u Fatimu, mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije 1917. godine, krenuli smo iz Župe sv. Petra apostola Ivanić-Grad u ponedjeljak 16. listopada 2023. u ranim jutarnjim satima.
Fatima je jedno od najposjećenijih svetišta u Europi, ali i u svijetu, godišnje ga posjećuju milijuni hodočasnika. Vozili smo se autobusom do aerodroma u Veneciji odakle smo avionom letjeli do Lisabona, gdje nas je čekao autobus i prevezao do Fatime. Prvi dan upoznali smo se sa svetištem. Obišli smo mjesto ukazanja na kojem je podignuta Kapelica Marijina ukazanja, iznad koje je smještena bazilika Gospe od Ružarija, impresivna građevina nad kojom se uzdiže visok zvonik s kristalnim križem na postolju od veličanstvene krune. U njoj se nalazi i posljednje počivalište vidioca bl. Francisca, bl. Jacinte i Lucie. Svetu misu slavio je naš župnik vlč. Brankom Koretić koji nas je uveo u ovo milosno i darovano vrijeme i mjesto. Nakon večere, sudjelovali smo na procesiji sa svijećama. Odmah po dolasku osjetili smo uzvišeni mir, spokoj i ljepotu ovog svetog mjesta.
Drugi dan imali smo svetu misu u kapeli Anđela Mira (Anđeo Mira ukazao se djeci 1916. godine kako bi pripravio srca triju malenih vidjelaca za Gospina ukazanja 1917. godine.) Nakon svete mise razgledavali smo baziliku Svetoga Trojstva, preko puta glavnog svetišta, koja je naknadno sagrađena 1973. godine radi velikog broja hodočasnika. Kamen temeljac za ovu baziliku je dao papa Ivan Pavao II., a riječ je o dijelu groba sv. Petra koji se nalazi u istoimenoj bazilici u Rimu. Posjetili smo i prekrasnu izložbu posvećenu Gospinoj krunici. Nakon ručka i odmora pogledali smo zajedno film Fatima koji nas je sve jako dojmio i ostavio u promišljanju kako bismo i mi odrasli trebali biti ponizni i jednostavni kao što su to bila djeca – vidioci.
Imali smo priliku za svetu ispovijed i duhovni razgovor s našim župnikom koji nas je sve dane poticao na promišljanje o našim životima, na potrebu za obraćenjem, pokajanjem i pokorom te ustrajnom molitvom za obraćenje svih grešnika na što nas i naša Majka poziva svojom porukom prilikom prvoga ukazanja 13. svibnja 1917. godine.
Na zajedničkoj večernjoj krunici i procesiji u svetištu, iskoristili smo dobivenu milost da molimo pet zrnaca otajstva na hrvatskom jeziku. Naša nas Majka u svojoj trećoj poruci 13. srpnja 1917. godine poziva na svakodnevnu molitvu krunice.
Treće „fatimsko jutro“ nakon svete mise prijepodne smo proveli slobodno za osobne potrebe i pobožnosti, kupnju suvenira, šetnju kako je tko osobno želio. U popodnevnim satima zaputili smo se u obilazak malog ribarskog gradića Nazarea na obali Atlantika koji ima impresivne plaže s bijelim pijeskom i kristalno čistim vodama pogodnim za surfanje. U njemu je jedno od najstarijih svetišta Portugala, prekrasna barokna crkva uz koju se nalazi kraljevska palača u kojoj su boravili portugalski monasi i bila je bolnica. Putem prema Nazareu kratko smo se zaustavili i u mjestima Batalha i Alcobaça. U Batalhi smo vidjeli čuveni dominikanski samostan Djevice Marije u gotičkom stilu. U Alcobaçu smo posjetili samostan i crkvu Santa Maria de Alcobaça koji je pod zaštitom UNESCO-a. To je i najveća crkva u Portugalu.
Nakon svete mise, vrijeme do ručka smo proveli u osobnim pobožnostima i potrebama. Po završetku ručka uputili smo se na križni put koji je sagrađen od veličanstvenih kamenih postaja te smješten između stabala maslina i hrasta što stvara dodatni ugođaj. Bilo je jako milosno i dojmljivo. Župnik nas je proveo kroz križni put pjesmom i tekstom na koji nitko nije mogao ostati ravnodušan i koji je duboko zahvatio svako prisutno srce.
Nakon križnog puta obišli smo selo Aljustrel u kojem smo razgledavali rodne kuće vidjelica bl. Jacinte, bl. Franje i Lucije koje su zadržale svoju autentičnost i jednostavnost.
Na jutarnjoj svetoj misi u kapeli Marijina ukazanja, naš nam je župnik vlč. Branko podario posebnu milost posvećenja i predaje naše domovine, našega grada, naših obitelji i svih nas pod zaštitu, ljubav i zagovor Bezgrješnog Srca Marijina. Tu je Isusovu želju za posvetom i ustanovljenjem pobožnosti Marijinu Prečistom srcu Gospa prenijela vidiocima prilikom svog drugog ukazanja 13. lipnja 1917. godine.
Oprostili smo se sa svetištem prepunih srdaca, zahvalni što smo mogli boraviti na ovom uzvišenom mjestu. U svojim nadahnutim propovijedima naš nas je župnik uvijek iznova poticao da se predamo u zagovor naše majke Blažene Djevice Marije, koja nas uvijek vodi svome Sinu, pomaže da očistimo srca od gorčine, osude, tuge, da uvijek slušamo i slijedimo Njenog Sina. Poziva nas da nasljedujemo i prihvatimo Njezine kreposti. Potiče nas da otvorimo srca Božjoj ljubavi s punim povjerenjem, da bez puno mudrovanja shvatimo veliko Božje milosrđe i pravednost prema svakom čovjeku, da ostavimo ovozemaljsku logiku koja nas može odvesti u pogrešnom smjeru, i da se prepustimo Božjoj logici i milosti, tom nezasluženom Božjem daru. Potiče nas da svakodnevno promišljamo o vlastitim slabostima i nedostacima da nas one ne bi sputavale u duhovnom rastu, vodile u duhovnu zaslijepljenost i oholost, da ne mislimo da smo svetiji i bolji od drugih čija srca ne poznajemo. Da budemo uvijek, u svakom trenutku života, svjesni Božje ljubavi i zagledani u Božja obećanja – sve to donosi potreban mir, radost, ljepotu i svrhovitost življenja u ovom svijetu.
Odmah nakon doručka krenuli smo prema Lisabonu – razgledavali smo Lisabon, katedralu i Crkvu svetog Ante Padovanskog koja je sagrađena na mjestu gdje je rođen sveti Ante. Nastavili smo prema zračnoj luci i Veneciji te se sretno vratili svojim obiteljima u Ivanić-Gradu.
Putovanje je bilo radosno i milosno uz molitvu krunice i razmišljanje o svemu što smo proživjeli i što nosimo sa sobom s ovog prekrasnog hodočašća. Stoga svaki dionik ovoga hodočašća ispunjenim srcem može samo iskreno reći Bogu hvala, hvala župniku vlč. Branku Koretiću i svima koji su zaslužni za pruženu nam priliku milosnog i blagoslovljenog hodočašća.
Pripremila Nataša Ćurić, župljanka župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada
