U nedjelju, 29. rujna 2024.godine u našoj župi sv. Petra apostola održan je treći dan pripreme za predstojeću proslavu 220 godina osnutka Župe.
Na početku misnog slavlja župnik Branko Koretić pozdravio je predslavitelja misnog slavlja velečasnog Hrvoja Zovka. Župnik je istaknuo djelovanje velečasnog Hrvoja Zovka u njegovoj župi u Kravarskom, kao i njegovo izvrsno poznavanje liturgije.
Velečasni Zovko u svojoj homiliji postavlja problem ljubomore kao iskrivljenog pogleda prema drugome i prema službi. Većina problema započinje uspoređivanjem s drugima koji su uvijek u nečemu bolji od nas samih. „To je zvijer koju je teško nahraniti“, kaže velečasni Zovko. Uspoređivanje oduzima radost te se tako u ime neke hipoteze odričemo jedine realnosti – svoje obitelji. Svatko je od nas neusporediv i stvoren na sliku Božju.
Osvrćući se na današnje evanđelje, predslavitelj navodi pogubnost magarećeg mlinskog kamena. Neobično je što evanđelje navodi odsijecanje pojedinih dijelova tijela. Predslavitelj ih tumači kao simbole. Tako su ruke simbol našeg djela i vrlo je važno idu li djela protiv mene i drugih.
Noge su simbol naših puteva, našeg hoda i naših navika.
Oči su simbol pogleda: kako gledam na sebe i druge. Gledam li s ljubavlju ili su mi važni moji ciljevi?
Postoje i dobre stvari koje mogu ići protiv nas: dobar posao, novac. Ima li smisao taj posao i dobra zarada ukoliko ide protiv moje obitelji? Svatko ima svoju službu i poslanje, bilo da je riječ o braku ili svećeništvu i tome treba posvetiti svoje vrijeme.
Nakon misnog slavlja uslijedila je kateheza na temu Sakrament ženidbe i svetost braka. Nastavno na završetak homilije, velečasni Hrvoje Zovko navodi cilj kršćanskog života. Svatko je dužan pronaći svoje mjesto u Crkvi: u braku ili svećeništvu.
Brak je nešto što je postojalo od početka, a što je Isus postavio na razinu sakramenta. Sakrament ženidbe mladenci dijele jedno drugome. O sakramentu ženidbe govori se i u Svetom pismu: o tome govori biblijski prikaz svadbe u Kani Galilejskoj. U Poslanici Efežanima Pavao potiče na hod u ljubavi i podložnost jednih drugima. Pritom Pavao naglašava podložnost žene i muževu ljubav. To je otajstvo slika Krista i Crkve. Tako i sakramentom ženidbe muž i žena postaju slika Isusa i Crkve. Krist je ljubio Crkvu žrtvom na križu. Tako i muž mora biti spreman dati svoj život za svoju ženu.
Kad Isus govori o ljubavi, ne govori o emocijama. Ljubav se ne osjeća, nego se čini. Ljubav je odluka i žrtva. Velečasni Zovko naglašava kako u trenucima zahlađivanja odnosa treba osobito ljubiti. Objašnjavajući uvjete za ženidbu, velečasni Zovko navodi tri uvjeta:
- Fizička privlačnost
- Karakterna privlačnost
- Spremnost davanja vlastitog života za tu osobu s naglaskom da to treba činiti svakog dana.
Kad mladenci stavljaju svoju ruku na križ, oni u tom trenutku stavljaju svoju ruku u Božju ruku jer ništa nismo spremni učiniti svojom ljubavlju, nego Božjom .
Važno je tumačenje plurala u bračnom zajedništvu pri čemu se ne postavlja sebično pitanje: što je dobro za mene, nego što je dobro za nas. Pritom se misli na troje: muž, žena i Bog. U braku su supružnici na prvom mjestu, a tek onda djeca jer međusobna ljubav supružnika potiče da njihova djeca odrastaju u ljubavi.
Ljudska je ljubav parcijalna. Često želimo rezati ono što nam kod druge osobe ne odgovara. Božja ljubav nije parcijalna, ona je cjelovita. Božju ljubav ne zaslužujemo, jer Bog ljubi do kraja i onda kad griješimo.
Pripremila: Mirjana Banković-Malečić
