U župi Svetog Petra apostola u Ivanić-Gradu, 24. rujna 2024. godine, održan je susret generacija ministranata koji su kroz godine služili u ovoj župi. Susret je organizirao župnik vlč. Branko Koretić, s ciljem ponovnog povezivanja i okupljanja ministranata koji su djelovali u župi. Povodom 220. obljetnice osnivanja župe, ovaj susret omogućio je prisjećanje na doprinos ove male, ali snažne zajednice koja je isprepletena s vjerskim i društvenim životom župe vi Grada.
Na susretu su se okupili ministranti iz različitih razdoblja povijesti župe, od 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je župnik bio Pavao Pašićek, preko mons. Josipa Ćorića, pa sve do danas pod vodstvom vlč. Koretića. Ovaj susret nije bio samo prilika za prisjećanje na prošlost, već i za ponovno povezivanje generacija i pokazivanje kako je služba ministriranja oblikovala mnoge živote, te kako se kroz nju izgradilo zajedništvo i posvećenost crkvenom životu.
Jedna od najzanimljivijih priča potječe iz vremena župnika Pavla Pašićeka. Stariji ministranti prisjetili su se vremena kada su pomagali u crkvenim obredima, često bez posebne pripreme. “Nije bilo formalne obuke za ministrante, pa smo se oslanjali na starije i podršku župnika”, ispričao je jedan stariji sudionik. Ministranti su tada nosili križ i pomagali na sahranama, jer tada još nije bilo današnjih profesionalnih pogrebnih službi. Ipak, posebno se istaknulo služenje tijekom nedjeljne mise: “Nakon mise bi nam svećenik dao novčić, što nam je tada bila velika nagrada i radost”, prisjetio se s osmijehom.
Prisjetili su se i kako je crkva izgledala u tim godinama. Bilo je to vrijeme prije i tijekom Drugog vatikanskog koncila, pa su liturgijski obredi bili drukčije organizirani, s fizičkim pregradama unutar crkve. “Pomoć u crkvi smatrala se posebnom čašću, a ministriranje je oblikovalo naš karakter i naš odnos prema vjeri i zajednici,” naglasio je jedan od sudionika.
S godinama, zajednica je rasla, pa su se i u organizacijskom smislu ministranti unaprjeđivali, uvježbavali te prilagođavali način na koji su obavljali svoje dužnosti, a time su posebno doprinijeli i voditelji ministranata koji su najčešće bili stariji i iskusniji ministranti, koji su se uvijek vodili za krilaticom da su “prvi među jednakima – jedni od njih“.
Za vrijeme mons. Josipa Ćorića, u vrijeme Domovinskog rata, u službu su se počele uključivati i prve generacije ženskih ministranata. Bilo je to novo i prilagodili smo se, a njihova uključenost ubrzo je postala sastavni dio crkvenog života. Te prve ministrantice otvorile su vrata budućim generacijama, pokazujući da nema razlike u posvećenosti između dječaka i djevojčica. “U početku je bilo čudno vidjeti djevojke na oltaru, ali ubrzo smo shvatili da su one jednako sposobne kao i mi,” prisjetio se jedan od starijih ministranata.
Ministrantska služba djevojčica postala je od tada važan dio života župe. Tijekom susreta prisjetili su se kako su se djevojke aktivno uključivale u sve obrede, te nakon kraće pauze, od kraja 90-ih godina prošlog stoljeće djevojčice su kontinuirano služile zajedno s dječacima, čuvajući dugu tradiciju ministriranja u Ivanić-Gradu.
Veliki tjedan za ministrante je vrhunac liturgijske godine. Od Cvjetnice do Uskrsa, ministranti su ključni sudionici u obredima, uključujući Misu večere Gospodnje, obrede Velikog petka te Vazmeno bdijenje na Veliku subotu. Jedan sudionik prisjetio se svog prvog sudjelovanja u Vazmenom bdijenju: “Bio sam nervozan jer su svi gledali u nas, a morali smo svaki korak izvesti savršeno. No, bilo je to posebno iskustvo jer je Veliki tjedan za nas bio prilika da pokažemo koliko smo ozbiljni u svojoj službi.”
Kod vlč. Branka Koretića, uz redovitu pripremu, uveden je i poseban obred uvođenja ministranata u službu. Djeca su prolazila kroz razdoblje edukacije o liturgijskim pravilima, praktičnim zadacima te duhovnom značenju ministrantske službe. Nakon što bi savladali osnovne zadatke poput posluživanja na oltaru, dolazilo bi vrijeme za svečano uvođenje. Obred uvođenja uključuje je blagoslov ministrantskih haljina, koje bi djeca obukla prvi put na svetoj misi. Taj trenutak za mnoge je predstavljao formalni početak njihove službe.
Ministranti su tijekom godina sudjelovali ne samo u liturgijskim obredima, već i u drugim aktivnostima: “Nakon misa, često smo igrali nogomet i družili se, što nas je dodatno povezivalo”, rekao je jedan od bivših ministranata, naglasivši da crkvene aktivnosti nisu bile samo dužnost, već i prilika za izgradnju prijateljstava.
Mnogi od starijih ministranata naglasili su koliko im je služba ministriranja bila važna u formativnim godinama. Kroz tu službu naučili su lekcije o disciplini, odgovornosti, vjeri i zajedničkom radu – vrijednosti koje su ih pratile kroz život. S ponosom su istaknuli kako su i njihova djeca danas aktivna u župi te ministriraju, čime se tradicija obiteljskog ministriranja prenosi s generacije na generaciju.
Susret generacija ministranata u župi Svetog Petra apostola bio je više od prilike za prisjećanje – bio je događaj koji je pokazao važnost i kontinuitet u službi ministriranja.
Vjerujemo daje ovakav susret generacija ministranata tek početak, te se nadamo da će ovakvi susreti postati tradicija te biti u službi da potaknu i mlade, ali i one starije da se aktivno uključe u život župe.
