Svatko je od nas san Božji!
Da je svatko je od nas san Božji, rečenica je s nedjeljne fratrove propovijedi, koja nas je na poseban način dotakla i možemo reći obilježila je naše hodočašće u Međugorje (od 17. do 19. studenoga 2023.). Na put smo krenuli u petak, oko 10 navečer. Okupili smo se kod vatrogasnog doma te spakirali torbe u autobus. U Međugorje smo došli u 6 ujutro te se odmah uputili na brdo Križevac. Na prvi pogled brdo je izgledalo jako kamenito ali penjanje je bilo izvedljivo i zanimljivo. Korak po korak smo se uspinjali i stajali svaki put kad bismo naišli na postaju križnog puta, tj. kamen na kojemu je slika. Tada bi nam svećenik, župnik Branko objasnio što se prikazuje na slici. Nakon što nam je uputio riječi za naš život – pomolili smo se svi zajedno. Na vrhu, nakon 14 postaja križnoga puta čekao nas je križ kod kojeg se svatko za sebe pomolio. Nakon križevačke gore uputili smo se do hotela gdje smo objedovali.
U 15 sati zajedno smo išli do crkve. Dočekao nas je fra Antonijo, ušli smo u veliku dvoranu, gdje smo imali predavanje i pripravu za ispovijed. Evo nekoliko isječaka: Kako bi čovjek primio sakrament mora imati čisto srce. Potrebno je brinuti se o higijeni svoje duše, tj. imati redovitu ispovijed. Prije ispovjedi najbitnije je razmisliti o svojim grijesima. Kušnjom – Bog čovjeku daje slobodu. Napast s druge strane je drugačija i ona ugrožava našu slobodu te je vodi u zlo. Mi sami odlučujemo hoćemo li naše grijehe provesti u djelo ili ne. Kada čovjek kaže svoje grijehe oni se brišu i ne trebamo se vraćati na njih. U ispovjedaonicu ulaziš pred Boga. Jednom izrečen grijeh uvijek je oprošten grijeh. Bog oprašta svaki grijeh sve dok je naše srce otvoreno. Molitvom kajanja istinski dokazujemo da nam je žao zbog naših grijeha to je i savršeno kajanje. Nesavršeno kajanje je kada se kaješ u strahu pred Boga. Ispovijedanje završavamo pokorom. Najčešće je to molitva ili neki savjet za učiniti dobro djelo. Iz ispovjedaonice izlazimo nakon što kažemo Bogu hvala. Nakon ovog poticajnog predavanja svi smo pošli na ispovijed. Još smo se međusobno poticali, pripremali, uz župnika i časnu, i dok smo čekali svoj red, molili smo krunicu. Ako je suditi po sjajnim pogledima i ozarenim licima ovi trenutci su bili posebni za svakog krizmanika. U 18 sati sudjelovali smo na misi i na klanjanju. Tako je bio ispunjen prvi dan.
Nedjeljno jutro započeli smo misom u 7 sati ujutro. Fratar je izrekao lijepu propovijed koju smo, nešto kasnije, dodatno razmatrali i na brdu: Bog nas je stvorio s razlogom, imamo svoju misiju, poslanje. Tko se ne otvori Bogu, tko ne želi uložiti svoj život u dobro zatvara se ljubavi, smislu i radosti. Svaki je od nas Božja investicija ljubavi. Stvoreni smo različiti, imamo različite darove jer Bog ne voli monotoniju rečeno je u propovijedi.
Poslije mise imali smo doručak, a zatim smo krenuli na brdo Ukazanja. Župnik nam je dodatno još jednom ponovio rečenice iz propovijedi ponovio i tako ih pretakao ih u naš osobni život i konkretne situacije, govoreći nam o smislu života, našem odnosu prema Bogu i drugima, o važnosti osobne molitve, radosnog življenja i opredjeljenja za dobro i Boga. Zaista smo puno toga dobroga i korisnoga čuli, a posebno nam se svidjelo što smo se u govoru mogli prepoznati, što je bio konkretan i upućen nama.
Pred otajstvima krunice u kamenu, za to ranije određeni krizmanici, predmolili su otajstva krunice. Na vrhu brdu dočekala nas je Majka Marija, kip Djevice Marije oko kojeg smo posjedali i u tišini osobno smo se pomolili za potrebe i nakane u našim srcima.
Krenuli smo natrag, u hotel, na objed. Divna obitelj, koja je bila naš domaćin, za kraj nam je nam pripremila tortu. Nakon toga zaputili smo se kući.
Zapravo završetak ovog putovanja nije tako jednostavan. Mi bismo ostali još, ali ono što smo čuli, doživjeli – trebali smo donijeti u Ivanić, u svoju obitelj, školu, mjesto. Zaista živjeli smo san, san Međugorja, zajedništva, radosti, topline i mnogih uzajamnih darova.
Hvala Župniku, roditeljima, sestri Jeleni i svim vjernicima koji su nam akcijom kestena i kolača pomogli da pođemo na ovo hodočašće te nam pružili mogućnost da osnažimo našu vjeru, osjetimo i doživimo Božju prisutnost i ljubav u priči Međugorja.
Hvala župniku u Međugorju, fra Zvonimiru Pavičiću i fratrima koji su nas lijepo primili i pomogli nam predavanjem u duhovnoj pripravi.
Zahvaljujemo Bogu na svim darovima, talentima i milostima i što nas je čuvao na putu.
Mi san nastavljamo sanjati zapravo živjeti, to je san ljubavi i dobra na kojeg Bog svakoga osobno poziva da pođe vlastitim putom. Bog, svaki dan, svakome od nas nanovo u uho govori „Vrijedan si, Ja te ljubim!“ imaš svoj zadatak i misiju koju nitko osim tebe ne može izvršiti, ali ne boj se s Tobom sam!
Pripremila: krizmanica T. P.
