Kraj kolovoza i početak rujna rezervirani su za jedno od najvažnijih vjerskih događanja u Hrvatskoj – hodočašće u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Ove godine, vjernici naše župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada pridružili su se proslavi na svetu subotu, 31. kolovoza 2024., predvođeni našim župnikom, vlč. Brankom Koretićem. Središnju svetu misu toga dana predvodio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.
Naše hodočašće bilo je dio veće proslave koja se odvija svake godine krajem kolovoza i početkom rujna, s vrhuncem na prvu nedjelju u rujnu. Tada se u Ludbregu okuplja desetke tisuća vjernika na središnjem euharistijskom slavlju.
Ludbreg, prema legendi i švicarskom povjesničaru umjetnosti dr. Erasmusu Weddigenu nazivan je centrom svijeta. Gledajući rijeke vjernika hodočasnika kako hrle u svetište Predragocjene Krvi Kristove ne možemo ne zamijetiti divnu poveznicu: Ludbreg: centar svijeta-Ludbreg sa svetištem Predragocjene Krvi Kristove – je euharistijsko svetište, a euharistija je za vjernike izvor, centar, vrhunac i cilj života. (Usp. Lumen Gentium 11)
O značaju svetišta možete pročitati u nastavku teksta kojeg smo preuzeli iz Župnog listića.
Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu u Varaždinskog biskupiji jedino je euharistijsko svetište u Hrvatskoj, a ujedno je jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi. Vjernici ovamo dolaze u velikom broju već šest stoljeća. U ludbreško proštenište hodočasti se tijekom čitave godine, a velika proštenja u čast Svete Krvi Isusove održavaju se četiri dana uoči prve nedjelje mjeseca rujna, kada se okupi i do 80.000 hodočasnika.
POVIJEST Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.
ZAVJET HRVATSKOG SABORA Uz svima intrigantna i običnom čovjeku ponekad teško razumljiv misterij ozdravljenja bolesnih koji su u nevolji tražili Božju pomoć, Ludbreško proštenište jedinstveno je i u javnosti poznato po zavjetu Hrvatskog Sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj. Zavjet je učinjen 15.12.1739. godine u vrijeme dok je u Moslavini oko Volodera punih 7 mjeseci harala strašna epidemija kuge. Iz nepoznatih razloga taj zavjet nije ispunjen i vrlo brzo pao je u zaborav. Na neispunjeni zavjet Hrvatskog sabora javnost je prvi puta 200 godina kasnije podsjetio prečasni Juraj Lahner. Kako se to dogodilo u vrijeme priprave za proslavu hrvatske svete godine povodom 1300 godina kršćanstva u Hrvata, prihvaćena je inicijativa da se zavjet, gradnja kapelice Presvete Krvi Isusove u Ludbregu što prije izvrši. U proljeće 1940. hrvatski metropolit nadbiskup zagrebački dr Alojzije Stepinac objavio je poziv hrvatskom narodu da se tijekom Svete Godine izvrši zavjet Hrvatskog sabora. Potom je poslao okružnicu koja se čitala u svim crkvama i objavila cijelom hrvatskom narodu. Iako je uskoro ratni vihor 2 svjetskog rata zahvatio i Hrvatsku, nadbiskup Alojzije Stepinac je i u tim teškim trenucima podsjetio na taj davni zavjet, te se osobno u ime nadbiskupije 29. listopada na blagdan Krista Kralja 1944. godine i sam zavjetovao da se ispuni dani zavjet. 4. rujna 1994. kardinal Franjo Kuharić je pred gotovo 100.000 okupljenih vjernika blagoslovio novu kapelu. Točno 50 godina poslije zavjeta zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. U jesen počinje gradnja 12 preostalih postaja križnoga puta. Njih u proljeće 1995 u tehnici mozaika oslikava akademski slikar Goran Petrač. On je do Svete Nedjelje 1996. završio oslikavanje mozaika na zabatu Zavjetne kapele čime je napokon i u građevinskom smislu ispunjen zavjet Sabora iz 1739. Godine.
