Vjernici župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu imali su priliku hodočastiti u Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru u svibnju 2025. godine. Hodočašće je organizirao gospodin Tihomir Golub u suradnji i dogovoru sa župnikom vlč. Brankom Koretićem, koji je ujedno bio duhovi voditelj i pratitelj hodočasnika. Stoga je 49 vjernika iz župe sudjelovalo na ovom lijepom hodočašću od 11. do 17. svibnja 2025. godine. Prema njihovim svjedočanstvima, bilo je to posebno iskustvo, u kojem su vidjeli i doživjeli mnogo duhovnog-kulturnog i prirodnog bogatstva, a najljepše od svega je bilo što su razvili posebno i lijepo zajedništvo u danima hodočašća. Župnik, vlč. Branko je svaki dan imao malu prigodnu katehezu, jutarnju i druge molitve sukladno trenutku, a vrhunac su bila euharistijska slavlja. Hodočasnici su se vratili s puno lijepih doživljaja, kulturno i duhovno obogaćeni. Detalje i sam opis hodočašća možemo čitati iz pera hodočasnice, Ane.
Od 11. do 17. svibnja imala sam priliku sudjelovati na hodočašću koje me duhovno obogatilo, ali i omogućilo im upoznati nove krajeve, ljude i kulture. Polazak hodočasnika je bio 11. svibnja u 22:30, a već prva noć protekla je u vožnji autobusom kroz Hrvatsku, Srbiju sve do Makedonije.
Naše prvo veće odredište bilo je Skopje, glavni grad Makedonije. U njemu smo obišli brojne znamenitosti, uključujući impozantne kipove i spomenike. Posebno me se dojmilo mjesto rođenja svete Majke Terezije, u kojem smo se upoznali s njezinim životom i djelom. Nakon Skopja, nastavili smo put prema Ohridu, prekrasnom gradu na obali Ohridskog jezera, gdje smo proveli dvije noći.
U Ohridu smo imali misu u katoličkoj crkvi i razgledali grad i znamenitosti. Jedan od najposebnijih trenutaka bio je izlet brodom preko jezera do manastira Sveti Naum. Drugu večer u Ohridu proveli smo u mjestu Vevčani, gdje smo uživali u tradicionalnoj makedonskoj večeri i zajedništvu.
U srijedu smo krenuli prema Crnoj Gori, putujući preko Albanije i glavnog grada Tirane. U Tirani smo slavili svetu misu u katedrali, a nakon kratkog razgleda nastavili prema Budvi. Posjetili smo i jedan od najljepših zaljeva na svijetu – Boku kotorsku. Obišli smo gradić Perast, poznat po svojoj bogatoj pomorskoj povijesti, miru i ljepoti. Nedaleko od obale, nalazi se umjetni otok Gospa od Škrpjela, do kojeg smo se prevezli brodom. Taj otok ima posebnu priču: Dvojica braće – mornari iz Perasta pronašli su sliku Blažene Djevice Marije u moru. U znak zahvalnosti, počeli su nasipavati kamenje te su potapali stare brodove kako bi stvorili otočić. Tako je nastao umjetni otok, jedini takve vrste na Jadranu. Na njemu su kasnije izgradili crkvu Gospe od Škrpjela, koja i danas stoji kao simbol vjere, zahvalnosti i predanosti.
U crkvi smo imali priliku poslušati detalje o gradnji, o zavjetima koje su pomorci ostavljali Gospi i o vrijednim umjetninama koje se čuvaju u crkvi. To mjesto ostavilo je snažan dojam ne samo zbog svoje ljepote, već i zbog priče o vjeri i upornosti koja ga je stvorila. Bilo je to jedno od onih mjesta gdje osjećaš mir i prisutnost nečeg svetog, čak i dok puše lagani morski vjetar i brod lagano ljulja more.
U Kotoru smo imali misu, razgledali grad i imali slobodno vrijeme za vlastito istraživanje. Sljedeći dan bio je ispunjen duhovnim i prirodnim ljepotama. Posjetili smo manastir Ostrog, gdje smo se lokalnim mini busevima uspeli do svetišta Svetog Vasilija Ostroškog. Nakon toga uslijedio je posjet Nacionalnom parku Lovćen i mauzoleju Petra Petrovića Njegoša, do kojeg smo morali prijeći čak 461 stepenicu. Iako uz napor, u sastavu različitih generacija, svi smo uspjeli, a pogled s vrha bio je nagrada za sav trud. Bilo je to iskustvo koje nas je sve duhovno ojačalo.
Naše hodočašće završili smo posjetom Herceg Novom, gdje smo čuli o životu i djelovanju svetog Leopolda Bogdana Mandića. Svetu misu slavili smo u crkvi sv. Jeronima, a posebno dojmljiv trenutak bio je kada smo vidjeli relikvije svetca – dvije kosti iz njegove desne ruke. Na povratku smo se kratko zaustavili u Stonu, gdje smo se osvježili, objedovali i razgledali grad.
Ovo hodočašće bilo je puno duhovnog i turističkog sadržaja. Ispunilo me mirom, potaknulo na razmišljanje o vjeri i vlastitom životu, ali i pružilo nezaboravno iskustvo zajedništva s drugim hodočasnicima. Vratili smo se kući kasno navečer 17. svibnja, s osjećajem zahvalnosti i ispunjenosti.
Vjerujem kako je iskren i slikovit opis hodočasnice Ane uspio i onoga tko čita na kratko povesti putevima ovoga hodočašća te prenijeti mu miomiris iskustva milosti i molitve koju su ovi hodočasnici upućivali za župnu zajednici, one koji nisu mogli hodočastiti i za cijeli svijet. Bogu hvala!
